Ilustracija: Index, Foto: Getty Images / Guliver image, EPA / FAH  

KOSTARIKA nije senzacija, tvrdi naš suradnik Igor Bišćan, nakon što je momčad satkana većinom od igrača minornih europskih klubova neokrznuta prošla skupinu s tri svjetska prvaka. Ovdje se ne radi toliko o hrabrosti, koliko o činjenici da Europa očito nije dovoljno svjesna napretka momčadi iz trećeg nogometnog svijeta. Bišćan za Index piše i o svom nekadašnjem suigraču Stevenu Gerrardu. Poznavajući njegov karakter, pretpostavlja da će se nakon SP-a oprostiti od reprezentacije. Ostavljamo vas da u miru pročitate i ono najvažnije - Bišćanovu prognozu utakmice Hrvatska - Meksiko.

.............................................................................................................................................................

"U društvu tri svjetska prvaka, Italije, Engleske i Urugvaja, mala Kostarika je nakon dva kola otišla dalje. Iznenađenje? Možda, ali samo prije prvenstva! Sada, kada smo pogledali ove dvije utakmice, protiv Urugvaja i Engleske, uspjeh Kostarike nikako nije iznenađenje. Ljudi igraju prekrasno. Disciplinirano u obrani, pokretljivo i efikasno u napadu, s tim da imaju dva izvanserijska igrača, Campbella i Ruiza. To što se oni zovu Kostarika, a ne nekako drugačije, ne znači da nemaju pravo igrati motoričan, brz i moderan nogomet. Danas je Italija igrala slabo, gotovo neprepoznatljivo. Nije to bio samo njihov loš dan. Igrači Kostarike su igrali gotovo savršenu, pokretljivu i agresivnu obranu. Pirla su totalno zaustavili, a kada to napraviš, obavio si više od pola posla. Jako su dobro branili dubinu, povlačili su se na vrijeme. Balotelli je bio također fantastično zaustavljen, imao je u 90 minuta samo jednu priliku kada je trebao i morao bolje reagirati.

Također, Kostariki je poništen i čisti jedanaesterac. Ne mogu vjerovati da je sudac nešto onako jasno propustio dosuditi. Spasilo ga je to što je Kostarika zabila gol već u idućem napadu. Bila je to prava sportska pravda. Oni možda i jesu najugodnije iznenađenje turnira, ali vidjeli smo da sve južnoameričke i srednjeameričke reprezentacije na ovom turniru igraju fantastično. Ne znam je li u pitanju klima i slično podneblje na koje su naviknuti, ali svi djeluju jako dobro. Čile je pokazao o kakvoj ekipi se radi, Kolumbija je fantastična, vidjeli smo da se Urugvaj diže. I Meksiko je odličan.

Zemlje Južne i Srednje Amerike urođenoj strasti dodale su taktiku i tehniku

Smatram da razlog tome leži u urođenoj strasti za nogometom, agresivnosti i gotovo fanatičnoj želji za pobjedom. Onome što ih oduvijek krasi sada su dodali i taktičku odgovornost i disciplinu koju su usvojili igrajući za velike europske klubove. Svoju igru podignuli su na jedan viši nivo, jer ovo definitivno nije slučajno.

Kostarika je imala rezultat koji ih vodi u osminu finala, ali oni nisu stali, nisu se povukli golmanu u krilo i čuvali rezultat. I dalje su napadali i do kraja utakmice su mogli dati još koji gol. Fascinantno, ali to je dokaz da su to ljudi koji imaju povjerenje u vlastite mogućnosti, u svoju kvalitetu i snagu. Ako si taktički i tehnički obučen, fizički spreman, nije bauk igrati protiv nikoga. Ako si dovoljno motiviran, ako shvatiš da se možeš nositi s bilo kojom ekipom, onda tu nema straha. Na ovom turniru ne vidim puno boljih igrača od Ruiza ili Campbella. Ljudi podcjenjuju neke ekipe jer o njima ništa ne znaju, a imaju potrebu mudrovati. Da smo danas samo zamijenili majice, dali Talijanima bijele, a Kostariki plave, ne bi se znalo tko je na terenu velika Italija, a tko mala Kostarika.

Englezi idu kući jer su drugi bolji

Ili Englezi. Da, Englezi idu kući! Idu kući jer su drugi bolji. Na krilima Suareza Urugvaj se podignuo i zasluženo pobijedio. Mislio sam da Suarez neće moći igrati na tom nivou, dugo ga nije bilo, ali ipak je dokazao da je prevelika kvaliteta, prevelika klasa da bi ga se moglo neutralizirati. On je iz dvije šanse zabio dva fenomenalna gola i poslao Englesku doma. Smatram da su na ovom prvenstvu ipak dosta dobro izgledali, puno bolje nego na nekim ranijim turnirima, ali eto, velik promet, mala zarada. Iako imaju vrhunske igrače, vrhunske klubove i najbogatiju i najjaču ligu na svijetu Englezi u ovom trenutku definitivno ne spadaju u sam vrh svjetskog nogometa.

