Foto: Index fotomontaža

"U NEČEMU što se zove hrvatski nogomet gotovo da nema osobe koja je čista". To je bio čest argument Igora Štimca dok je bio predsjednički kandidat. Nedugo nakon, Igor Štimac postao je hrvatski izbornik pa se i praktično priklonio toj teoriji.

U tom nečemu što se zove hrvatski nogomet posve je normalno da kandidat za predsjednika u bizarnoj lutriji postane izbornikom, da sin izvršnog predsjednika građanskog kluba prodaje njegove igrače, a da taj predsjednik svog klupskog direktora klonira na isto mjesto u nogometni savez, tik uz rame fiktivnog predsjednika. U Hrvatskoj je svatko svakome kum, pa čak i vlasnik menadžerske agencije treneru kluba. U okruženju u kojem i Bog može biti menadžer tek regrutiranim reprezentativcima od nogometa je ruke digla čak i politika.

U "tom nečemu" sasvim je moguće i čuti ono čime je Štimčev stožer danas argumentirao poziv Jorgeu Sammiru Cruzu Camposu u hrvatsku reprezentaciju.

"Želimo ga asimilirati na trenažni proces i ono što reprezentacija jest. Dobit ćemo odgovor na pitanje koje nas dugo muči: je li svjetska ili nacionalna klasa. Ovo mu je velika prilika da se dokaže i da posloži svoj život"

Tako je to otprilike zvučalo iz usta Štimca, Bokšića i bivšeg Sammirovog trenera Krune Jurčića. Da imaju dosljedno objašnjenje zbog čega su Sammira učinili hrvatskim reprezentativcem, oni bi ga i rekli na prigodnoj press konferenciji.

"Ovo su sve najobičnije gluposti što smo upravo slušali", komentirao je nakon presice kolega od kojeg smo to najmanje očekivali i pojačao dojam groteske.

Danas je čak i jedan naizgled smiješan novinski članak, o tome da će Sammir dobiti poziv u listopadu jer prema analizama najbolje igra dok ne zahladi, dobio dublji smisao.

Reprezentacija kao motivacijski poligon

"Javnost je nepodijeljena oko njegovih igračkih kvaliteta, no problem je režim života. Želimo da mu ovo bude impuls, fantastičan motiv", taj je razlog naveo Igor Štimac.

Želi motivirati Sammira da prijeđe dosadašnji standard "najboljeg igrača jesenskog dijela" i pokaže se u punom sjaju. To smo u Dinamu kroz više od 200 nastupa viđali suviše rijetko. Realno, riječ je o igraču za kojeg Dinamo u šest godina nije dobio ponudu kakvu očekuje. U desetkama koje su mu novinari ispisali nakon što je Dinamo u Malmou uveo u Ligu prvaka barem je malo euforije jer je konačno obavio ono za što je plaćen. Villarreal, Malmo, i simultanka protiv Zadra nisu dovoljan razlog za poziv. To bi eventualno bio njegov talent, ali režim života koji vodi Mamićev Filho i pri tom se izruguje plaćajući penale u prosječnom Hrvatu nezamislivim ciframa, jednostavno je neodvojiv dio njegovog igračkog kartona i ne ostavlja dojam da "cijeli život mašta o dresu te iste Hrvatske". No, mogao bi nam biti od pomoći ako mi njemu pomognemo da sredi život. Iako mu je već 25.

Reprezentacija će poslužiti kao motivacijski poligon igraču čijem vanzemaljskom talentu istječe rok trajanja, a on do odlaska krati vrijeme triježnjenjem po pritvorima.

Što znači kada Štimac kaže da iskazuje ozbiljnost u rješavanju problema praznih tribina?

Štimac zna kakve će konotacije izazvati njegova odluka da očajan ritam igre reprezentacije pokuša obogatiti Sammirovim pasovima, no to ga ni najmanje ne zanima. On s osmijehom nudi priču o "širenju kadra što nam je svih ovih godina nedostajalo". I dok Domagoju Vidi poručuje da mu neće oprostiti prvi sljedeći ispad, Sammiru daje kredit više. Osokoljen je i taktičkim analizama koje pokazuju što nam je Radošević donio protiv Belgije.

U isto vrijeme, na drugoj strani grada, izborniku aplaudira pridruženi član stručnog stožera Zdravko Mamić. I nema govora da tu netko vrši nekakav pritisak. Sve je i suviše uigrano. Doduše, sve osim hrvatske reprezentacije koju gleda i sve manje ljudi. Štimac je kao primarni cilj postavio  vraćanje naboja i kulta reprezentacije, ali ako igrače mora motivirati pozivom da pokažu svoje kvalitete, onda to nije ništa drugo nego trgovina. I ne potiče suviše zajedništvo na terenu,  ni među navijačima. Ne znamo što Štimac misli kada kaže da njegov stožer od početka iskazuje hrabrost u suočavanju s problemom praznih tribina. Znači li to da je svjestan kako su on i Mamić sa svojim "orgijanjima" jedan od uzroka problema?

Ono što znamo je da će Štimcu rijetki povjerovati kada ih na stadion pozove porukom "želim da ovo bude vaša, hrvatska, a ne Štimčeva reprezentacija".

Publici je jasno da ovo više nema veze s "našom" reprezentacijom.