ALEN BABIĆ i dalje ne zna što znači boksati četvrtu rundu u profesionalnoj karijeri. Kao i petorica njegovih prethodnika, Tom Little našao se na podu Wembley Arene prije kraja treće runde. A hrvatski profesionalac napravio je još jedan važan, manje-više očekivani iskorak u karijeri. O Litttleovim izgledima najbolje govori činjenica da na kladionicama koeficijent na Babićevu pobjedu nije bio viši od 1.15. Na BoxRecovoj ljestvici napredovao je samo tri mjesta i sada je 45. teškaš svijeta, ali ispred Babića i dalje nema nikoga s manje mečeva.

Udarac koji ruši 

Nakon ovog meča, koji su Littleovi sekundanti trebali predati nakon prvog nokdauna u trećoj rundi, definitivno znamo da Babićev boks ima milijun mana i jednu veliku vrlinu - udarac koji ruši. Odgovaraju mu veliki, teški, tromi i spori suparnici poput Littlea i Kennedyja, koji nemaju drugog oružja nego ući u razmjenu udaraca s Babićem. A to je upravo ono što hrvatski profesionalac želi jer po rundi baca i po 100 udaraca od kojih najmanje pedesetak pogađa, što je dovoljno da u nekoliko rundi nokautira i suparnike kvalitetnije od Toma Littlea. 

Mnogi sumnjaju u Babićevu kondiciju i sugeriraju njegovim suparnicima da pričekaju pet-šest rundi dok se "ispuše". Međutim, izdržati do šeste runde ujedno znači izdržati najmanje 250 Babićevih udaraca u glavu i tijelo, što malotko može preživjeti na nogama. Najviše problema Babić bi imao s boksačima koji se znaju obraniti i izbjegavaju otvorenu borbu, što se dobro vidjelo tijekom njegove amaterske karijere. Prije ili kasnije pojavit će se i takvi i bit će zanimljivo pratiti kakav će biti Babićev odgovor. Neke naznake takve taktike Little je pokazao u prvoj rundi, ali brzo je prešao u nemoćnu defenzivu. I bilo je samo pitanje runde kad će posrnuti.

Znao je što treba najmoćnijem čovjeku svjetskog boksa

Nije pretjerano reći da je Alen Babić trenutačno jedinstvena pojava u teškoj kategoriji. Nakon nekoliko mjeseci profesionalne karijere prepoznao je da su Eddieju Hearnu, vlasniku promotorske kompanije Matchroom i danas vjerojatno najmoćnijem čovjeku svjetskog boksa, u moru kvalitetnih boksača primamljiviji oni koji su u stanju prodati pay-per-view ili ulaznicu kad pandemija jednom završi. Tu se hrvatski profesionalac sjajno uklopio.

U subotu, 22. kolovoza, Babić je nokautirao Amerikanca Shawndella Terella Wintersa i oko 20:00 njegovo je prezime bilo na drugom mjestu u trendingu na Twitteru u Velikoj Britaniji te na 11. mjestu na svijetu. Nakon nokauta protiv Littlea bio je 13. u trendingu na Twitteru u Velikoj Britaniji, između Manchester Uniteda i Juana Mate.

Donedavno praktički anonimni profesionalac iz Hrvatske nokauterskim je boksom zaintrigirao navijače, ponajprije britanske, a Hearn će učiniti sve da udovolji svojoj domicilnoj publici. To govori i o dubokim promjenama kroz koje profesionalni boks upravo prolazi. Boksači koji nisu u stanju pridobiti fanove brzo završavaju na sporednom kolosijeku bez obzira na kvalitetu ili, u najboljem slučaju, dugo moraju čekati do prave prilike. Kvaliteta bez karizme i popularnosti jednostavno više nije na cijeni.

Kada smo ga ugostili u Indexovom studiju, voditeljica Dea Redžić otvoreno je pitala Babića jesu li njegove kontroverzne izjave dio plana stvaranja karijere,radi li to namjerno i u čemu je onda problem da to radi i Hrgović, u nekom svom điru, on je bez uvijanja i odgovorio: "Pa naravno da radim sve to, ljudi su prepoznali što ja želim, nema glume, idem se tući, želim se tući s najjačima, želim se potući s Hrgovićem i, za razliku od njega, ja ni o kome ne ovisim. Ako ne želim neku borbu, kažem svom promotoru - neću. Ja imam tu privilegiju jer sam sebe stvorio sam i odlučujem o svojoj karijeri, a Hrgović mora govoriti ono što mu se kaže. Toje ogromna razlika. U Engleskoj sam poznatiji nego u Hrvatskoj već dugo jer to je publika koja zna i vidi da u ring ulazim zbog njih i da idem poginuti, nema kompromisa, nema nekih taktika o nabijanju statistike. Ja se bavim s onim što je pravi boks, ja se tučem za publiku."

