Screenshot: Youtube

HAJDUK I DINAMO sastaju se na Poljudu točno 23 godine nakon što su na Maksimiru igrali prvi derbi u friško samostalnoj, ali tada prije svega ratnoj, poharanoj i velikim dijelom okupiranoj Hrvatskoj.

Špaco je i tada bio trener Hajduka, a Zoki je na terenu čuvao Gogija

Stanko Poklepović i tog je kišnog 14. ožujka 1992. bio na klupi Hajduka, a Zoran Mamić, 21-godišnji defenzivni veznjak Dinama na sredini terena zadužen za Gorana Vučevića, najboljeg igrača Hajduka i prve (polu)sezone HNL-a.

HNL pod šljemom

Ali, prije nego što se detaljnije podsjetimo prvog derbija u HNL-u, moramo se prisjetiti nečeg puno važnijeg, u kakvoj je atmosferi, bolje reći psihozi, tada bila nova država, koja je usporedno kretala i s nogometnim osamostaljenjem i u kakvom se ozračju igrao prvi derbi u samostalnoj Hrvatskoj.

Neposredna ratna opasnost u velikom dijelu zemlje tijekom 1991., diktirala je da se ono što danas nazivamo prva sezona HNL-a, odigra za manje od tri i pol mjeseca u kasnu zimu i proljeće sljedeće godine, kada je potpisivanjem Sarajevskog primirja i međunarodnim priznanjem Hrvatske, rat nastavljen bitno smanjenim intenzitetom, koji je omogućio barem djelomičnu normalizaciju života.

Prvo prvenstvo u samostalnoj Hrvatskoj? Ne, nego na brzinu sklepan i još brže odigran neregularni turnir

Kako bi nogometni savez izborio legitimitet i prijem u Uefu, a klubovi mlade države igrali u europskim kupovima, valjalo je na brzinu ispuniti formu i odigrati nešto što barem podsjeća na sezonu ligaškog natjecanja, a kao generalna proba za inauguraciju HNL-a poslužio je turnir Slobodna Hrvatska, koji se krajem '91 igrao u Istri, praktično jedinom kraju zemlje van dometa srpskih granata.

Kada spominjemo Istru, pulski klub u prvu sezonu HNL-a ušao je dekretom, a ne na osnovu rezultata u zadnjoj godini jugo-liga. Po sportskom kriteriju ispred su bili velikogorički Radnik i Neretva iz Metkovića, ali je Istra postavljena za prvoligaša zbog načela zastupljenosti svih hrvatskih regija.

Pola lige glumilo domaćine u ratnom zbjegu: Dubrovnik blokadu grada probijao brodom i igranjem u Blatu na Korčuli, Osijek u Miholjcu, Zadar u Solinu, Šibenik u Žrnovnici, a Cibalia u Požegi

Od 12 klubova u prvoj ligi koji su te "sezone" igrali po dvokružnom sustavu, čak pet ih je pola vremena provelo u autobusu, putujući do gradova i mjesta gdje su bili domaćini, jer stadioni oba slavonska prvoligaša i svih dalmatinskih osim Hajdukovog, bili su u ratnoj zoni, gdje se i dalje svakodnevno ginulo. Drugu polovicu proveli su u skloništima ili bježeći pod paljbom nakon što bi im granatiranje ili sirena za neku od ratnih opasnosti prekinule trening.

Cibalia je tako jedan meč kao domaćin igrala čak u Čakovcu, Osijek je domaćina glumio u Kutjevu, Šibenik u Stobreču, Zadar u Crikvenici, a posebno su se patili Dubrovčani, koji su iz opkoljenog grada brodili do Blata na Korčuli, gdje su igrali većinu domaćih utakmica.

Ratni derbi

Iz opkoljenog Dubrovnika morao se Zagreba dočepati i Mateo Beusan, sudac prvog derbija "u slobodnoj Hrvatskoj" i kada se podsjetimo svega nabrojanog, jasno je zašto atmosfera oko utakmice, na polupraznom stadionu nije bila svečarska, ni puna iščekivanja nakon preduge pauze od ligaškog natjecanja, jer Dinamo i Hajduk posljednju su službenu utakmicu prije ove igrali 11 mjeseci ranije, u zadnjem prvenstvu Jugoslavije. Nogomet je tada "bio u drugom planu"

BBB na jugu, Torcida sa spitkama na sjeveru

Prvi derbi u HNL-u igrao se na starom Maksimiru, na kojem je posljednje sezonu jugo-lige došlo do zamjene domaćinstva na tribinama, pa su BBB preselili na jug, s kojeg se na staru, otvorenu i prema Maksimiru polegnutu sjevernu tribinu, preselila Torcida, tada još u narančastim spitfire jaknama.

Dinamo sa samo dva stranca, od kojih je jedan igrao za Hrvatsku, kod Hajduka dva buduća izbornika Hrvatske

Kao što možete vidjeti na dnu teksta, sastavi su bili puni poznatih, pa čak i kultnih imena: Jozo Gašpar, Ardian Kozniku...

Kod Dinama je zanimljivo primijetiti kako je za razliku od današnjeg "Internacionala", u momčadi imao tek dva stranca; očajnog Bobanovog nasljednika iz Mađarske, Petera Viga, za kojeg je Grazvydas Mikulenas veliko pojačanje, te Gregu Židana, ali taj Slovenac je ionako naš, jer igrao je za Hrvatsku kada ni mnogi razvikani veliki nogometni Hrvati nisu smjeli ili htjeli.

Špacin tadašnji Hajduk već pogledom na imena igrača pokazuje zašto je te "sezone" bio prvak sa čak 10 bodova prednosti u odnosu na Dinamo, jer za razliku od Plavih, koje su najveće zvijezde napustile nakon zadnje sezone jugo-lige, pa je premijerno natjecanje u HNL-u završio tek peti, Hajduku je ostao "koncentrat talenta" što se odrazilo i na rezultat.

Miše bombom donio vodstvo Hajduku i pripremio pobjednički gol, Vlaović smanjio iz penala kojeg je izborio

Ante Miše bio je ključni igrač velike Hajdukove pobjede: zabio je prvi gol odličnim udarcem ljevicom s lijeve strane u suprotni kut Ladićevog gola, a zatim je odličnim dubinskim proigravanjem Mornara gurnuo samog pred gol, a ovaj uposlio Koznikua za povećanje vodstva. Goran Vlaović prisilio je bočnog brzanca Roberta Vladislavića da skrivi penal i onda ga sigurno realizirao za konačnih 2:1.

Zanimljivo, na susretu rivala istom stadionu, ali godinu dana kasnije, u uzvratnoj utakmici finala Kupa, Beusan će opet suditi i tada Dinamu dodijeliti dva penala i oba će opet realizirati Vlaović, ali to je priča za neku drugu priliku.

Poslušajte Špacinu tiradu sucu od 7. minute snimke

Za kraj ovog vremeplova preporučamo vam jedan od vrhunaca video-sažetka priloženog uz tekst: Špaco Poklepović od 7:00 ima svoj šou. To jednostavno morate poslušati!

Sastavi momčadi na prvom derbiju u HNL-u. Igrači su poredani po tadašnjim pravilima - brojevima na dresu, a na kao danas, po linijama:

Dinamo

Ladić, Židan, Mamić, Gašpar, Peršon, Ištvanić, Duspara, Adžić, Vlaović, Vig, Slišković.

Trener: Kobeščak

Hajduk

Mihačić, Španjić, Novaković, Štimac, Abazi, Bilić, Jeličić, Miše, Mornar, Vučević, Kozniku

Trener: Poklepović