Foto: Hina, Dalmatinski portal 

POVIJEST se definitivno ponavlja. Barem kada je Hajduk u pitanju. I ne samo da se ponavlja, neprestano, već se toliko ponavlja da se čini kako trčimo u krug i poput blesavog šteneta grizemo svoj rep. Po Einsteinu, definicija ludila glasi ovako: "Ponavljati istu stvar iznova, na isti način, a očekivati drugačiji rezultat"

Kao i prije par godina, Hajdukova Uprava opet se odlučila za Gorana Vučevića. Onog istog trenerskog početnika koji je već dvaput neslavno napuštao klupu, čovjeka koji svoju reputaciju bazira uglavnom na tome da je jednom davno bio silno talentiran veznjak i da je u sedam godina dvaput zaigrao za Barcelonu.

"Preuzimam maksimalnu odgovornost za sve što se događa, ali držim sam da dobro odrađujem svoj posao. Ovoj momčadi Hajduka je potrebna rekonstrukcija", rekao je trener Vučević. Naglasio je kako je svjestan "svega što se događa u Hajduku", te da će nastojati svoj posao odraditi najbolje što može.

"Davanje ostavke u ovom trenutku bilo bi bježanje od odgovornosti, pa o tomu nema ni govora", dodao je Vučević.

Ove rečenice, jednake ovima koje nam danas prodaje, dotični je izrekao još 2011. Istovjetne nam danas sviraju i oni koji ga drže u klubu. Nakon još jedne blamaže, jučerašnje sa RNK Splitom, cijenjena gospoda koja žive na gradskoj sisi i od našeg novca povukla su se na osamu i uz kavicu i kolače zaključili da je sve u najboljem redu te da će nastaviti zacrtanim putem. Eventualno će, ako ih navijači baš žestoko pritisnu, priznati svoje greške i žrtvovati nekog pijuna. Ne, definitivno nije u redu napuštati brod koji tone. Kakvi bi to bili ljudi da sada skoče s palube? Zato će ostati, uzeti pojaseve i čekati dok brod ne dotakne dno.

Baldasar je morao smijeniti Upravu Hajduka 

Što više reći o Hajduku a da već nije ispričano? Što više reći o klubu i ljudima u njemu, kada njihovi rezultati govore sve? Zaista malo toga. Osim da bi zbog ovakve blamaže svi, kolektivno, trebali i morali momentalno podnijeti ostavke. Čekati do srpnja je ludost jer će nam tada propasti još jedna sezona. Čestite čistačice, portire, domare i oružare možda ne treba micati, ali sve ostale - svakako. Ali, tko će dati ostavke, ili još bolje - tko se usuđuje podijeliti im otkaze? Baldasar bi, recimo, po zakonu mogao smijeniti ovaj NO. I morao bi, ako mu je imalo stalo do Hajduka.

Inače, Ivo sam po sebi na glasu je kao vrlo pošten i hrabar političar, hajdukovac iznad svega. Doduše, ponekad voli onako “usitno”, grickati, štipkati i počesto sjediti na dvije, pa i tri stolice ako se ukaže prilika. Ali, Bože moj, neka na nj prvi baci kamen onaj tko je posve bez grijeha. Da, Ivo (koji nam je to Ivo po redu?) tipični je hrvatski političar. Čestit, principijelan, odgovoran i human. Prvi put, još dok je bio u oporbi, jadan nije bio upućen koliko Hajduk znači narodu pa je odbio izglasati zajam za spas kluba. No, s promjenom fotelja, počesto se promijene i stavovi pa se Ivo potrudio da Hajduk ipak dobije tih 30-ak milijuna. Koje će klub otplaćivati Gradu, svom vlasniku, s bratskim, gotovo simboličnim kamatama od "samo" 15 posto. Usput je otkrio kako on zapravo nikada nije bio protiv toga da Hajduk dobije kredit i da samo slučajno nije podigao ruku kada se glasovalo. On je tada, zaokupljen mislima o skorim izborima i sitnim građevinskim parcelicama na kojima bi trebali niknuti nekakvi hoteli, vjerojatno mislio da se govori o nekoj akciji spašavanja divokoza s Kozjaka, magnetskim rezonatorima za derutne splitske bolnice ili tako nečem nebitnom.

