Foto: Hina

AKO smo poljudsku pobjedu nad Stromsgodsetom proglasili malom maturom Burićeve momčadi, onda je slavlje u Norveškoj zasigurno konačna potvrda zrelosti Bijelih, pogotovo kada se u obzir uzme činjenica da je mlada splitska ekipa gotovo cijelo poluvrijeme igrala s čovjekom manje.

> Hajdukova fešta u Norveškoj: S desetoricom zabili dva gola i prošli dalje

> Burić sanja europsku jesen: "Želimo protivnika kojeg se lakše može proći"

Još od Malmoa prije 16 godina Splićani nisu slavili u obje kvalifikacijske utakmice

Koliku vrijednost ima ovaj rezultat, odnosno prolazak u play-off Europa lige, možda najbolje ocrtava podatak da su u zadnjih 16 sezona Splićani samo četiri puta slavili na europskim gostovanjima (jednom ukoliko se izuzme sam početak kvalifikacija), a pobjede u oba susreta, također izuzevši prva pretkola, ostvarili u davnoj sezoni 1997./1998, kada je s 2:0 i 3:2 srušen Malmö.

Iako je momčad Bjørna Pettera Ingebretsena prilično limitirana, rijetko uvjerljivi prolazak Hajduka pred vrata Europa lige ne treba ni na koji način omalovažiti. Još jučer s istom je prednosti iz prvog susreta Red Bull Salzburg teško stradao u Švedskoj, dok je do danas nepobjediva Žilina nakon 2:0 kući, s čak tri gola torpedirana u Ukrajini. Slovake je spasio gol Williana u 122. minuti.

Hoće li se ponoviti `94 i susreti s Ajaxom?

Posebice impresivna, barem iz perspektive navijača Bijelih upoznatog s kroničnim defenzivnim boljkama, nula je u kategoriji primljeni golovi, što je Splićanima, ne računajući Gi Gotu i Birkirkaru, posljednji put pošlo za nogom 1994. u dvobojima s varšavskom Legijom. Da, lijepo zvuči, u sezoni kada su posljednji put igrali u Ligi prvaka, gdje su ispali u četvrtfinalu od Ajaxa, kluba kojeg teoretski u petak u Nyonu mogu izvući.

Još ljepše zvuči podatak da su Norvežani u 180 minuta uputili svega četiri udarca u okvir Kalinićeva gola, iako su u međuvremenu sa šest golova ispratili Tromso u domaćem prvenstvu. Da se ne nastavljamo razbacivati prašnjavim podacima, prolazak Burićevog Hajduka u play-off Europa lige drugu godinu uzastopce svakojako je raritetan uspjeh.

Caktaš sve više podsjeća na Srđana Andrića

Što se tiče same prezentacije na travnjaku, Splićani su opet bili odlično posloženi, a lijepo je saznanje da su osim stihijskih partija na prepunom Poljudu (Koper) i onih beskrajno strpljivih (Stromsgodset), u stanju odigrati čvrstu i pametnu utakmicu na jednom ni po čemu jednostavnom europskom gostovanju.

Kao i često do sada prednjačili su Nikola Vlašić i Franck Ohandza, koji su po tko zna koji put dokazali kako ih je praktički nemoguće čuvati, a zapažen je bio i Elvir Maloku, koji je uspio isplivati iz mora balkanštine koje vrije u njemu i odigrati sjajnu defenzivnu ulogu. Treba također spomenuti i Miju Caktaša koji nastupima sve više podsjeća na ipak legendarnog kapetana Srđana Andrića,  uvijek pravovremenog, radilo se o obrani ili napadu.

Bijeli mogu s optimizmom čekati ždrijeb

Kako bilo, navijači Hajduka mogu s neskrivenim optimizmom čekati ždrijeb. Bijeli se nisu provukli u play-off već tamo stigli moćno i uvjerljivo, a ukoliko ih u baražu barem malo pomazi sreća, nije nemoguće da nakon pet godina opet Splićane gledamo u natjecanju po skupinama Europa lige.

Bit će to u svakom slučaju puno zahtjevniji dvoboji, ali nakon zavidnih 17 golova u šest dosadašnjih susreta, jednostavno je teško procijeniti doseg ove mlade momčadi. Izuzev Borussije, Bilbaa, Fenerbahčea i još nekolicine teškaša, nijednom protivniku neće biti lagano s Hajdukom, a posebice se to odnosi na grotlo Poljuda, gdje se prošle sezone u posljednjim minutama grčevito branio i Dnjipro, kasniji finalist tog natjecanja.