Foto: Hina

SAMO dan nakon nastupa i pobjede na Zimskom atletskom kupu u Splitu, najbolja hrvatska atletičarka te olimpijska i svjetska prvakinja Sandra Perković oštro je prozvala Hrvatski atletski savez smatrajući da se priprema u nenormalnim, gotovo amaterskim uvjetima, dok joj konkurencija na raspolaganju ima sve što joj je potrebno. Par dana kasnije, dramatičan apel stigao je iz karate reprezentacije koja tvrdi da nema novca za put na Europsko prvenstvo. U oba slučaja, a moglo bi ih biti još. Zapelo je najprije na odnosu HOO-a i MZOS-a, zbog čega su ispaštali sportaši, no problemi nisu nestali nakon što je odriješen i taj čvor. 

> Sandra Perković prozvala atletski savez: "Olimpijska sam pobjednica, a radim u amaterskim uvjetima"

> Karate reprezentacija propušta EP zbog sukoba Ministarstva i HOO-a?

> HOO će 2015. potrošiti 116 milijuna kuna: Vaterpolisti i atletičari glasali protiv proračuna

Smatra li se HOO odgovornim, odnosno, pronalazi li sebe u Sandrinim riječima, pitali smo prvog čovjeka HOO-a Zlatka Matešu.

''Nikako. HOO Sandru tretira kao TOP kandidata i ona je iz proračuna HOO-a dobila sve ono što je bilo predviđeno, štoviše, čak i 15 posto više od toga, jer smo itekako svjesni da su njene potrebe veće i u ovoj godini ne očekujemo nikakve probleme što se tiče stipendiranja Sandre Perković. Osim toga, već neko vrijeme održavamo sastanke sa Sandrom i s njenim trenerom, evo, u ponedjeljak je dogovoren još jedan da zajedno vidimo što mi kao HOO možemo napraviti u okviru pravila i mogućnosti da predolimpijska godina za Sandru bude što uspješnija.

Ponavljam, HOO je u ovom slučaju platio sve što je trebao platiti. Što se tiče Sandre Perković, nikakvih zaostataka nemamo. HOO transferira novac Savezu i tako je i bilo. Ove godine predviđamo u rebalansu izdvojiti čak i nešto više za Atletski savez i to je to s naše strane", rekao je Mateša.

Mislite li da je novac koji HOO izdvaja za vrhunski sport dovoljan za rezultate koje očekujemo, kako od Sandre, Blanke, veslača, jedriličara, gimnastičara i još nekih drugih sportaša koji se uspješno bave tzv. malim sportovima? Sjećam se izjave jednog od članova brončanog osmerca sa Igara u Sidneyu 2000., koji je izjavio da su se za cijelo vrijeme priprema hranili u studentskoj menzi, dok je na istim tim Igrama, primjera radi, za Nizozemsku plivao Pieter van den Hoogenband, kome je otac , u to vrijeme kondicijski trener, čini mi se u PSV-u, pripremio poseban, samo za njega napravljen režim ishrane. Kako je moguće da naši sportaši, koji se pripremaju u takvim uvjetima (u kojima je ogroman problem neplaćeni trošak nekakvih priprema u Medulinu) uopće i mogu konkurirati svjetskom vrhu?

''Morate shvatiti da cijeli naš olimpijski i neolimpijski sport, dakle svih 87 saveza, od igara na sreću godišnje dobiva nešto manje od 100 milijuna kuna, što je za usporedbu oko 11 puta manje nego što je godišnji budžet Atletico Madrida našeg Marija Mandžukića ili višestruko manje nego što li je budžet kulture u Hrvatskoj. Prema tome, to o čemu vi pričate nije problem HOO već je to problem pristupa sportu u Hrvatskoj u cjelini. Novac koji se izdvaja kod nas za sport je apsolutno premali. Kad usporedite koliko se izdvaja za kulturu ili za bilo koju drugu djelatnost, vidjet ćete da je premali" 

Ako je tako, zbog čega po vama političke elite nemaju sluha za sport? Godinama slušamo onu frazetinu o sportašima kao najboljim ambasadorima domovine. U čemu je problem?

