Arteta je Arsenal pretvorio u obrambeni beton. Evo kako je to uspio
PO SVEMU sudeći, u engleskoj nas Premier ligi čeka završnica kakvu već dugo nismo vidjeli, a moguće i nikada. Čak tri momčadi - Arsenal, City i Liverpool - mogle bi doći do cilja skoro pa izjednačene, a lako je moguće kako će presuditi ni manje ni više nego fotofiniš.
Pritom Cityjeva snaga ostaje Pepov sustav koji u prvi plan baca savršenu, gotovo pa simfonijsku pozicijsku igru, posjed, pritisak i egzekuciju. Kloppov Liverpool 2.0 više nema Firmina ili Manea, ali i dalje je glavna opasnost Salah, a metalni zvukovi teških bas gitara i dalje su ono na što podsjeća njihova igra. Brzina, direktnost i pritisak uz dozu kontrole ostaju lajtmotivi za Redse.
Ono što je godinama, još od druge Wengerove faze, bio identitet Arsenala - primarno kreativna sloboda, estetika igre i lepršavost - sada je palo u drugi plan. Ne treba pretjerivati pa reći kako je Arsenal postao kakva tvrda, strogo oportunistička ekipa, ali njihove primarne snage više nisu one kreativne. Nakon ovoga ljeta te uz prisilu pokoje ozljede (primarno u obrani) Arteta je izgradio momčad koja je strukturalno postojana, organizirana te koja obranom igra napad.
Tako je Španjolac, koji se kao igrač prije svega isticao svojim kreativnim snagama, a kao trener je srastao u duhu Pepovih postulata, napravio nešto sasvim očekivano. On je, i to poputno planski, od Arsenala napravio vjerojatno najbolju obrambenu momčad Europe.
Ako gledamo cijelu sezonu, a pogotovo u novoj 2024. godini, gotovo da nema obrambene kategorije u kojoj Arsenal, ako nije već najbolji, ne bi spadao u sam vrh liga petice.
Grijesi prošlosti
Prošle sezone Arsenal je dobar dio Premier lige proveo kao vodeća momčad, samo da bi u posljednjoj dionici utrke relativno uvjerljivo naslov prvaka prepustio Cityju. Ključna utakmica bila je ona u 33. kolu, kada je City došao do uvjerljive pobjede 4:1. Nije to bila pobjeda ostvarena onime što se naziva Paradigma Pep, već sasvim suprotnim nogometom - vrlo direktnim stilom, preskačući igru i koristeći Haalanda kao mantinelu.
Gledajući obje utakmice, City je došao do svih šest bodova uz gol razliku 7:2 te vjerojatno baš u direktnim dvobojima prelomio prvenstvo u svoju korist. Iskoristio je Arsenalove obrambene manjkavosti kako bi došao do uvjerljivog plusa u odnosu na prvog konkurenta.
Ne samo u toj utakmici, nego i kroz cijelu sezonu, Arsenal je imao većih problema u dva obrambena elementa igre: loše su branili brzu tranziciju te su imali problem zaustavljanja protivnika kroz svoju veznu liniju. Kada bi gubili loptu u fazi izgradnje napada, ne bi se dovoljno brzo transformirali u obrambenu formaciju, a središnji tandem Xhaka-Partey često ne bi uspijevao pokrivati punu dužinu terena.
Osim toga, nedostajala je prava igra na onu drugu, često ničiju loptu, zbog čega su protivnici u pojedinim utakmicama lako dolazili do prilika za udarac te ulazili u Arsenalov 16-erac.
Ove sezone gledamo sasvim novi, obrambeno dominantni Arsenal. Najbolji primjer toga baš su utakmice protiv Manchester Cityja, koji im je prošle sezone zabio sedam golova. Ove sezone, primili su od Građana tek jedan pogodak u prvoj utakmici, kada su te ekipe igrale za Community Shield. U oba susreta Premier lige mreža Arsenala ostala je čista i upravo je to vrlo jasan indikator koliko Arsenal može dobro igrati obranu i protiv onih najboljih. A po tom pitanju City nije izuzetak…
Obrambena dominacija
Gledajući ključne defenzivne kategorije, one koje su čak i važnije od primljenih pogodaka, Arsenal je gotovo u svima najbolja momčad u ligama petice. Neovisno radi li se o dopuštenim udarcima u 16-ercu, ulascima u 16-erac, centaršutevima koji se dopuštaju protivniku ili ulascima protivnika u posljednju trećinu terena, Arsenal je redom bio prva ili druga momčad u velikim ligama.
Sve to rezultita činjenicom da iako su redom Inter, Leverkusen, Brest i Nica primili manje pogodaka, Arsenalov očekivani broj golova je niži. Arsenal je jednostavno imao tu nesreću, pogotovo krajem 2023., da su njegovi protivnici imali bolju konverziju.
