Foto i video: Tomislav Brđanović

PRVE hrvatske blizanke na Olimpijskim igrama privukle su pozornost svjetskih medija. No, svoju slavu Ana i Lucija Zaninović ne duguju toj zanimljivoj činjenici već svojim fantastičnim rezultatima do koje su postigle godinama napornog rada.

Od svoje trinaeste godine pod budnim su okom trenera Tonija Tomasa koji je od djevojaka stvorio svjetske i europske prvakinje. Iako su mu nadjenuli nadimak Hitler, djevojke priznaju kako je njegova uloga u njihovom uspjehu ogromna. "Koliko naša toliko i njegova", slažu se Ana i Lucija. "Zna kako izvući maksimum iz nas".

Pred kameru Indexa stale su nakon još jednog treninga, prvog od tri dnevno, i objasnile nam kako su zavoljele teakwondo.

"Prije dvanaest godina sam gledala Olimpijske igre u Sidneyju gdje se borila Nataša Vezmar. Do tada sam probala sve sportove, plivanje, vaterpolo, odbojka, ali nikada borilački sport. Svidio mi se na televiziji, znala sam da jedan moj prijatelj trenira, stupila sam u kontakt i došla na trening. Luciji se isprva nije svidjelo, nakon godinu dana se vratila kad je vidjela da ja osvajam medalje", ispričala nam je Ana, aktualna svjetska prvakinja iz Gyeongjua 2011. godine. Godinu ranije Lucija je osvojila zlato na Europskom prvenstvu u St. Petersburgu 2010., a novo je za desetak dana.

Europsko prvenstvo, pa Olimpijada: "Više nema lakih protivnika"

Djevojke su spremne, London im još ne stvara pritisak, maksimalno su koncentrirane na trening, "zatvorene u dvorani", kako vole reći...

"Europsko prvenstvo u Manchesteru je prioritet, koncentrirane smo samo na to. Ne razmišljamo previše o Londonu", poručuju sestre koje nakon EP-a nastavljaju naporne pripreme u Skradinu do OI. "Bit će naporan raspored pogotovo jer će biti ljeto, ali moramo izdržati", kaže Ana. Obje se slažu kako im zbog sporta, unatoč odricanjima, privatni život ne prati. Nalaze još dovoljno vremena i "za šetnje i za kino".

Konkurencije u Londonu se ne boje...

"Na svjetskim i europskim prvenstvima ima osam kategorija, dok na OI ima četiri kategorije, dvije se stapaju u jednu. Konkurencija je zato puno žešća i jača. Šesnaest cura koje će biti na Olimpijadi poznajem, borila sam se s njima, odlične su, više se ne može reći da ima lakih protivnika. To je globalni sport koji se vježba u svakoj zemlji", rekla je Ana.

"Znam da mogu svakoga pobijediti, ali nijanse će odlučivati, sve smo podjednake", dodala je Lucija.

"Ne gledamo naše borbe"

Individualni sport je drugačiji jer se boriš sam za sebe, pričaju sestre, "sve je na tebi, ovisiš sam o sebi, koliko si radio, koliko si trenirao. U kolektivnom sportu se možda možeš prošlepat, ali ako nisi u ovome spreman, nećeš pobijediti".

Jednom su se susrele na natjecanju, ali nisu se borile. Predale su. "Nikada se ne bismo borile jedna protiv druge", složno poručuju.

Niti Ana niti Lucija ne gledaju borbe one druge, kažu, ne mogu to podnijeti.

"Nemam praksu gledati. Kad se ja borim, imam malu pozitivnu tremu, ali kad se Lucija bori, ne mogu biti mirna. Nema šanse", kaže Ana, a Lucija dodaje:

"Previše je emotivno, proživljavamo to osobno. Ni trener ne da da se gledamo".

Pogledajte u videu kako izgleda trening prvih blizanki europskog i svjetskog teakwondoa ...