Veliki Vladimir otišao u vječnost: Umro je Beara, najbolji hrvatski golman
Foto: Screnshot; HNS
VLADIMIR BEARA nije izdržao seriju moždanih udara koje je pretrpio u posljednjih godinu i pol dana i umro je u Splitu, dva tjedna prije 86. rođendana.
Bez ikakve sumnje, Beara je najbolji hrvatski golman svih vremena, a jedan od brojnih dokaza u prilog ovoj tvrdnji je izjava još jednog golmanskog velikana i Bearinog suvremenika; kada je ruski "Čovjek u crnom" Lav Jašin, po kojem se desetljećima zvala nagrada za najboljeg golmana SP-a, primao Zlatnu Loptu, kao jedini golman u povijesti koji je dobio to priznanje, poručio je: "Za mene je najbolji Beara".
Savitljivog tijela (zvali su ga "Čovjek od gume"), koje je, kako i priliči avangardistu, u davna vremena vježbao s balerinama u splitskom HNK, zbog čega je imao i nadimak "Balerina sa čeličnim šakama" ali nesavitljive kičme, Beara je bio poznat kao principijelan i tvrdoglav, pa je tako izazvao pravu sablazan kada je nakon osam godina igranja u Hajduku, u kojem je bio jedan od simbola i osvajač tri naslova prvaka, nezadovoljan statusom i stalnim potcjenjivanjem Splićana zato što je "Vlaj", 1955. prešao u Crvenu Zvezdu, nakon čega su ga proglasili veleizdajnikom i morale su proći godine da se može "slobodno kretati" Splitom.
U Beogradu je također briljirao i osvojio četiri prvenstva i dva Kupa, a 50-ih godina nezamjenjiv je golman možda najjače jugoslavenske reprezentacije svih vremena, koja je na Olimpijskim Igrama 1952. u Helsinkiju osvojila srebro. Među 60 Bearinih nastupa za Jugoslaviju i oni su na tri SP-a na kojima je branio njen gol - Brazil '50, Švicarska '54, Švedska '58.
Posebno je bio cijenjen u Engleskoj, nakon što je odmah po ulasku u reprezentaciju Jugoslavije, izvodio čuda na utakmici na utakmici nacionalnih momčadi na starom Arsenalovom Highburyju. U Londonu, ali na Wembleyu, nastupit će 1953. za FIFA-inu reprezentaciju svijeta protiv Engleske.
Igračku karijeru završio je u Viktoriji iz Kolna, nakon čega je na glasovitoj kelnskoj sportskoj akademiji postao trener. Poseban trag ostavio je u Kamerunu, gdje je otkrivanjem generacije još jednog velikana, Rogera Mille, najzaslužniji za nogometni preporod te zemlje.