UTAKMICOM Zagreba i Rijeke u Kranjčevićevoj ulici zaključena je Prva HNL za 2014. godinu. Rezultatski ona nije donijela novosti, Dinamova dominacija se nastavila tek u nešto blažem obliku, uz jačanje Rijeke. Klub s Kvarnera ujedno bilježi najveći rast, Bijeli najviše energije od svih koriste za borbu izvan terena, a Splitovci nikako da u HNL-u ostave trag kakav su Žužuli svojedobno ostavili u tunelima.

 

Spomenut ćemo i ostale, a krenimo s bodovnim učinkom vodećih klubova u 2014. godini.

 

 

U HNL-u se tijekom tekuće godine odigralo 35 kola, a u usporedbi u kojoj smo obuhvatili tri najbolja hrvatska kluba Dinamo je, naravno, na vrhu sa 87 osvojenih bodova. Modri su upisali 27 pobjeda, šest remija i dva poraza, što je učinak od 82,85 posto osvojenih bodova u ovoj godini.

 

Rijeka je jedina koliko toliko držala korak sa zagrebačkim klubom. U proljetnoj polusezoni zaostala je samo tri boda za prvakom, ali tijekom završnog dijela jeseni ipak je s nekoliko loših rezultata smanjila izglede za eventualni napad na titulu. U 2014. godini Kekova momčad osvojila je 77 bodova, deset manje od Dinama, s 24 pobjede, pet remija i šest poraza. To je 73,33 posto osvojenih bodova.

 

Hajduk je, pak, za Dinamom u 2014. godini zaostao čak 31 bod. Osvojio je 56 bodova, uz 16 pobjeda, osam remija i 11 poraza, što je 53,33 posto osvojenih bodova. Ovdje u obzir nismo uzeli oduzeta tri boda Bijelima zbog neodigranog derbija na Maksimiru, jer je još uvijek moguća i promjena te odluke uslijed žalbe Splićana.

 

 

Zanimljiv je još jedan podatak. Period između posljednjeg kola sezone 2013./2014. i prvog kola sezone 2014./2015. Iznosi 62 dana, a između 19. i 20. kola tekuće sezone 53 dana. Taj razmak je i ponešto smanjen u odnosu na posljednje sezone, zbog nešto većeg broja kola u Ligi 10, što je dovelo do dubljeg zalaženja u prosinac i ranije početka natjecanja u veljači.

 

Gledamo li iz kuta igrača, njima je vjerojatno sasvim svejedno je li završila sezona ili polusezona pa neslužbeno godinu možemo gledati i kao sezonu.

 

Naime, igrači imaju odmor u trajanju od 23 dana i između dvije sezone i u ovom slučaju, između dviju polusezona. Do te brojke smo došli uzimajući u obzir zadnji odigrani susret u 2014. i predviđeni početak priprema za većinu klubova, što je 7. siječnja. Neki od igrača, doduše, imaju i veći odmor, ali zaključak je da HNL igrači, za razliku od onih u nekim drugim europskim ligama, moraju dva puta proći bazne pripreme. S te strane gledano, možda onaj prijedlog da se HNL igra u ritmu proljeće-jesen treba ponovno razmotriti.

 

 

Da je europski koeficijent mjerilo napretka lige, HNL bi za 2014. godinu bio vrlo dobro ocijenjen. Dinamo, Rijeka, Hajduk i Split u ovoj sezoni skupili su koeficijent 6,875, kojim su došli do ukupnog koeficijenta od 23,500 . Na tablici europskih liga HNL je preskočila Izrael i Cipar pa sad drži 17. poziciju. Treba napomenuti da 16. pozicija donosi dva predstavnika u Ligi prvaka, a na njoj je trenutno Austrija s koeficijentom 25,675.

 

 

Nije HNL nikad bila imuna na apsurde, ali u 2014. dosegnuta je na tom polju nova razina. Spomenimo li samo one nove poput striktne odredbe da u situaciji kad je dvije ili tri tisuće ljudi, u dobrom slučaju, na zdanju koje prima 40 tisuća ljudi, gledatelji moraju sjediti na mjestima označenim na ulaznicama. U protivnom, u slučajevima prelaska u drugi sektor, može doći i do privođenja. Može vam, naravno, biti i zabranjen ulaz na idući susret ako ste na jednom prijašnjem bili na tribini s koje su se čule uvrede vladajućoj klupskoj kasti.

