IAKO se ovu NBA sezonu smatralo možda i najneizvjesnijom u povijesti, naposljetku je završila onako kako je većina pretpostavila. Otkako su prošlog ljeta jezgri, koja je pet puta u proteklih sedam godina došla barem do konferencijskog finala, dodali ključne nove djeliće Jruea Holidaya i Kristapsa Porzingisa, Boston Celticsi bili su favoriti. S omjerom 64-18 bili su najbolja momčad osnovnog dijela sezona, a u doigravanju su na putu do titule ispustili samo tri utakmice.

Koliko su protekle sezone bili kvalitetni i otporni na nepredviđene nedaće, najbolje pokazuje finale, u kojem njihov nominalno najbolji igrač Jayson Tatum nije briljirao te je MVP-jem finala proglašen njegov najvjerniji pobočnik Jaylen Brown. 

Šesnaest godina nakon posljednje titule, poslije koje su gledali kako LA Lakersi ubiru još tri prstena i izjednačuju se s njima na vrhu vječne liste šampiona, osvojili su 18. naslov i ponovo samostalno postali najtrofejnija franšiza najjače lige svijeta.

Dallas Mavericksi s ozljedama izmrcvarenim Lukom Dončićem u finalu nisu bili dostojan protivnik, osim u četvrtoj utakmici kad im je ponos ulio dovoljno pogonskog goriva u motore da dođu do barem jedne pobjede i izbjegnu metlu u prvom finalu sa Slovencem kao fokusnom točkom.

Mavsi su draftiranjem Derecka Livelyja i trejdovima za Daniela Gafforda i PJ-a Washingtona posložili bazu koja ih je do kraja sezone pretvorila u prvake Zapada, ali za korak više morat će dodati još talenta, posebno još jednog igrača koji može kreirati prilike za sebe (i po mogućnosti druge) jer je Dončićev "Robin" Kyrie Irving, za razliku od Tatumovog, ostao dužan.

Celticsi, pak, ne moraju ništa. Njihovi najvažniji igrači redom su vezani višegodišnjim ugovorima, tek trebaju pronaći dugoročnu zamjenu za 38-godišnjeg Ala Horforda, a u njoj i igrača koji će olakšati razdoblja bez često ozlijeđenog Porzingisa. Možda tog igrača već i imaju u Xavieru Tillmanu, koji nije puno igrao od dolaska iz Memphisa u veljači, ali je u teoriji točno profil kakav ispunjava obje potrebe.

Horford s 38 godina prvi put prvak. Neslavni epitet sad ide Hardenu

Klub iz Bostona ima ogromnu bazu navijača i štovatelja diljem košarkaškog globusa, kao i brojne hejtere, ali čak i ljubitelji košarke koji ne vole Celticse mogu biti barem malo sretni što se Horford s 38 godina okitio prvim prstenom i tako se riješio epiteta aktivnog igrača s najviše nastupa u doigravanju bez osvojenog naslova. Sada ta "čast" pripada Jamesu Hardenu.

Mogu biti sretni i zbog Derricka Whitea, zasigurno najboljeg igrača lige koji nema status zvijezde, kao i zbog Jruea Holidaya, kojeg su Milwaukee Bucksi nezahvalno odbacili kako bi ga pretvorili u razvikanijeg i ofenzivno moćnijeg Damiana Lillarda. Njih su dvojica u finalu bila zadužena za neutraliziranje Dončića i Irvinga te su barem jednako zaslužni za titulu kao i zvijezde Tatum i Brown.

Ne može se zaboraviti ni ona dva iritantna bijela šutera s klupe, Sama Hausera i Paytona Pritcharda, koje većina drugih navijačkih baza prezire zbog dojma da uvijek eksplodiraju baš protiv njihove momčadi iako "samo" pogađaju pravovremene šuteve koji mogu prelomiti utakmicu već u drugoj četvrtini. Pritchard je, na primjer, jedini koš na sinoćnjoj utakmici postigao sa svoje polovice uz zvuk sirene za kraj poluvremena. Doslovno isto je učinio i u drugoj utakmici finala.

Malu, ali slatku ulogu imao je još jedan bijelac, centar Luke Kornet, koji je "patentirao" urnebesne, ali iznenađujuće učinkovite pokušaje blokade s pet metara udaljenosti od igrača. Svjatoslav Mihajljuk postao je tek drugi Ukrajinac s NBA prstenom i donio možda malo radosti ratom napaćenoj zemlji. Njegov prethodnik Slava Medvedenko, koji je osvojio dva kao pričuvni centar Lakersa 2001. i 2002., prodao je te vrijedne trofeje za pomoć u borbi protiv okupatora.

