Screenshot: Youtube

DINAMO JE PONIŽEN i deveto europsko gostovanje zaredom, točnije sam sebe je ponizio onim što je pokazao u Eindhovenu u nevjerojatno (rezultatski) podnošljivom porazu (0:2) s obzirom na igru.

Posljednja europska gostujuća pobjeda Dinamu se dogodila davne 2010. u Bruggeu, nakon čega je nanizao devet ne poraza, nego blamaža, s ukupnom gol-razlikom 2:29, točnije da se Real pred kraj utakmice nije opustio, Dinamo bi u prvoj koloni imao nulu.

Upravo to i za tu ocjenu odigrao je Dinamo u novom europskom potopu, kojim ne samo što sramoti klupsku tradiciju i hrvatski nogomet, nego prije svega pokazuje gdje je "najjačem Dinamu u posljednjih 20 godina" mjesto u kontinentalnim okvirima.

Uostalom, ne moramo ga rangirati u mjerilima od Portugala do Urala, pogledajmo kako bi Dinamo s igrom kod Ludogoreca i PSV-a, kotirao u Eredivisie i to protiv dojučerašnjih nizozemskih drugoligaša, koji su do sada igrali s PSV-om.

Dinamo koji su stvorila i koji vode braća Mamić, ponavljamo, "najjači Dinamo u posljednjih 20 godina", lošiji je od Cambuura ili Go Ahead Eaglesa, čije smo utakmice protiv nizozemskih velikana gledali u Eredivisie, jer smo ove sezone iscrpnije pratili to natjecanje zbog Dinamovog protivnika koji u njemu igra.

Ne trebate imati vrhunsko poznavanje i poimanje nogometa da vam u usporedbi s jadom i bijedom od Dinamove igre u Eindhovenu, dojučerašnji nizozemski drugoligaši, koji su nakon 12 kola na dnu tablice, izgledaju neusporedivo bolje, brže i ambicioznije od neviđene sramote koju su kod PSV-a pokazali igrači Dinama.

Panika, prestrašenost, izgubljenost, nesposobnost, bezidejnost, sporost... osobine su koje je u Eindhovenu demonstrirao Dinamo braće Mamić i to protiv kluba u kojem je daleko najstariji igrač, onaj rođen '84., dok je prosjek momčadi oko 22 godine, nasuprot Dinamovih iskusnjara, internacionalaca i legionara.

Ali, ovaj Dinamo ni ne može drugačije igrati protiv jedne talentirane, ali praktički juniorske momčadi, kada se zna kako je selekcioniran, vođen i preslagivan. Momčad koja je na terenu potpuno krivo posložena (lijevi bek na centru, izdušeni i potrošeni veznjak u špici...), s kraterima ne samo među linijama, nego i među igračima i u odnosu na suparnike, prestravila se i raspala suočena s malo presinga i par brzih dodavanja.

Dinamo je oba gola primio na isti način, što se na jednoj europskoj utakmici ponavlja po tko zna koji put i nije novost, ali ni čudo, jer Dinamo nema ništa što tvori normalnu, običnu momčad:

Središnji braniči Addy i Šimunić nepodnošljivo su spori, a iako je to "zabranjeno" reći ili napisati zbog ogromnih zasluga, ova utakmica, protiv brzih protivnika, pokazuje koliko je omiljeni Joe gotov i da će njegovo forsiranje, samo kako bi se dočepao posljednjeg SP-a u karijeri, završiti pogubno po Hrvatsku ako ga Kovač u Brazilu stavi u momčad. Šimunić zaslužuje prijem kod predsjednika države i Danicu s likom Franje Bučara, ali za igranje vrhunskog nogometa više nije.

PSV nije dokazao samo da Dinamo ima plivajuću obranu, pored koje Narsingh i Depay izgledaju kao supersonični presretači, nego i da nema sredinu terena, jer je svaka akcija domaćih nakon dva dodavanja već bila pred golom, kojeg su Zelenika i stative spasili od još nekoliko bušenja.

Dinamovi igrači ili jako dobro glume, pa iznutra podrivaju bratski klub kako bi propao, ili su jednostavno skupina nevjerojatno nesposobnih i bezvrijednih pojedinaca, jer oni na terenu izgledaju kao da su se upravo upoznali i da prvi put igraju zajedno.

Posebno čude Pinto i Lima, ali dok se za izgubljenost potonjeg još donekle može naći opravdanje zato što je postavljen na neprirodnu poziciju, kako objasniti i shvatiti paniku koja svaki put kada je blizu lopte ili protivnika uhvati Ivu Pinta, "prekaljenog internacionalca", "čovjeka koji je pobijedio Manchester na Old Traffordu", koji bi "preko Dinama trebao izboriti dres portugalske reprezentacije", što su samo neke od idiotarija koje su se o njemu pisale.

Što se tiče umjetnika i kreativaca u vezi, Sammir je opet bi bio bez snage, čak i za manje od njemu standardnih sat vremena, ali je i igrao nezaliječen, dok je Antolić pokazao kako nije za ovu razinu. Brozović možda je, ali nas večeras nije u to uvjerio, dok su svemirci i najbolja Dinamova pojačanja od Škore i Šukera, koji se odazivaju na imena Soudani i Fernandes, odigrali još jednu privatnu utakmicu.

Sve ovo zasluga je zna se koga, koji se jučer pohvalio kako je za ljubav Dinama i njegovog uzleta, odbio "pet svjetskih klubova koji ga zovu da im preuzme menadžment".

Sve da je i Hrvatski Mamić bio u modi na nogometnim katedrama, od tamo ga je istisnuo kolegij koji obrađuje fenomen Bugarskog Mamića. Ludogorec gazde Kirila Domuščijeva, od večeras je za samo tri godine prevalio put od bugarskog drugoligaša do proljeća u Europi i to dva kola prije kraja natjecanja u skupini!

U provincijskom Razgradu nemaju moderni hotel i kapelicu, ali ni europsko prokletstvo.