 

Zatim slijedi HNS-ov dekret da vrijeđanje njih samih i individua koje ih predstavljaju nije podnošljivo i da se zbog toga prekidaju utakmice. Moramo primijetiti i selektivno provođenje ove odluke, ali ii istaknuti da kad bi se samo sve sportske institucije i djelatnici na taj način nerazumno iskazivali inat, imali bi u statistici samo rezultate 3:0 i 0:3, naravno, registrirane bez borbe.

 

Još jedno HNS-ovo treniranje moći na HNL-u ogledalo se na njihovom svojevrsnom puču oko Udruge prvoligaša, odnosno ukidanju aktivnosti iste kad je došlo do situacije da na njenom čelu bude čovjek, i nogometna struja, drugačijih stajališta od onih čelnika HNS-a.

 

Teško će se i nekom izvan ovih prostora objasniti zašto je Dinamo u borbi za trofej Superkupa takoreći tražio igranje susreta na Kantridi, u domu trenutno najsnažnijeg rivala. "Na Kantridi će biti ljepša, prava nogometna atmosfera", rekao je po tom pitanju Zoran Mamić i još jednom zabio "prst u oko" svojim navijačima, nekom drugačijem Dinamu i nadasve - zdravom razumu.

 

Teško će biti objasniti i kako osam tisuća ljudi na stadionu u vatrenoj atmosferi dočekuje momčad koja je takoreći predala derbi najvećem rivalu, i to spada u rubriku apsurdi.

 

Bit će ih još navedenih u tekstu, a o onima koji ovdje možda nisu spomenuti i tako smo tijekom ove godine već pisali.

 

 

Narod će uvijek biti dobar pokazatelj kako stvari stoje, rekao bi Ćiro Blažević nešto u ovom stilu. U slučaju da je tako, stvari u HNL-u ne stoje baš najbolje. Kako ne baratamo podacima o prosjeku gledatelja samo u 2014. godini, uzet ćemo podatak od prosjeku od 3193 gledatelja na utakmici u prošloj sezoni. Tome ćemo dodati brojku od procijenjenih 2510 gledatelja u ovoj polusezoni. Pad je to od otprilike 20 posto, a treba napomenuti da u ovu polusezonu ulazi ljetni, uglavnom najposjećeniji dio sezone.

 

Najveći prosjek, uvjerljivo, ima Hajduk, prosjek je sedam tisuća gledatelja čak i kad se računaju tri susreta koje su Bijeli na Poljudu igrali bez gledatelja. Slijedi Rijeka s otprilike pet tisuća ljudi po susretu, a da ne ulazimo u ovom tekstu previše u analizu, dosta je istaknuti da je prvak Dinamo sa 1781 gledateljem na šestom mjestu po posjećenosti.

 

Doduše, o stanju u HNL-u će dosta reći i samo podatak da je aktualnog prvaka na proslavi jesenskog naslova po ugodnom vremenu, daleko od kišnog ili hladnog, gledalo 710 gledatelja.

 

 

Vjerovali ili ne, transfer godine potpisuje Hajduk, čija uprava na tom polju još uvijek nije zaslužila atribut - sposobna. To je odlazak Marija Pašalića u Chelsea, vrijedan 2,5 milijuna eura. Na drugom mjestu je transfer Alena Halilovića u Barcelonu, koji inicijalno Dinamu nosi 2,2 milijuna eura, ali s brojnim bonusima uključenim u ugovor ovaj posao ima potencijal prijeći deset milijuna eura.

