KATASTROFOM protiv Salzburga, Dinamo nije samo doživio drugi najteži europski poraz, nego je i došao do rekordnog 15. poraza u Europa Ligi. Sramoćenje GNK Obiteljskog izvan granica Hrvatske traje već godinama. Porazi prerastaju u blamaže kojima se kraj ne nazire, a Modri, na očaj svih pravih navijača, postaju predmet sprdnje cijele nogometne Europe.

 

Pa do kada tako i može li se što promijeniti, upitali smo bivšeg "dinamovca" Joška Jeličića.

 

 

"Vidio sam dvije momčadi koje bi trebale služiti kao primjer jedna drugoj. Imamo Red Bull koji to je i Dinamo, koji bi to želio biti, ali je miljama daleko od te razine. Salzburg je u ovom trenutku sve ono što Dinamo nije. Dakle, selekcija igrača, karakter momčadi, uigranost ekipe i razina njene igre koja odgovara svemu onome što moderni nogomet zahtijeva. To je momčad koja vrši strahovit pritisak na zadnju liniju, to je momčad koja se zajedno brani i zajedno napada.

 

Imaju doselekciju kvalitetnih pojedinaca koji prave razliku na terenu, u prvom redu tu mislim na Kampla i Soriana, a protiv Dinama im je nedostajao Alan. U njihovoj igri vidio sam okomitost, moć, vidio sam momčad koja se ne boji preuzeti rizik i nametnuti svoju igru. S druge strane, vidio sam momčad koja apsolutno ne može odgovoriti modernom nogometu, ekipu koja je spora, bezidejna, bojažljiva. Vidio sam 11 pojedinaca koji nemaju samopouzdanja, a realno, nemaju ni karakter. 

 

Salzburgu i njegovom visokom presingu se moglo parirati jedino brzom pas igrom, kad se brzim dodavanjima rješavaš viška igrača koji te napadaju. Vidjeli smo jučer više takvih situacija, i što se dogodi? Brozović napuca loptu u aut jer nema nikakvo rješenje kako izaći iz takve situacije. U redu, Brozović nije Luka Modrić, koji je vjerojatno najbolji igrač na svijetu u tom segmentu igre, kad s jednim potezom svoju momčad, koja je bila u nezavidnoj poziciji, u trenutku pretvori u momčad koja je u gol prilici. Brozović nije Modrić, ali Dinamo nema niti jednog igrača, koji može makar i približno nešto tako odigrati, a vjerojatno neće ni imati." 
 

 

"Nema Dinamo taj problem samo posljednjih nekoliko godina. Problem nekonkurentnosti Dinama u Europi traje desetljećima. Postoji problem selekcije igrača i hijerarhije u klubu. Ozbiljna momčad mora ponekad selektirati karakterne igrače pa i nauštrb kvalitete. Pravim karakterom i poštenim pristupom možeš kompenzirati manjak kvalitete, obratno je to nemoguće. 

 

U ovom Dinamu nemamo igrača koji može biti kapetan, koji ima osobinu vođe i neku karizmu. Možda je to eventualno samo Ademi, no ti danas nemaš desetku koja će šutnuti tri slobodnjaka i barem jednom zabiti. Nemaš igrača koji će zadržati loptu kad treba,  probijati, iznuditi prekid, centrirati. Dakle, danas Dinamo nema niti jednog igrača kakve je prije imao, od Prosinečkog, Mlinarića, Zvone, da ne nabrajam dalje. Ovaj današnji Dinamo nema nikakvu prepoznatljivost, ni individualnu, a pogotovo ne momčadsku. 

 

Problem Dinama je što u HNL-u igra na jedan način, a to je da ima 80 posto posjeda lopte. U takvom rasporedu snaga nemaš nikakav adekvatan podražaj, pa ti ni ne treba puna koncentracija svih 90 minuta, jer te nitko ne može ugroziti. Pa čak i u HNL-u, kad Dinamo naleti na  jednu Rijeku, koja se pokazala kao ozbiljna momčad, pokazuje da je u dobroj mjeri inferioran i da gubi. Rijeka mu je uzela Kup, Superkup, a i ona pobjeda Dinama na Kantridi je više plod sreće, nego neke super igre i taktičke nadmoći. 