Ne krivim Gerrarda, već Jagielku. Cijeli nas život uče Murphyjevom zakonu

Moram spomenuti Gerrarda. Istina, u malo više od mjesec dana je napravio dvije velike pogreške koje su najprije njegov Liverpool koštale naslova, a sada i izbacile Engleze s turnira. Protiv Chelseaja se dogodila zaista kardinalna greška, ali jučer više krivim Jagielku. On je kao obrambeni igrač morao bolje ispratiti Suareza i morao je znati, a to su ga uostalom treneri učili od malena (znam iz osobnog iskustva) da se mora ponašati u skladu sa Murphyjevim zakonom, jer sve što može proći po zlu, poći će. Protiv Suareza, koji je predator, nogometni oportunist,  ne si smiješ dopustiti da se isključiš na sekundu dvije, jer on će to kazniti. I kaznio je.

Nije problem njegova greška protiv Urugvaja. Problem je što Gerrard u obje utakmice nije bio ni blizu onog igrača kakav je bio sve ove godine. Je li problem u godinama, padu moći, manjku snage, zaista ne znam. Očekujem njegovo reprezentativno umirovljenje. Budući da je naredno veliko natjecanje tek za dvije godine, pretpostavljam da će svoje mjesto prepustit nekome mlađem. Steven je, kao i većina planetarno poznatih zvijezda, jedan normalan momak, jednostavan tip koji nikada svoju slavu nije upregnuo u marketinške svrhe, ego i taština nikada mu nisu bili ispred momčadi i zato, makar na vidiku nema nekog mlađeg i boljeg, očekujem da ga više nećemo gledati u reprezentativnom dresu.

Kamerun smo razbili, ali nismo izgledali dobro. Pobijedila ih je samo naša nogometna inteligencija

A sad Hrvatska. Protiv Meksika će biti izuzetno teško. Već sam napisao da na ovom prvenstvu južnoameričke i srednjeameričke zemlje igraju sjajan nogomet, a sada tvrdim sljedeće: budemo li protiv njih igrali kao što smo igrali protiv Kameruna, nećemo imati velike izglede! Kamerun smo rezultatski razbili. Ali, treba biti iskren i reći da do postizanja drugog gola nismo izgledali pretjerano dobro. Kamerunci nikako nisu znali "naplatiti" svoju fizičku superiornost tako da je utakmicu odlučila ogromna razlika u "nogometnoj inteligenciji" između naših dečki i Kamerunaca, naravno u našu korist. Mišljenja sam da je to najveća odlika naše momčadi.

Pojačati obranu! Ne smijemo primiti gol, jer Meksiku nikada nećemo zabiti dva. Dosadni su kao mušice

Protiv Meksika će to biti potpuno druga priča. Meksiko je u dvije utakmice pokazao da je odlična, pokretljiva momčad, kojoj se jako teško iz igre može dati gol. Dosadni su, napadaju kao mušice, inzistiraju na visokom ritmu igre, što nama baš i ne odgovara. Podsjećaju me malo na Atletico Madrid. Smatram da bi trebalo zgusnuti vezni red, pojačati obranu, jer si ne smijemo dopustiti da primimo gol, obzirom da je njima i bod dovoljan te što je ključno, Modrića i Rakitića gurnuti prema naprijed. Njihova ofenzivna igra, njihova kreacija u fazi napada protiv Meksika će biti nužne, a to znači da nam je potreban pravi defenzivni vezni igrač koji će im čuvati leđa. E sad, ako se izbornik i na tako nešto odluči, pitanje je tko bi to trebao biti, s obzirom da je samo Brozović skupio neke minute na ovom turniru.

Što se tiče naše druge rak rane, pitanja lijevog beka, ja bih se odlučio za jednog više defenzivnog igrača. Pazite, ako mislimo pobijediti, moramo paziti da ne primimo gol, jer ćemo Meksiku jako teško zabiti dva, a s Pranjićem na lijevoj strani koji je jalči u igri prema naprijed ranjivi smo u defenzivi, a to automatski znači da ce se Olić više trošiti u pomaganju i samim time izgubit će nešto od svoje ubojitosti prema naprijed. Odlučio bih se, stoga, za Vrsaljka. Protiv Brazila je bio sasvim solidan. Igrao je protiv jako raspoloženih Oscara i Neymara i nije zakazao. On bi bio moj izbor.