ZA ODREĐENU generaciju ljubitelja nogometnih videoigara sam spomen imena Tijanija Babangide dovoljan je da podsjeti na sretne uspomene. Babangida je bio prva prava ikona Konamijeve franšize Pro Evolution Soccer, u vrijeme kada su te igre nadmašivale FIFA-u na gotovo svim mogućim razinama, osim nekoliko službenih licenci. Ne samo da je ova igra bila ispred konkurencije, nego se PES također mogao pohvaliti segmentom Master lige, koji je igračima omogućavao da upravljaju vlastitom momčadi. Zamislite Football Manager, ali s manje administriranja, piše Planet Football.

U tim ranim inačicama PES-a na PS2 postojali su i Roberto Carlos i Ryan Giggs - odnosno Roberto Larcos i Ryan Greggs, kako su bili nazvani u igri - ali Babangida je bio prvi igrač kojeg ste trebali dovesti u Master ligu. Dostupan jeftino od Ajaxa ili Rijnkanaala, kako ga je PES nazivao, Babangida je bio poput nogometnog djeteta Lionela Messija i Usaina Bolta. Od maksimalnog rejtinga 100, Babangida je imao 94 za maksimalnu brzinu, 96 za agilnost, 97 za brzinu driblinga i nevjerojatnih 99 za ubrzanje.

Kao takav, bio je savršen igrač koji je mogao izvući najbolje iz ostatka zadane jedanaestorice PES Master lige, zabijajući golove i stvarajući prilike za igrače poput Castola i Huylensa. Unatoč tome što je bio relativno nepoznat izvan Nizozemske i Nigerije, ovaj krilni igrač se pokazao kao jedna od najlošije čuvanih tajni u igri, na isti način kao što su to Kennedy Bakircioglu i Cherno Samba bili u Championship Manageru.

Babangida je bio kultni heroj među igračima PES-a. Legenda kaže da je jedan obožavatelj čak napustio svoju djevojku nakon što je pokušala sugerirati da Nigerijac nije pravi nogometaš. Nažalost, poput Bakircioglua i Sambe, Babangidina karijera u stvarnom životu bila je ponešto drukčija.

Babangide

Jedan od Tijanijevih osmero braće i sestara bio je Haruna Babangida, koji se istaknuo kao glavna zvijezda obitelji nakon što je postao najmlađi igrač u povijesti španjolskog nogometa kojemu je u ugovor umetnuta otkupna klauzula. Haruna je kao 15-godišnjak debitirao za Barcelonu 1998. godine i postigao 21 gol u prvih 11 utakmica za B momčad. No, njegova karijera je brzo propala. Tijani Babangida imao je daleko stabilniji uspon.

"Za nogomet sam se jako zainteresirao kad sam vidio kako moji idoli igraju. Odlučio sam postati profesionalni nogometaš. Gledajući snimke velikog Brazilca Pelea, dobio sam želju igrati nogomet", govorio je kasnije Babangida.

Svoje vještine brusio je igrajući u zabačenim ulicama grada Kadune, zajedno s budućim nigerijskim reprezentativcima Garbom Lawalom i Danielom Amokachijem. Kasnije će se oženiti Amokachijevom sestrom, no brak se nije održao. Nije trebalo puno da niski i zdepasti veznjak zapne za oko, umnogome zahvaljujući njegovom nevjerojatnom tempu igre.

"Moja brzina je prirodna, to se ne može objasniti", rekao je u jednom intervjuu.

Nizozemski san

Babangida je zablistao na Afričkim igrama 1991. u Kairu, pa se sa samo 17 godina preselio u Rodu JC u Nizozemsku. Odmah je posuđen VVV-Venlou, ali Babangida je ostavio odličan dojam s tri gola u prvih šest nastupa u Eredivisie. To nije bilo dovoljno da spriječi ispadanje, no Babangida je nastavio igrati ključnu ulogu i VVV-Venlo se odmah vratio u prvoligaško društvo. Zabio je 16 golova u 28 utakmica.

Sljedećeg ljeta vratio se u Rodu pun samopouzdanja i brzo se nametnuo kao miljenik navijača. Postigao je 11 ligaških golova, a Roda je zauzela šesto mjesto, samo bod od kvalifikacija za Kup UEFA-e. To je označilo početak zlatnog razdoblja za nizozemske autsajdere koji su sezonu 1994./1995. završili na drugom mjestu, odmah iza moćnog Ajaxa Louisa van Gaala, koji je cijelu sezonu prošao bez poraza i osvojio Ligu prvaka.

Fergiejev poziv

Mnogi nogometaši mogu se prisjetiti trenutka u svojoj karijeri i zapitati se što bi bilo da su odlučili drukčije. Za Babangidu je taj trenutak došao u ljeto 1995. godine, kad je Manchester United pokazao interes za njega, tražeći zamjenu za Andrija Kančelskisa.