 

I što se dogodi kad jedna takva momčad dođe u Europu? Raspad sustava. Oni ne mogu na pravi način odgovoriti ni trkački ni agresijom i onda su ovakve blamaže sasvim logične i racionalno objašnjive. Ima tu solidnih igrača, da ne bi sad ispalo da samo nešto napadam, no ako imaš jednog ili dvojicu koji ne mogu istrpjeti zahtjeve modernog nogometa, to je onda hendikep kad igraš protiv pravih ekipa. A Red Bull to jest, makar ih mi podcjenjivali i pričali o skijašima i što sve ne.''

 

 

''Naravno. Pa ne treba bježati od toga. Kriv je onaj tko dovodi te silne igrače, posebice strance. Od svih tih igrača sa strane što su dovedeni u ovih nekoliko godina, samo njih nekolicina su se svojim karakterom, poštenim pristupom i kvalitetom pokazali kao istinska pojačanja. To je Tonel, to je Cufre i možda još jedan ili dvojica, ali oni su iznimke u cijelom jednom promašenom sustavu koji u Dinamu vlada. Toliko nepotrebnih stranaca i toliko bačenog novca u vjetar pokazuje da je odrađena katastrofalna selekcija i to je skupa cijena koju Dinamo sad plaća. 

 

Osim toga, možemo mi sad pričati da je to ekipa ista od lani, međutim, ako ti u hodu, svaki tjedan dovodiš po jednog stranca, novo lice, novi jezik, nova rasa, pa kako ti možeš stvoriti neki momčadski duh. Kako se ti momci mogu saživjeti s ovim klubom, s momčadi? Pogotovo pred praznim tribinama, uslijed ove atmosfere u i oko Dinama, koja ne da nije poticajna, nego je destruktivna. Tada kad kola krenu nizbrdo, kao što smo jučer vidjeli, kad dođe 0:1, pa 0:2, tada i oni rijetki karakterni igrači potonu skupa s ostalima. Vizija koja se slijedi u Dinamu, što se tiče Europe apsolutno je promašena".

"Maribor je sve što Dinamo nije"

 

"Nije teško baciti oko samo 60 kilometara dalje i pogledati viziju jednog čovjeka, koji je od jedna male momčadi, puno manje od Dinama, napravio europski respektabilan klub. Maribor može igrati u Europa ligi, Ligu prvaka, biti malo sretniji ili nesretniji, nebitno, ali oni imaju kontinuitet i oni su konkurentni. Dakle, oni su danas sve ono što Dinamo nije. Mogu oni izgubiti 6:0 u Londonu od Chelsea. Pa što? Takvi porazi od jedne takve momčadi se događaju i puno većim klubovima nego što je Maribor, no kad ti njih gledaš na terenu, vidiš momčad koja zna što hoće i ne boji se do toga doći. A s neusporedivo manje novca od Dinama.

Gledao sam utakmicu sad u Mariboru protiv Chelseaja. Završilo je 1:1, a moglo je i završiti i 1:2 ili 1:3, nebitno. Nije poanta u tome. Ono što je važno, a to je da Maribor niti u jednom trenutku, od prve do posljednje minute nije gubio koncentraciju, raspored na terenu. Njih nije bilo briga koja momčad stoji s one druge strane i koliko ti igrači koštaju. 

 

Da je Dinamo jučer izgubio 1:2 ili 1:3, a da je imao šest ''mrtvaca'', ne bih ni riječ rekao. Da je u igri bio ravnopravan, da je pokušavao nešto. Rijeka je na Kantridi dobila Feyenoord 3:1, no realno, tada su imali dosta sreće. Jučer su izgubili 2:0, najviše zbog te neke impresioniranosti protivnikom, ambijentom. No cijelo drugo poluvrijeme Rijeka je držala taj Feyenoord u šaci. Jučer nije išlo, nije bilo sreće, drugi put će biti bolje, no momci su pokazali i srce i karakter. Dakle, sve ono što Dinamovi igrači nemaju. Nekad ćeš izgubiti, nekad ćeš dobiti, no kad ti u dvije utakmice primiš devet komada, a trebao si ih primiti 19, prijatelju moj, razmisli malo. Nisi ti za taj nivo nogometa i toga moraš biti svjestan.''

 

 

''Ne smijemo ni zanemariti i one dobre stvari koje su se događale u Dinamu. Od brojnih naslova u HNL-u do etabliranja silnih igrača, koji su postali nositelji reprezentacije. No, nogomet se igra u prvom redu zbog navijača i ja ne vidim smisla egzistiranju kluba koji ih ili uopće nema ili ih sam tjera od sebe. 