''Problem je u sustavu koji nije pronašao odgovarajući mehanizam za financiranje vrhunskog sporta. Mi pune četiri godine predlažemo da se u sustav uključi i tzv. nedomicilno klađenje, odnosno da se uzimaju prihodi od internetskog klađenja, što za sada nije slučaj. Nevjerojatno je da u četiri godine nitko nije u stanju donijeti takav zakon. Također, godinama zazivamo mađarski model, odnosno, da se poduzećima jedan dio poreza na dobit otpiše što bi poslije oni vratili kroz sponzoriranje nekih nacionalnih saveza, primjerice, vaterpola, rukometa, košarke, atletike…

Nažalost, to kod nas jednostavno ne može proći. Jedino smo podršku dobili od Ministarstva obrane i gospodina Kotromanovića. Jednostavno to je tako, i tako će biti sve dok ne uspijemo pronaći neki model financiranja sporta koji će sport dovesti barem u istu razinu s kulturom. Nemojte misliti da ja imam nešto protiv kulture, dapače, ali smatram da je sport jednako značajna društvena domena kao u kultura i bilo bi u redu da ih država jednako tretira.''

Jakov Fak, Ajla Tomljanović, prije par godina umalo i Duje Draganja. Samo su primjeri sportaša koji su otišli ''trbuhom za kruhom'', odnosno, sportaša koji sad nastupaju za druge države, jer u Hrvatskoj nisu imali zadovoljavajuće uvjete za napredak. Odljev mozgova je godinama već hrvatska stvarnost, hoće li se dogoditi i boom odljeva sportaša?

''Kad već spominjete Jakova Faka, onda morate znati da je on u Sloveniji carinik. Je li netko od naših sportaša zaposlen u Ministarstvu financija? Naravno da nije. Je li zaposlen u Ministarstvu policije? Nije. U Slovačkoj ih je u vojsci i policiji zaposleno preko 200. U Sloveniji preko 100.

Rigidni sustav financiranja sporta je osnovni problem. Umjesto da se svi potrudimo da vrhunski sportaši dobiju prave, adekvatne uvjete za vrhunski rad i trening koji će na koncu rezultirati rezultatima, kod nas se sve to skupa ignorira.

Što se tiče tog odljeva kojeg spominjete, nažalost, bojim se da smo tu nemoćni, ne samo mi u Hrvatskoj nego i šire. Neke zemlje jednostavno nude sportašima astronomske svote da pređu kod njih, a govorimo o ciframa koje pojedini savezi ne mogu pratiti. Najbolji vam je primjer Katar sad u rukometu. To su stvari koje su izmakle kontroli i odlaze u krivom smjeru.

Međutim, da postoji samo malo volje i interesa, mišljenja sam da većina problema o kojima vi pričate ne bi postojala. I ono što je jako bitno, ja ne smatram da bi država trebala pomagati sport izdvajajući dodatan novac iz državnog proračuna. Proračun je takav kakav je, teško je u ovom okolnostima očekivati nešto slično, no puno toga se može postići poticanjem sponzorstava, pribavljanjem novca od raznih oblika klađenja u sportu.''

Mislite li da je novac koji HOO raspoređuje za sport dovoljan?

''Najprije da pojasnim. HOO ne izdvaja novac. Mi ga samo transferiramo prema savezima, uglavnom od igara na sreću. I naravno da sve to nije dovoljno. Ni blizu. Kako za cijeli hrvatski sport može biti dovoljno manje od 100 milijuna kuna? Hrvatski sport funkcionira na štednji i na odricanju nacionalnih saveza i na hrvatskom sportskom talentu. ''

Igre u Riju su pred vratima. Ne dogodi li se neki kopernikanski obrat u financiranju sporta kod nas, mislite li da hrvatski sport u Riju očekuje debakl?

''Ne. Znate li zašto? Zato jer su naši sportaši, sportašice i treneri genijalci, koji ostvaruju čudesne rezultate usprkos uvjetima u kojima moraju raditi. To me čini i dalje optimistom. No, to ne znači da se neke stvari ne bi mogle popraviti, a mogu ako se samo poslušaju i prihvate naši prijedlozi o kojima sam vam maloprije pričao"

Gdje je stala priča s Ministarstvom? U veljači ste angažirali odvjetnika da kazneno prijavi Tomislava Paškvalina, Mornarovog odvjetnika zbog neisplate više od 25 milijuna kuna zbog čega je "narušeno samostalno djelovanje HOO-a". 

"Naišli smo na razumijevanje ministra Mornara i nemamo nikakvih nesuglasica s ministarstvom. Sve ide svojim tijekom. Nakon sastanka u ministarstvu dobili smo smjernice kako sastaviti proračun koji će proći i to će biti govoto u najskorijem roku"

25 milijuna kuna iz Ministarstva je, dakle, uplaćeno preko HOO-u, a kamen spoticanja i dalje je Sportska televizija. Tu će Mateša morati napraviti ustupak. SPTV jest problem, ali oni pravi puno su dublji od 25 milijuna kuna...