Kad bi se mogli potući Hrgović i Babić? 

Nemoguće je pisati o Babiću, a ne spomenuti ponajboljeg hrvatskog teškaša Filipa Hrgovića, koji je Littlea pobijedio tehničkim nokautom u četvrtoj rundi u siječnju 2018. u Latviji. Filip i njegov promotor Nisse Sauerland javno su podržali Littlea, što govori da ih Babićeva, nerijetko i vulgarna prozivanja u medijima itekako nerviraju.

Ne vjerujem da bi se njihov meč, o kojem se toliko govori u posljednje vrijeme, mogao dogoditi u sljedećim mjesecima, jer obojici trenutačno nosi više rizika nego koristi. Iako bi Babić imao više šansi nego što mnogi misle, odnosno ne bi to baš bila jednostrana borba, Hrgović bi bez ikakve sumnje bio favorit zato što je iskusniji, tjelesno nadmoćniji i udara podjednako jako. Rekao bih da bi u današnjim okolnostima Hrgović pobijedio Babića u sedam od 10 međusobnih mečeva. Problem je što ne znamo koji će se od tih 10 mečeva zaista dogoditi, a ako smo nešto naučili o boksu, onda je to da sigurne pobjede mogu ispariti u nekoliko sekundi. 

Hearn kao promotor, Dillian Whyte kao menadžer i Leonard Pijetraj kao trener zasad odlično vode Babićevu karijeru. Boksa isključivo na Matchroomovim eventima koje izravno prenose SkySports i DAZN, a koliko se munjevito razvija njegova karijera i kakav status uživa kod Hearna, najbolje govori to što će u pet mjeseci usred pandemije, od kolovoza do siječnja, imati čak četiri nastupa.

Babić za sebe kaže da je život upoznao ulici i da diže gledanost zbog svoje iskrenosti jer u fejk svijetu to se sve više cijeni. U svojoj životnoj priči, koju je dva sata prepričavao u studiju Indexa, mogli ste upoznati Babića onakvog kakav jest i dobiti sve argumente da njegov put procijenite sami. Predstavio se kao redar iz Rovinja, s iskustvom na baušteli, koji je danas sretan jer njegova mama može ponosno šetati po gradu, dok se on bavi poslom koji je čekao godinama.

''Plaćaju me da prebijem nekoga. Nema boljeg posla. Radio sam kao redar, puno je tamo svega, droge, nasilja, lakih žena, nasilja prema ženama. Na to sam bio strašno osjetljiv, tu je bilo svega. Spasio sam se kad sam otišao iz tog svijeta. Radio sam i na baušteli kratko, ali nije to bilo za mene. Čekao sam priliku. Nisam imao ni novca ni ugovor, ali sam ipak otišao", ispričao je Babić koji je u Rjeci uspio živjeti sa 700 kuna, ali se na lokalnoj sceni više nije imao s kim boriti i pronašao je novi klub u Sesvetama.

"Ma bilo mi je sjajno. Zarađivao sam malo, ali imao sam kruh. Od cijele plaće mi je ostajalo po 700 kuna za cijeli mjesec dok sam bio u Rijeci. U rukometu sam bio dobar, bio sam golman, ali nikad mene to nije previše zanimalo. Nisam znao igrati nogomet i košarku, pa eto, došao sam u rukomet. Čak sam završio na nekom popisu za kadetsku reprezentaciju. Čim je trener koji me doveo u klub otišao, ja sam se spakirao idući dan. Bavio sam se onda MMA borbama i bio sam odličan. U svemu čega se uhvatim sam dobar jer idem do kraja. Onda sam upoznao boks. Na prvom treningu su me svi prebili kao mačku i tada sam shvatio da je to sport za mene", objasnio je Babić o počecima, a nakon što ga je upornost dovela do kampa Dyliana Whytea, jedan od najboljih boksača svijeta nakon tjedan dana je Babića pitao bi li se on tukao za njegovu menadžersku kuću. Babić nije ni bio profesionalac, a Whyte mu je dogovorio borbu pa je nastao totalni urnebes i rješavanje papira za meč. 

Samo godinu dana kasnije Babića vodi moćnik Edie Hearn, na Sky Sportsu i DAZN-u je danima po naslovnicama i opasno pritišće jaka imena svjetskog boksa.

Koliko će trajati Babićeva bajka, nitko ne može predvidjeti. Uz ovakav boks u sljedećih godinu i pol Babić će sigurno dobiti priliku izazvati nekoga iz prve teškaške lige. Teško ga je trenutačno povezati sa svjetskim naslovom, za takve spekulacije je kudikamo prerano, no bude li i dalje pobjeđivao, vrata će mu se otvarati jedna za drugima.

> POGLEDAJTE CIJELU EMISIJU: BABIĆ U INDEX STUDIJU; ŽIVOTNA PRIČA