Nije ni potrebno raspravljati je li to normalna situacija i može li to tako dalje. Naravno da ne može. I zbog igrača i zbog navijača, pa čak i zbog ljudi u klubu. I oni su toga svjesni, no postavlja se pitanje mogu li ili žele li oni nešto poduzeti po tom pitanju. Dinamo već godinama igra svaku utakmicu u gostima, a situacija u kojoj se igrači nalaze kad igraju na Maksimiru, pa to je robija. A to traje godinama. Vidjeli smo svi jučer koliko igrači Red Bulla uživaju u igri, a koliko su igrači Dinama jedva čekali da se ta agonija napokon završi.

 

Ipak, po mom mišljenju to ne abolira igrače Dinama od onakve igre jer baš se u takvim situacijama očituje pravi karakter. Ako možeš doći svakog prvog u mjesecu i uzeti plaću od 40, 50 tisuća eura, onda izvoli na terenu pokazati da si i zaslužio taj novac. Ne kažem da su samo igrači krivi, nikako, ali smatram da su oni profesionalci te da se trebaju nositi s tim. Nije sve idealno niti će ikad biti, no u takvim situacijama se razlikuju pravi igrači od onih prosječnih. Gledam ovog Tavaresa iz Maribora, pa frajer se u 80. minuti baca na glavu. Juri prema golu i na leđima nosi trojicu igrača, ne bilo kojih, nego igrača Chelseaja. Ima li u Dinamu koji takav igrač? Nažalost nema. A sigurno je manje plaćen nego bilo koji igrač Dinama. Zato je Maribor u Ligi prvaka, a Dinamo je tu gdje je.''

 

 

"Takvo ponašanje uprave Dinama je za svaku osudu. No treba reći i ovo. Spomenuli ste te primjere iz Europe i ako sam ja kupio dionice kluba, ako sam ja vlasnik, pa budi ti protiv mene, ali ne možeš biti protiv svoga kluba. Ako ja navijam za Hajduk, boli me ona stvar tko je vlasnik Hajduka, meni je bitno kako moj klub igra. Ne slažem se s načinom kako Hajduk funkcionira, ali navijam za Hajduk, Hajduka volim, i neću sad navijati protiv samo zato jer se ne slažem na koji se način on vodi. To je glupo. Ili onda kad je Štimac bio izbornik reprezentacije. Pa svi su se radi njega okrenuli protiv reprezentacije. To je sasvim pogrešno. Budi ti protiv Štimca, kaži da ga ne želiš gledati na klupi, ali tu ekipu, te momke moraš podržati.

 

Međutim, ovo što radi Mamić i ova suluda odluka da brani ljudima, navijačima doći na stadion samo zato jer misle drugačije, pa to je degutantno. Takve stvari se nisu radile ni u ona vremena, prije trideset godina. To je odvratno i apsolutno se slažem s vama. Naravno, oni koji su prekršajno ili kazneno gonjeni zbog takvih prijestupa, njima ne treba dozvoliti pristup stadionu, jer takvi ljudi ionako nisu pravi navijači. No, svima drugima braniti pristup stadionu, braniti im da navijaju za svoj klub, pa to je prešlo granice apsurda. Stavljati huligane i sve ostale u isto koš je nedopustivo i to nitko normalan neće napraviti.

 

Osobno sam sa Zdravkom dobar, no ne mogu se praviti slijep na neke stvari kad vidim da idu totalno u krivo. Pa ono što je ono sad u Splitu izjavio da će od određivati kad će i gdje će igrati reprezentacija, pa to nije normalno. Dakle, on sebi to daje za pravo. To je za svaku osudu. Ili na onako jadan način udarati po Hajduku koji je sada slab, to je grozno. Što više reći? On je trenutno gazda hrvatskog nogometa. Postavio je kompletnu hijerarhiju u HNS-u, upravlja na način koji njemu paše svakim segmentom hrvatskog nogometa, i što ja, ''mali miš'', tu mogu? Mogu tebi tu komentirati, dati neko svoje mišljenje o svemu tome i nažalost, to je to."

 

 

''Dinamo bi trebao dovesti samo jedno pojačanje. Zlatka Zahoviča. Dati mu budžet, odriješene ruke i vrijeme. Nažalost po Mamića, to se neće dogoditi i sklon sam vjerovati da ovo što smo gledali jučer, da ćemo u budućnosti još puno puta gledati. Što će se promijeniti? Ništa. Otići će Taravel, doći će Jean Paul Belmondo. I tako će biti iz godine u godinu. Žali bože para i svog tog nekog truda, a ovi te šamaraju i rugaju se s tobom. Potrošiš ogromnu lovu da bi bio prvak Hrvatske, a dojam koji ostaviš u Europi je čista katastrofa.

