Foto: Hina

PRED nešto više od 15 tisuća gledatelja na Poljudu Hajduk je golovima Tudora i Ohandze s 2:1 svladao rumunjski Iasi i tako s ukupnih 4:3 prošao u treće pretkolo Europa lige. Ipak, bila je to dobrim dijelom negledljiva predstava splitske momčad koja potvrđuje dojam iz uvodna dva susreta nove sezone kako su ovoj ekipi Bijelih nužno potrebna pojačanja u svim redovima, a posebice u obrani.

Pušnik u mjesec i pol sasvim izneredio obranu Hajduka

Naime upravo je nevjerojatan način na koji su Hajdukovci i treću utakmicu uzastopce poklanjali lopte pred vlastitim golom, kao da je riječ o potpunim amaterima, a ne o profesionalcima koji već godinama skupo naplaćuju svoje usluge. Još veći misterij predstavlja činjenica da je obrana Bijelih u praktički istom sastavu igrala minulo proljeće pa se postavlja pitanje kako je slovenski strateg u svega mjesec dana uspio napraviti ovakav nered.

Da se razumijemo, potpisnik ovih reda podržava Pušnikovu napadačku filozofiju, međutim jasno je kao dan da splitska momčad u ovom trenutku nema ni približno potrebnu dozu uigranosti, a nažalost ni kapacitet za takav nogomet. Treba biti iskren i reći da ovaj Hajduk izgleda sasvim nespremno i za domaći prvoligaški nogomet, a kamoli za kontinentalna natjecanja gdje se nada natjecanju po skupinama.

Prava je sreća što je derbi otkazan, Bijeli bi dobili porciju

U tom svijetlu prava je sreća što je nedjeljni derbi odgođen za kolovoz jer nema sumnje da bi momčad kvalitete Dinama s lakoćom iskoristila brojne poklone splitske obrane, a eventualni teški poraz bio bi poguban za samopouzdanje Bijelih uoči dvoboja s ukrajinskom predstavnikom u sljedećem pretkolu. Ovako, kako god to izgledalo na terenu, na papiru stoji da je Hajduk na startu sezone slavio u Vinkovcima i prošao Rumunje koji su bili jedni od najtežih nenositelja u ovom pretkolu.

Iasi se i u Splitu predstavio kao čvrsta, nepredvidljiva, ali i prilično nesposobna momčad. Nisu se puleni talijanskog trenera prepali ni vatrene poljudske atmosfere ni svog premijernog nastupa u Europi, već jednostavno nemaju kvalitetu, odnosno istom pripadaju donjem domu rumunjskog, ali i hrvatskog nogometa. Osobno se ne sjećam da je Hajduk posljednjih deset godina ijednu momčad ovako "častio" stopostotnim prilikama, a da ih ona nije iskoristila i kaznila Bijele.

Božanstvo zvano Ohandza

Nakon ovakve predstave teško je uopće izdvojiti ijednog igrača Hajduka koji je svojom predstavom zadovoljio. Obrana je bila katastrofalna, od Milića, preko Nižića i Čosića do Juranovića. Svojim nesigurnim kretnjama ostavili su dojam kako se neće do Nove godine uskladiti i napraviti uspješnu ofsajd zamku. Vezni red stajao je preširoko, dok su ofenzivci bili odsječeni.

Jedini koji je zadovoljio, odnosno potvrdio svoj status "božanstva" je Frank Ohandza koji je opet bio igrač odluke. I ovakav, na sedamdeset posto svojih mogućnosti, Kamerunac odskače svojim znanjem, što je u jednu ruku impresivno, a u drugu tužno. Postavlja se pitanje na koji je način odrađena kadrovska križaljka za novu sezonu kad je Bijele od ispadanja iz Europe s dva gola spasio nogometaš koji je gotovo godinu dana izbivao iz svih natjecateljskih dvoboja.

Je li Pušnik potrošio sve zalihe sreće?

Što može Hajduk protiv Ukrajinaca? Nakon ovakve predstave teško je biti optimist, međutim očigledno je kako je Slovenac za sobom u Hajduk donio jednu pristojnu zalihu sreće. Šteta je što je počeo trošiti već na startu i protiv nižerazrednih protivnika, a ne kada se sezona malo zahukta, no ovako si je barem priskrbio mir na startu sezone kojeg mnogi prijašnji treneri nisu imali priliku uživati.

Oleksandriya će bez sumnje biti puno tvrđi orah, a nakon što smo vidjeli poljudsko izdanje Bijelih, čini se da uzvrat kod kuće i nije neka prednost. Mladen Bartulović već je upozorio da se radi o fizički moćnoj i uigranoj momčadi, što je potpuna suprotnost novom Pušnikovom Hajduku, gdje naizgled ništa ne funkcionira, ali klub i dalje uspješno gura.