"Htjeli su krilnog igrača, a Alex Ferguson je bio u klubu tri puta, jer su nas tada obično obavještavali kad neki veliki klub iskaže interes. Ali ne znam što se dogodilo, jer dogovor nije postignut", rekao je Babangida.

Iako je pojavljivanje izvjesnog Davida Beckhama odigralo svoju ulogu u ovom slučaju, Babangida nije dopustio da propuštena prilika utječe na njega na terenu. Bio je Rodin najbolji strijelac tijekom sezone 1995./1996, zabijao je i u Kupu UEFA-e. Njegova situacija će se uskoro promijeniti, ali prvo će nastupiti za Nigeriju na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine.

Sve do tada Babangidin put do početne postave reprezentacije blokirao je George Finidi. Međutim, s obzirom na to da zvijezda Ajaxa nije bila u momčadi za Olimpijske igre, Babangida se uspio probiti. Postao je dijelom nigerijskog Dream Teama koji se upisao u nogometnu povijest kao prva afrička momčad koja je osvojila olimpijsko zlato u nogometu, pobijedivši u polufinalu i finalu Brazil i Argentinu.

Van Gaal

Ovaj uspjeh pokrenuo je seriju unosnih transfera. Nwankwo Kanu i Taribo West otišli su u milanski Inter, Jay-Jay Okocha se pridružio Fenerbahčeu, a Babangida je za odštetu od pet milijuna eura potpisao za Ajax. Babangida je doveden kao izravna zamjena za Finidija, koji je tog ljeta prešao u Betis. Unatoč pritisku velikih očekivanja, Babangida je procvjetao pod Van Gaalom.

"On je jedan od najstrožih trenera na svijetu. Pogledao bi te u oči i rekao ti što misli o tebi bez pretvaranja. Od njega sam naučio mnogo o nogometu. Brzo sam rastao pod njegovim vodstvom i on će uvijek ostati moj mentor i moj najbolji trener", rekao je Babangida.

Iako je Ajax u sezoni 1996./1997. ostao bez trofeja, na osobnoj razini Babangidina debitantska sezona u Amsterdamu bila je izvanredna. Dao je impresivan doprinos Ajaxovom nastupu u Ligi prvaka, postigavši golove protiv Auxerrea i Atletico Madrida. Navijači Ajaxa još uvijek pamte njegov pogodak protiv Atletica u uzvratnoj utakmici četvrtfinala.

Na stadionu Vicentea Calderona bilo je 2:2 i igrali su se produžeci. Babangida je pokupio odbijeno dodavanje s desne strane kaznenog prostora i dok mu se vratar Atletica približavao, lagano je podigao loptu i poslao je u praznu mrežu. Pogodak je izazvao ludnicu, a Babangida je jurnuo do aut-linije kako bi podijelio taj trenutak u zagrljaju s Van Gaalom. Pokazat će se da je to jedan od njihovih posljednjih sretnih zajedničkih trenutaka.

Van Gaal je tog ljeta otišao u Barcelonu. Ipak, Babangida je nastavio s dobrim predstavama i pod njegovim nasljednikom Mortenom Olsenom, postigavši 13 golova u 26 utakmica Eredivisie. Ajax je te sezone bio potpuno dominantan, završio je sa 17 bodova prednosti ispred PSV Eindhovena i pobijedio glavnog konkurenta 5:0 u finalu KNVB kupa, a Babangida je postigao prvi gol. U to vrijeme to nije mogao znati, ali za Nigerijca nikad nisu stigli bolji dani.

Početak kraja

Na Svjetskom prvenstvu 1998. godine Finidi je opet dobio prednost u napadu, a Babangida je tog ljeta sa strane promatrao kako Nigerija gubi u osmini finala od Danske. U trenutku kada je poslao loptu pored Petera Schmeichela u dansku mrežu, nakon što je ušao kao zamjena, već je bilo prekasno. Nigerija je izgubila od Danske 4:1.

Razočaravajuće ljeto se pogoršalo kada je Babangida morao propustiti početak sljedeće sezone nakon što je obolio od malarije. Kad se na kraju vratio u akciju, zatekao je Ajax u lošem stanju. Ispao je iz Lige prvaka u grupnoj fazi i bio je daleko od forme u Eredivisie. Babangida se borio za formu i kondiciju, upisao je samo 18 nastupa u ligi, od čega sedam od prve minute.

Ni otpuštanje Olsena u prosincu Nigerijcu nije donijelo bolje dane. Novi trener Jan Wouters odlučio je izostaviti krilnog igrača iz sastava Ajaxa nakon što je klub stigao do finala KNVB kupa. Babangida je nastupio samo osam puta za klub u Eredivisie, a bio je degradiran u pričuvu nakon što je odlučio predstavljati Nigeriju na Afričkom kupu nacija 2000. godine.