 

Zahoviča sam uzeo samo kao primjer. Naravno da će on ostati u Mariboru. To je njegov klub, njegovih ruku djelo, on se s tim klubom i tim navijačima stopio, no ono što Dinamu treba je netko stručan, netko s vizijom. Salzburg se prometnuo u pravi klub kad je doveo za sportskog direktora čovjeka iz Schalkea. Dali su čovjeku vrijeme i pustili su ga da radi. Nitko mu se nije petljao u posao. Naravno da to nije išlo preko noći. Primali su i oni po tri, četiri komada kad bi se pogubili u tom svom visokom presingu dok ga nisu doveli do ovog nivoa kojeg smo gledali protiv Dinama. 

 

Pogledajte Rijeku, koja ima neusporedivo manji budžet od Dinama, a igrači su im kao vojnici. Zašto? Jer postoji hijerarhija i sve je posloženo baš onako kako mora biti. Srećko Juričić i Kek imaju odriješene ruke što se tiče sportske politike. Tada, kad je sve ispravno posloženo, onda Keku nije problem maknuti iz momčadi i Zeca i bilo koga drugog, koji svojim ponašanjem iskače. Samo jedan takav je dovoljan da ti razjebe svlačionicu. Jučer sam gledao onog Krstanovića, uđe u 80 minuti i baca se na glavu. Kod Dinama tako nešto nisam vidio.

 

Sve je stvar karakterne selekcije, jer ako si ti tolerirao sedam godina Sammiru da radi što ga je volja, onda će i drugi igrači reći : ''Puši k… ti i Sammir, ako neće on, neću ni ja''.  Nažalost, poznavajući Zdravka, ljudi poput Keka ili Zahoviča u Dinamu ne mogu opstati. To je nemoguće. Sjetimo kako je završila zagrebačka avantura Vahida Halilhodžića. Po prvi put nakon tko zna koliko godina taj Dinamo je izgledao europski. Ta momčad je igrala s karakterom. U redu, prvu godinu nisu prošli grupu, mada su bili blizu, no uvjeren sam da bi sljedeće godine to bila druga priča. Taj Dinamo je pobjeđivao 1:0 ili 2:1.

 

Možda ja kao gledatelj osobno više volim rezultate 4:3 ili 5:4, no s 1:0 pobjeđuju momčadi koje imaju muda. Vahidov Dinamo je imao muda, ovaj ga nema. Kad deset puta pobijediš takvim rezultatom tu se vidi trenerova ruka, zna se u detalje tko što radi. Pa Juventus je osvajao sve svoje naslove s takvim rezultatima. No, Vahid nije dozvoljavao da mu se itko miješa u posao i zato nije opstao u Dinamu. Trebam li što više dodati?".

 

 

"Iz ove današnje perspektive ja zaista ne vidim tko bi mogao, ne samo kod nas, nego i u svijetu, doći ovdje i nešto promijeniti, reorganizirati. Nije problem samo u ovoj generaciji. Dinamo je ispadao od puno slabijih ekipa i kad su ovdje igrali i Modrić, Eduardo, Ćorluka, i mnogi drugi. Upravo tu leži problem u nedostatku kvalitetne doselekcije koja je rak rana Dinama godinama.

 

Ti igrači koji bi trebali biti potpora onim nositeljima igre jednostavno su pogrešno dovedeni. Što će meni Soudani da mi zabije tri gola Zadru ili dva Lokomotivu? Pa nisam te zato doveo. Pa puste pare bačene na Machada, Wilsona, Taravela. Za što, za HNL? Meni u Europi treba igrač kojeg ne mogu sam odgojiti ili ako i mogu, kojeg moram prodati. Da su ostali Vrsaljko, Kovačić, Jedvaj i još neki, Dinamo bi imao strašnu ekipu, no to je stvarnost i na to se trebalo puno prije misliti i onda bolje reagirati.

 

Bez obzira što je Zoran moj prijatelj i što najiskrenije mislim da on ima trenerski potencijal, e sad, hoće li ga razviti ili neće, to je sad druga stvar, ovo što se dogodilo protiv Salzburga, pa to ne bi preživio ni Mourinho, a kamoli Zoran Mamić. Pričali smo o najboljem Dinamu u zadnjih deset godina, pričalo se o strašnim pojačanjima, a što se dogodilo, sramota.''