TOTTENHAM je angažirao Igora Tudora kao posljednji pokušaj spašavanja od katastrofalnog ispadanja iz Premier lige, no čini se da je taj potez samo pogoršao stvari. Iako je poznat kao trener koji uspijeva preokrenuti formu posrnulih klubova, Tudor je na klupi Spursa izgubio sve četiri utakmice.

Kap koja je prelila čašu bilo je poniženje od 5:2 protiv Atlético Madrida u prvoj utakmici osmine finala Lige prvaka. Problemi kluba dublji su od samog trenera i uključuju ozljede i lošu transfernu politiku, no čini se da su Tudorovo imenovanje i taktika koju forsira dodatno produbili krizu, piše BBC.

Agresivni presing koji ne funkcionira

Ključni problem dosad bio je pokušaj popravljanja igre Spursa bez lopte. Pod Tudorom momčad igra u promjenjivoj formaciji između 5-2-3 i 5-3-2, s idejom da se provodi agresivan presing čovjek na čovjeka po cijelom terenu. Riječ je o obrambenoj taktici koju je Tudor s uspjehom koristio u svojim bivšim klubovima, nastojeći osvojiti loptu visoko na protivničkoj polovici i brzo krenuti u napad.

U ligama slabijeg intenziteta takav pristup može donijeti brze rezultate jer se protivnici teško nose s takvom vrstom pritiska. Međutim, u Premier ligi, gdje su klubovi uložili golem novac u tehnički i fizički moćne igrače, situacija je drukčija. Igrači lakše izlaze iz presinga driblingom ili brzim duplim pasovima, a momčadi su taktički spremne odgovoriti na takvu igru, čak i ako to znači češće pribjegavanje dugim loptama.

Zašto se obrana Spursa raspada

Da bi presing čovjek na čovjeka bio učinkovit, mora se provoditi koordinirano i agresivno. Ako ikoji igrač zakasni, protivnik dobiva višak vremena i prostora, što mu u biti daje igrača više. Pod bivšim trenerom Thomasom Frankom obrambeni pristup Spursa bio je pasivniji, s naglaskom na čvrsti blok.

Čini se da se igrači još nisu prilagodili promjeni, što se vidjelo u utakmici protiv Arsenala, kada je Tudor vikao na kapetana Mickyja van de Vena i ostatak obrane da izađu više. Formacija 5-3-2 usto ostavlja bokove nezaštićenima jer su bočni igrači jedini koji pokrivaju cijelu dužinu terena.

Protivnici poput Atlética, Fulhama i Crystal Palacea pametno su to iskorištavali postavljajući igrače široko i duboko, čime su tjerali igrače Tottenhama da pretrče veće udaljenosti kako bi izvršili pritisak. To je rastezalo formaciju Spursa i otvaralo rupe koje su protivnici koristili.

Drugi gol Atlética u utorak stigao je upravo na taj način. Nakon što Mathys Tel nije na vrijeme pritisnuo igrača, duga lopta odigrana je iza leđa obrane, a nakon što se Van de Ven poskliznuo, Antoine Griezmann je lako zabio.

Kako protivnici koriste Tudorovu krutost

Fulham i Crystal Palace koristili su netipične formacije i kretanja kako bi iskoristili obrambene slabosti Spursa. Dok je Tudorova momčad branila sredinu terena, Palace je pronalazio svoje bočne igrače u dubljim pozicijama. Kako je zadnja petorka Spursa često stajala u liniji, trebalo im je previše vremena da izađu u pritisak.

Uz to, trener Palacea Oliver Glasner dao je slobodu kretanja svom ofenzivnom veznjaku Evannu Guessandu, kojeg je odvlačio svog čuvara Joãa Palhinhu po cijelom terenu i stvarao nered u formaciji Spursa.

Sličnu slobodu imali su i igrači Fulhama. Alexander Iwobi kretao se s lijeve na desnu stranu, a Palhinha je bio rastrgan između čuvanja svog igrača i pokrivanja prostora u zadnjoj liniji, što je Iwobi iskoristio za prodor s loptom. Fulham je također primjenjivao taktiku pražnjenja sredine terena kako bi povukao veznjake Spursa dublje, a zatim bi njihovi napadači utrčavali u taj ispražnjeni prostor i lako primali lopte od stopera.

Problemi u igri s loptom

Osim obrane, problematična je i igra u napadu. Pod Frankom Spursi su igrali gotovo isključivo preko bokova i vrlo direktno. Tudor je od igrača tražio da preuzmu više rizika u izgradnji napada, posebno kroz sredinu terena. Iako je namjera bila dobra, to je dovelo do opasnih izgubljenih lopti koje su rezultirale primljenim golovima.

U utorak su Spursi poklonili Atléticu dva gola upravo nakon pogrešaka u pokušaju iznošenja lopte kratkim dodavanjima. Čini se da su stalne i drastične promjene u taktici, od kratkih dodavanja kod Postecogloua, preko Frankova direktnog nogometa do Tudorove rizične igre, pridonijele nesposobnosti igrača da provedu bilo koji plan.

Mogu li dobri treneri biti loš izbor?

Tudorovi taktički principi bili su poznati i prije njegova dolaska: specifična formacija, agresivna obrana i direktan napad. Svaka odluka o zapošljavanju trebala je uzeti u obzir odgovara li njegov stil momčadi. Baš kao i igrači, i treneri mogu biti dobar ili loš odabir za određeni klub.

Primjerice, Vincent Kompany, nakon loše sezone s Burnleyjem, dominira Bundesligom s Bayernom jer tamošnji klub, igrači i okruženje odgovaraju njegovim kvalitetama.

S obzirom na sastav Spursa, ozljede i suspenzije, čini se da Tudor i Tottenham jednostavno nisu dobar spoj. Prije utakmice s Atléticom Tudor je izjavio: "Za promjenu starih navika potrebno je više vremena nego što očekujete." No, usred borbe za opstanak, posao trenera je raditi s tim starim navikama kako bi se odmah osvojili bodovi.