Nije to bila odluka zbog koje je požalio. Nakon što se Finidi povukao iz reprezentacije, Babangida je imao bolju minutažu na ovom turniru i ponovno je procvjetao na međunarodnoj pozornici. Babangida je nastupio u svih pet nigerijskih utakmica, a njegov krunski trenutak došao je u polufinalu, kad je postigao dva gola i poveo svoju zemlju u finale protiv Kameruna. Nigerija je u konačnici izgubila izvođenjem jedanaesteraca, ali činilo se da je Babangida ponovno blizu svome vrhuncu.

Svaka nada u pomirenje s Ajaxom ugašena je pod novim trenerom Coom Adriaanseom. Babangida je bio jedan od pet starijih profesionalaca na koje se više nije računalo. Morao je na posudbu.

"Želim novi početak u inozemstvu. Razina mi zapravo nije bitna. Dajte mi godinu dana i opet ću biti u konkurenciji za vrhunski klub", rekao je tada jedan nizozemski list.

Turski očaj

Unatoč interesu Charlton Athletica, Babangida je na kraju prešao u tursku Superligu u Genclerbirligi. Iako je zabio protiv Besiktasa u slavnoj pobjedi i imao značajnu ulogu u osvajanju Turskog kupa, Babangida je propustio finale. Posvađao se s klupskim vodstvom nakon što je odlučio zanemariti klupske obveze i igrati u kvalifikacijama za Afrički kup nacija protiv Zambije. Njegova predanost Nigeriji bila je od koristi za gejmere, jer je to značilo da se nastavio pojavljivati na PES-u.
Međutim, u stvarnosti je Babangida zbog svojih postupaka dobio pozamašnu kaznu, a ubrzo se ponovno našao u problemima nakon što je prije utakmice udario Mercedes svog šogora Daniela Amokachija.

Isključen je iz prve momčadi i nakratko se vratio u Ajax. U početku se činilo da će se pridružiti Auxerreu, ali u sudbonosnoj odluci Babangida je umjesto toga otišao mladom treneru Ronaldu Koemanu u Vitesse Arnhem, također na posudbu.

"Kad vas Koeman zamoli da igrate za njega, nema oklijevanja", objasnio je tada. Možete samo zamisliti njegovu reakciju kada je samo nekoliko mjeseci kasnije Koeman otišao na klupu Ajaxa. Brzo je prešao put od startera do izopćenika pod Koemanovom zamjenom, obrambeno nastrojenim Edwardom Sturingom. Babangida više nije odigrao nijednu utakmicu od prve minute za Vitesse, a ukupno se pojavio u Eredivisie još samo tri puta.

Posljednji čin

Babangida se ponovno našao u sekundarnoj ulozi iza Finidija, nakon odluke svog sunarodnjaka da  ponovno zaigra za reprezentaciju. Babangida je bio periferna figura Nigerije na Afričkom kupu nacija 2002. Međutim, oba nogometaša će na kraju propustiti Svjetsko prvenstvo tog ljeta, nakon kontroverzne odluke o izostavljanju velikih zvijezda. Babandiga je imao poseban razlog da se osjeća uvrijeđenim s obzirom na to da je dvaput zabio u ključnoj pobjedi nad Ganom u kvalifikacijama.

Uslijedila je katastrofalna posudba u Al-Ittihad u Saudijskoj Arabiji. Babangida je dobio otkaz nakon samo dva mjeseca, zajedno s brazilskim suigračem i pobjednikom Svjetskog prvenstva Bebetom. Obojica su se suočila s kritikama zbog navodnog nedostatka profesionalizma. No, dok se 38-godišnjem Bebetu to moglo oprostiti, Babangida još nije navršio 30 godina i trebao je biti na vrhuncu.

Vratio se kući u Ajax, koji je, konačno, raskinuo ugovor s njim. Iako je Babangida nastavio igrati u Kini još nekoliko godina i čak je zaradio novi poziv u nigerijsku reprezentaciju, nikada više nije dosegao istu razinu i povukao se iz nogometa 2004. godine, sa samo 31 godinom.

"S vremena na vrijeme se sjetim svoje karijere. Ako za nečim žalim, rekao bih da sam trebao otići u jači klub od Ajaxa, napraviti još jedan korak u karijeri. Međutim, jako sam sretan zbog onoga što sam postigao s Ajaxom", rekao je nedavno Babangida.

Iako se očekivani transferi u Manchester United, Auxerre i Charlton Athletic nisu realizirali, Babangida će uvijek biti osvajač zlatne olimpijske medalje, uvijek će biti heroj Ajaxa i najbrži živući igrač na Pro Evolution Socceru.