 

Što se tiče transfera izvan HNL-a, slijedi odlazak Ante Budimira iz Lokomotive u St. Pauli za 900 tisuća eura, zatim odlazaka Ricarda Bagadura iz Rijeke u Fiorentinu za 500 tisuća eura. Toliko prema prvim informacijama vrijedi i upravo zgotovljeni transfer Hajdukovog Antonija Milića u belgijski Oostende, no ukoliko je u tom poslu iznos nešto manji onda bi Top 5 zatvarao prelazak Adisa Jahovića iz Rijeke u Krilju Sovjetov za 400 tisuća eura, nakon samo dva mjeseca na Kantridi.

 

Najveći transfer unutar HNL-a potpisuje Lokomotiva, čiji je Marko Pjaca u Dinamo prešao za milijun eura, dok je iz Hajduka među Modre za 750 tisuća eura stigao Andrijašević. Dejan Radonjić je iz Istre 1961 u Dinamo otišao za 400 tisuća eura, Dario Čanađija iz Slaven Belupa u Rijeku za 350 tisuća eura, a teško shvatljivi povratak Ivana Borasa iz Rijeke u Dinamo, gdje nije niti na jednoj mapi, stajao je prvaka 100 tisuća eura.

 

Stanje u HNL-u je, na koncu, gledajući negdje izvana, podnošljivo. Europski koeficijent mnogima će "zamazati oči", neki će reći da su dva kluba u skupini Europa lige jasan znak napretka, jačanje Rijeke naznaka neizvjesnosti u domaćim okvirima, sve više igrača iz HNL-a u reprezentaciji pokazatelj boljeg rada s mladima, a najave stadiona u Rijeci i Splitu (RNK Split) ujedno naznaka bolje infrastrukture i uvjeta za nogometaše.

 

No, onda za nekog iznutra stvari postanu malo jasnije. Nismo u tekstu spominjali neke stare boljke, poput sudaca koji su i dalje aktivni iako su bili u službi osuđenih sudačkih komisija i delegata, Lokomotive o kojoj su već stotine stranica ispisane i nadasve zanimljivog odnosa Dinama i Rijeke, koji nelogičnost potpiruje upornim skrivanjem vrijednosti međusobnih transfera, prelazaka niza igrača iz Maksimira na Kantridu pod velom poslovne tajne.

 

Europski koeficijent ne otkriva europski neuspjeh Dinama, s obzirom na uloženi novac, i služi za ocjenu HNL-a samo onima kojima su uvjeti elite odraz stanja cijelog društva, u ovom slučaju cijelog HNL-a. Zagrebemo li još malo doći ćemo do informacije da su najave novih stadiona nažalost još uvijek samo najave, a da podatak da će grad Rijeka gotovo besplatno dobiti novi dom NK Rijeke i nije toliko točan.

 

Doći ćemo do informacije da su NK Zadru nedavno smijenjeni predsjednik NO i direktor u pritvoru zbog sumnji u financijske malverzacije, kako u pulskom prvoligašu Ščeglov očito više nema interesa za klub i traži se novi vlasnik i nova vizija. 

 

U Hajduku je nogomet neko vrijeme u drugom planu, a borba, što s financijama, što sa sustavom, što sa čiščenjem svog dvorišta, svakodnevica. Iz Osijeka stiže jasan vapaj navijača "Nećemo biti Mamićeva filijala", ali u klubu se na to ne osvrću, novac je ipak novac. 

 

Na Parku mladeži Žužuli nastavljaju po starom, svaki korak naprijed prati jedan korak nazad te pripadajući "lov u mutnom". Nedostatak jasne vizije doveo je do nove čistke i zaokreta, a ponovnim postavljanjem Zorana Vulića ničim se ne izdižu iz dobrih starih HNL običaja. No, kao praktički privatni klub, imaju nešto više od ostalih pravo na to.

 

Niz je još domaćih dubioza, a travnjake diljem Hrvatske za vrijeme prvih kiša nećemo niti spominjati. No, kad pogledate scene blata iz Zadra, Pule, Koprivnice i sa ostalih stadiona, najbliže ste pravoj slici HNL-a. Dok se ulaže u urede, domjenke i menadžere kao u svojevrsne fasade, a zaboravlja terene, tribine i sam nogomet kao temelj, HNL će neprestano ponavljati godinu poput 2014.

 

Uglavnom - apsurdnu.