Zatim je došao dan kad je Brbić Gradu morao podnijeti financijsko izvješće. Iz njega je bilo vidljivo da neke stvari ne štimaju i da Hajduk opet tone u glib. Baldasar je, kažu upućeni, bio bijesan i ozbiljno se bavio mišlju da smijeni NO, a s njim i monumentalno nesposobnog Brbića. Upućeniji kažu kako ga je netko od navijača preko noći prijateljski uvjerio da ipak promijeni mišljenje. A i sam pogled na Rivu prepunu ogorčenih ljudi koji mašu hajdučkim zastavama i spominju Mamićevu i Šukerovu majku i užu i širu rodbinu svim političarima sugerirao mu je da nije pravo vrijeme za radikalne poteze. Osim toga, oprati ruke i dati ljudima baš ono što žele često je najjednostavniji način da ih se riješiš.

Narod se sjatio na Rivu,naivno povjerovavši da se Brbić i društvance zaista bore protiv beskrupuloznog HNS-a i korumpiranog HNL-a te da je konačno došlo vrijeme da se stane na rep Mamićevoj aždaji. Narod je, nažalost, još jednom pokazao da ima pamćenje vinske mušice. Brzo je zaboravljeno da je Brbić prodao Andrijaševića upravo toj istoj aždaji, te da Brbićev gazda Andabak u suštini nema ništa protiv "gospodina" Zdravka; dapače. Netko zloban mogao bi reći da je netko s poljudskog kata opet iskoristio nas hajdukovce i nategao nas kao glupe dalmatinske tovare. A netko zlonamjeran mogao bi čak ustvrditi da su nas Brbić, Pavasović i ostali nategnuli da bi prikrili vlastite pogreške, neznanje, nesposobnost i kukavičluk.

Uspjeh zahtijeva promjenu 

Od seljačke bune ne ostade ništa, osim par transparenata koji se sada usamljeno vijore na Poljudu. I ma koliko se Naš Hajduk busao u prsa porastom broja članova, na tribinama je čak i za vrijeme jadranskog derbija bilo sramotno malo gledatelja (ni pet tisuća ljudi). Btw, Hajduk na svojim stranicama nikada ne objavljuje točan broj prodanih ulaznica, iako ima brojače, postavljene upravo u te svrhe. Ma koliko nas šminkali i pituravali, nitko ne može sakriti činjenicu da je upravo sada došlo na naplatu sve ono što su proteklih godina radili Brbić i kompanija. Lutanje s trenerima-početnicima i takozvanim sportskim direktorima, bacanje novca na kojekakva "pojačanja" iz Gruzije, Azerbajdžana, Uzbekistana i "zvijezde" brazilske treće lige, uz istovremenu rasprodaju domaćih igrača, totalno nepoznavanje nogometa i nogometnog tržišta, dovelo je do toga da je cijena i ono malo igrača koji vrijede drastično opala. I sami igrači su svjesni toga, pa igraju i izgledaju lošije nego jesu, a nakon utakmica od nemoći razbijaju inventar ionako siromašnog kluba.

Naravno da Vučević ne uspijeva vratiti ekipu u život, ovako demoraliziranu momčad teško bi bičem u tor natjerao i Klopp. Sve čemu se Vučević sada može nadati je da će Hajduk nekim čudom zadržati 4. mjesto u ligi i možda na ljeto opet zaigrati one dvije revijalne europske utakmice. Dakle, Hajduk uporno ponavlja iste greške i uporno se nada nekom drugačijem ishodu. Zbog toga, Einstein je svojoj definiciji ludila dodao još jednu rečenicu: "Uspjeh zahtijeva promjenu".