O snazi talijanske reprezentacije suviše je raspravljati. Azzurri su četiri puta bili svjetski prvaci (1934, 1938, 1982, 2006), a još dva puta u finalu (1970, 1994). U svojoj riznici trofeja imaju i po jedan naslov Europskog prvaka (1968), te olimpijskog pobjednika (1936). Uvijek u vrhu, uvijek moćni bez obzira na igru koju pružaju. Međutim, samo su najhrabriji uoči početka vjerovali da "squadra" Marcella Lippia može do svjetskog trona. Posljednju "kantu" osvojili su na World Cupu u Španjolskoj. Pritisak javnosti bio je iznimno velik. Posebice, što su Talijani krenuli na prvenstvu u trenutku do Apeninski poluotok trese najveća afera u povijesti "calcia".

Talijani su oduvijek imali imidž reprezentacije koja se šverca kroz natjecanja, koja igra dosadno i neprobavljivo. Usprkos sjajnom igračkom potencijalu često su robovali raznim shemama i predrasudama. Zanimljivo, daleko bolje rezultate postizali su na svjetskim prvenstvima. Od 18 SP-a propustili su tek dva (1930. Urugvaj i 1958. Švedska), dok od 11 dosadašnji EP-a čak četiri puta nisu se plasirali na završnicu. Igru su godinama gradili na obrani i protunapadu, premda im nikada nije nedostajalo majstora lopte, "fantasista". Dolaskom Lippia za kormilo reprezentacije sve se promijenilo. Bivši trener Juventusa mjesecima je tražio prave igrače, no uspio je složiti dobitnu kombinaciju i odvesti "Azzure" do krova svijeta.