Foto: Drago Sopta/Cropix

CRNO-CRNA koalicija "za spas hrvatskog nogometa" vratila se na mjesto zločina - Kristalnu dvoranu hotela Westin i priredila ništa manje gadljivu predstavu od one krajem 2010.

Kristalna dvorana: Od Kristalne noći hrvatskog nogometa do njegove kristalno čiste i jedinstvene budućnosti

Kada su u pitanju bića koja vladaju hrvatskim nogometom, potpuno je isto slušate li ih kako jedni druge optužuju za vađenje pištolja po liftovima hotela i gledate kako bi se potukli da nema toliko kamera i svjedoka, ili kada na istom mjestu nedugo nakon toga demonstriraju dirljivu spremnost da sve "razlike" stave po strani i jednoglasno biraju za predsjednika i izbornika dva lika koji su prije samo godinu i pol bili nepomirljivi neprijatelji iz zakrvljenih tabora.

Obitelj "volontera" i "vanjskog suradnika", ujedinila se s onom "izvršnog dopredsjednika"

Proanalizirajmo malo terminologiju koju koriste naši nogometni vlastodršci: "Nakon dužeg vremena ujedinili smo nogometnu obitelj", komentirao je sretni rasplet tog tragičnog "nesporazuma" Damir Vrbanović. "Obitelj". Riječ posebno zanimljiva u kontekstu ljudi koje se ovom prilikom stavlja pod njeno okrilje, kao i njihovog pedigrea i reputacije. Dolazak nekolicine golobradih policajaca na recepciju Westina bio je popraćen dobacivanjima okupljenih: "Odite u Kristalnu dvoranu, napunit ćete nekoliko marica".

Consigliereu Vrbanoviću za potrebe nadzora neiskusnog Davora Šukera, na pomirbenoj Skupštini dodijeljena je titula "izvršnog predsjednika", dakle ista ona koja je izmišljena njegovom šefu u Dinamu i HNS-u. On i njegovi "neprijatelji" vole te osebujne naslove, kojima sami sebi daju na važnosti, bez da koriste one uobičajene: Štimac je u Hajduku bio "volonter", Sinovčić je u Zadru "vanjski suradnik".

Motivi: Samopromocija i milijuni od reprezentacije i prodaje igrača

Ipak, dođe vrijeme kada čovjek mora napustiti sigurnost zavjetrine i izmišljenih pozadinskih titula (koje prikrivaju da je lutkar onih isturenih u prvom planu) i preuzeti odgovornost i naslov frontmana. Šuker i Štimac nisu dvojili kada su osjetili zov da se, kako bi rekao Zorislav Srebrić, "ne zamore u pomaganju hrvatskom nogometu" i spremno su skočili na zvižduk Zdravka Mamića.

Naravno, jedino što im je bitno i zbog čega su zaboravili međusobnu bitku u kojoj je jedino pravilo bilo da nema pravila, je samoreklamiranje i zarada koju donosi reprezentacija. Jer u poharanom hrvatskom nogometu, samo ona jamči naslovnice i milijune od sponzora, plasmana na velike turnire i prodaje igrača.

Jovanovićeva kapitulacija: Od glumatanja Eliota Nessa do slanja zamjenika koji se liže s Mamićem

"Ovaj Savez odgovoran je za imidž koji imamo u svijetu. Molim vas da shvatite koliko je važno da nastavite s dobrom organizacijom ovog sporta. Važno je raditi transparentno, voditi računa i o klubovima i trenerima koji stvaraju reprezentaciju. Nastavite putem kojim ste do sada kročili." Ove riječi na Skupštini HNS-a nisu izašle iz usta nezamjenjivog Srebrića, niti su ih izgovorili Neven Šprajcer ili Željko Širić, koji su se također motali kuloarima Westina.

Zajedno s ostalim bajaderama kojima je častio "perjanice" našeg najbogatijeg sportskog saveza, ispale su iz usta Petra Skansija, koji je u ime ministra sporta Željka Jovanovića pozdravio skupštinare, prije nego što je ugodni boravak tamo nastavio prijateljskim šaputanjem sa Zdravkom Mamićem.

Umjesto da je isuše, postali su dio kaljuže, ali na dnu močvarnog prehrambenog lanca. Dok se krokodili u njoj zadovoljno valjaju, Jovanović i njegovi mogu i usude se jedino oblijetati ih. Debela koža vladara tog malaričnog polusvijeta, ionako ni ne osjeća njihove davne verbalne ubode, koji su u međuvremenu prerasli u dobronamjerno zujanje.