Foto: Guliver Image/Getty Images

"ĆEVAPI" po koje ga je poslao Mesut Ozil, od sinoć jedna od glavnih video-zanimacija engleskih ljubitelja nogometa, još je najmanji problem za Niku Kranjčara, koji je u samo pola sata utakmice protiv Arsenala pokazao koliko je daleko od zahtjeva suvremenog nogometa.

Arsenal je protiv još jednog kluba hrvatskog igrača u Premiershipu dobio puno više nego što je zaslužio. Ali, dok je nedavno na Emiratesu Andrej Kramarić domaćinu zabio lijepi gol u nepravednom porazu (1:2), Niko Kranjčar najveći je krivac za gubitak važnih bodova (također 1:2) na QPR-ovom Loftus Roadu, jer poput Kramarićevih Lisica i Crunchijevi Čuvari Kraljičinog Parka teško će preživjeti ovu sezonu u Premier League.

QPR je bio bolji sve dok Niko Kranjčar nije ušao u igru u 56. minuti umjesto Sandra, koji se ozlijedio. Jasno, odluka trenera Ramseya (nasljednika smijenjenog Redknappa, koji je Kranjčara doveo u klub na posudbu iz kijevskog Dynama) da neumornog defenzivnog veznjaka zamijeni umjetnikom prilično ograničenog radijusa kretanja, s ne toliko izraženimi voljnim momentom i to protiv jakog suparnika, bila je pucanj u vlastitu nogu, što su navijači odmah primjetili i negodovali.

Nažalost po QPR, to se ubrzo pokazalo opravdanim, jer Niko Kranjčar, koji je ušao pri rezultatu 0:0, izgubio je loptu za oba gola koje je Arsenal ubrzo postigao, pa su u 15 minuta nakon njegovog ulaska, Giroud i Sanchez gostima iz sjevrernog Londona donijeli 0:2. Austin je pred kraj uspio tek ublažiti poraz. Čudno je koliko je toga Kranjčar upropastio za tako malo vremena na terenu.

Pokazao je sve boljke karakteristične za nogometne umjetnike koji vole "umiranje u ljepoti", ali dok se oni nespremni, s očitim manjkom kondicije, snage i viškom kilograma, zabavljaju rolicama, driblinzima i minijaturama, svi ostali moraju za njih raditi, trčati i igrati obranu. Kranjčar brzinom, bolje reći nedostatkom iste, podsjeća na veterana, ne može ni pogledom ispratiti protivničkog igrača ili istrčati akciju.

Jasno, kao što smo vidjeli i na primjeru u Hajduku i oko njega smiješno i forsirano uzdizanog Artema Milevskog, čija momčad također, poput QPR-a s Kranjčarem, ima rupu u sredini, takvi artisti više ne prolaze i igrač su manje svojoj, a čovjek više protivničkoj momčadi u daleko nezahtjevnijem HNL, a kamoli u munjevito brzoj Premier League. Oni mogu i hoće riješiti par utakmice godišnje, ali premala je to korist za ono koliki su svojoj ekipi balast u ostatku sezone.

Konačno su to shvatili navijači Hajduka, a vršnjak Milevskog u QPR-u, kojeg su navijači također veličali, ove sezone debelo je ispod razine natjecanja u kojem njegova momčad želi igrati i iduće sezone. Ali, bez Kranjčara. On je drugu sezonu zaredom na posudbi iz Dynama, a QPR nakon ovakvih predstava sigurno neće tražiti nastavak suradnje.