Prava je obrambena dominacija nastupila 2024., kada je Arteta dobio dodatno vrijeme za rad i usklađivanje svojih linija te kada je dodatno postalo jasno zašto je toliko važna bila akvizicija Declana Ricea. Arsenal je nakon ispadanja u kupu protiv Liverpoola primio tek četiri gola u Premier ligi i Ligi prvaka, a pritom ni u jednom susretu protivnicima nisu dopustili više od cijelog očekivanog gola. U svim su spomenutim obrambenim kategorijama samo podebljali svoju dominaciju.
Što se stila obrane tiče, on bi se mogao opisati ukratko slikom i Artetinom devizom: obrana počinje od protivničkog 16-erca i odmah nakon gubitka lopte. Igrači Arsenala vrlo su vješti u prelasku iz faze napada u obranu, a trenutačno i nema ekipe kojoj je teže iznijeti loptu u prvoj fazi distribucije, onoj koja se događa na vlastitoj trećini terena. Koordinacija Arsenalovih igrača te radna etika svakog od 11 na terenu doista je impresivna.
A sve je započelo kadroviranjem, jer nije nimalo slučajno da upravo Arsenal može izvesti 11 igrača kadrih odigrati obranu na takvoj razini.
Idealno kadroviranje
Kao i svaka priča o obrani, tako i ova počinje s vratarom. Krajem prijelaznog roka Arsenal je iz Brentforda doveo Davida Rayu, vratara koji je potpuno promijenio način komunikacije s obranom. Naime, Raya pokupi čak 13% upućenih centaršuteva, daleko najviše u ligama petice, a njegova komunikacija sa Salibom i Gabrielom čini Arsenalovu zadnju liniju potpuno otpornom na ubačaje. Vjerojatno baš zbog toga protivnici i ne pokušavaju ubacivati loptu u Arsenalov šesnaesterac.
Ključ akvizicija bila je dakako ona najskuplja, kada je iz West Hama doveden Declan Rice, jedan od najboljih veznih defenzivaca te igrač koji je omogućio većinu pozitivnih promjena. Rice nije ni primarni ni sekundarni kreator na razini Granita Xhake, ali je obrambeno za nekoliko koplja bolji igrač te onaj koji svojim kretanjima i startovima najbolje zatvara protivničke kontre i tranzicijske napade. Osim njega, iz Ajaxa je doveden i Jurrien Timber, jedan od najboljih braniča s loptom u nogama te iznimno brz branič koji je također specijalist zaustavljanja protivničke tranzicije.
Iako se Timber ozlijedio odmah na početku sezone, već je i sam dolazak Ricea strašno popravio stvari, a na kvalitetu defenzive značajno je utjecala i akvizicija Kaija Havertza, jednog od ofenzivaca s najboljoj radnom etikom i radijusom kretanja. Njemački reprezentativac zajedno s Bukayom Sakom čini tandem najboljih ofenzivnih igrača po pitanju pritiska na zadnju liniju pa nije ni čudno da je upravo Saka oduzeo najviše lopti u toj, za protivnike najopasnijoj zoni.
Svaki od dovedenih igrača riješio je neki od problema iz prošle sezone ili, poput Havertza, unaprijedio dijelove koji su ionako već bili dobri.
Ono što je ipak najvažnije doista je sjajna usklađenost linija i kretanja Arsenalovih igrača, gdje svaki igrač slijedi kretanje drugog, ovisno o tome kako su protivnici odlučili izaći iz zadnje linije. Duge i visoke lopte potpuno su promašen izbor za protivnika jer gotovo da nema napadača koji bi se mogao - na račun visine i snage - hrvati s Gabrielom i Salibom.
Koja je cijena takve obrane?
Cijena tog tipa igre i spomenutog kadroviranja slabija je kreativna snaga momčadi, primarno zbog gubitka Granita Xhake te činjenice da Gabriel Jesus često izostaje zbog ozljeda. Arsenal je postigao najviše pogodaka u Premier ligi, ali za razliku od Cityja i Liverpoola, ti pogoci dobrim dijelom dolaze iz specifičnih situacija.
Samo za primjer, redom su City, Liverpool, Tottenham, ali čak i Newcastle i Aston Villa dali više golova na postavljenu obranu te kroz kreaciju. Arsenal zato ima drugačija oružja.
Prvi su prekidi, a Arsenal je postigao najviše - čak 18 golova - od svih momčadi u ligama petice. Također je u samom vrhu po broju zabijenih penala, a u vrhu su i po golovima nakon oduzete lopte, što samo potvrđuje početnu tezu - napad se često igra kroz pritisak, točnije rečeno obranu.
Baš je zato ovaj Arsenal kadroviran kao vrlo jaka, fizčki dominanta te impresivno koordinirana momčad. Tako se ponašaju na terenu, a brojke samo potvrđuju ono što je očito - ovo je doista defenzivno dominantna, vjerojatno i najbolja europska ekipa.