Trener je mladi čudak kojeg je momčad prihvatila

Posebna je priča Joe Mazzulla (35), za kojeg još nije potpuno jasno je li genijalan košarkaški um ili dokaz da u NBA ligi svatko može biti trener. Mazzulla je u dvije godine, zahvaljujući promociji Brada Stevensa iz trenera u predsjednika, skandalu Imea Udoke s klupskom zaposlenicom i odlasku Willa Hardyja u Utah Jazz, od pomoćnika iz drugog reda klupe pretvoren u glavnog trenera.

Mazzulla ostavlja dojam čudaka, često ničim izazvan naglašava svoja katolička uvjerenja i skače pred protivničke igrače kad pozove time-out, da slučajno ne bi pogodili ekshibicijski šut i otišli na predah s više samopouzdanja. Mladi trener ima još puno za učiti o prilagodbama na terenu i taktičkim detaljima, ali uspio je uvjeriti cijelu momčad da usvoji njegove osnovne postulate.

Prije svega, uvjerio je Tatuma i Browna da više igraju zajednički i pomažu jedan drugome umjesto da se izmjenjuju u izolacijskim napadima. Dolaskom Porzingisa dobio je momčad u kojoj su svi pouzdani šuteri i posložio napad tako da cijela petorka igra izvana i šutira po volji, a vrlo se rijetko događalo da ih neraspoloženost cijele momčadi odvede u poraz.

Obranu mu nije bilo teško posložiti jer je to za njega učinio Stevens dovođenjem pravih igrača. Možda bi protiv neke druge momčadi u finalu imali više problema, ali s Holidayem i Whiteom mogli su si priuštiti da ne udvajaju Dončića i Irvinga te tako otvaraju prostor za slobodne šutere. Porzingis bi bio ogroman izazov za Nikolu Jokića da je u finale dospio Denver i noćna mora za Rudyja Goberta da je protivnik bila Minnesota.

Puno sreće u doigravanju

Otkako su 2016. draftirali Browna (a godinu kasnije Tatuma), Celticsi su bili primjer konstantnosti u doigravanju i šest puta došli barem do finala Istoka, uz poraz u velikom finalu 2022. od Golden Statea. Ove su godine konačno dočekali svoj trenutak jer im se sve posložilo.

Osim što su izgradili daleko najkonkurentniju momčad u tih osam godina, osim što im se nakupilo dovoljno frustracija pretvorenih u dodatnu motivaciju da odu do kraja, imali su i puno sreće jer su im svi protivnici u play-offu bili osakaćeni ozljedama.

Njihov najveći rival na Istoku proteklih godina, Miami Heat, u prvom je krugu bio bez play-off superstara Jimmyja Butlera, Boston je prošao s glatkih 4:1. Cleveland je na dvije utakmice bio bez prve zvijezde Donovana Mitchella, a cijelu seriju bez centra Jarretta Allena - također glatkih 4:1. Indiani na dvije utakmice nije bilo All-Stara Tyresea Haliburtona i Boston ju je pomeo. I svaki od tih protivnika dolazio im je iscrpljen, ili nakon play-ina ili nakon naporne serije od sedam utakmica.

Dallasu u finalu nitko nije nedostajao, ali Dončić je vukao ozljede koljena, gležnja i prsnog koša koje su ga očito usporavale. No, vjerojatno ni potpuno zdravi Luka ne bi napravio razliku jer u finalnoj seriji Dallasov problem nije bio on, nego suigrači koji ga nisu mogli pratiti.

Tko prijeti?

Boston je šesti različiti NBA prvak u posljednjih šest godina i s obzirom na izjednačenost lige i mlade nadolazeće momčadi, logično je zapitati se kakve su mu šanse da ovaj uspjeh ponovi.

Istok je evidentno slabija konferencija ovih godina, ali nije tako slab kao što je ovaj play-off dao naslutiti. Ozljede su izbacile Joela Embiida, Jimmyja Butlera, Giannisa Antetokounmpa, u ključnim trenucima Mitchella i Haliburtona, New York Knicksi su se potpuno raspali do kraja serije s Indianom i za okršaj s Bostonom vjerojatno ne bi ni imali dovoljno igrača.

Indiana i Orlando dokazali su se kao nadolazeće momčadi, Knicksi djeluju spremno, Philadelphia priprema novu momčad oko Embiida i Maxeyja, a i Bucksi bi još mogli biti opasni ako ostanu zdravi i dovedu normalnog trenera umjesto Doca Riversa. 

Za očekivati je da će Bostonov put po Istoku biti teži, a Zapad će zasigurno iznjedriti dostojnog protivnika. A pitanje je koliko Celticsi mogu biti bolji.

Nova dinastija?

Dobra je vijest to što im je jezgra dugoročno vezana ugovorima. Ugovori ovog ljeta istječu samo Tillmanu, Kornetu i Mihajljuku, dakle nikome iz osnovne rotacije. Na ljeto 2025. slobodan igrač bi mogao postati Derrick White, kojeg će nedvojbeno zadržati, te Horford, kojem će biti 39 godina i već sad mu treba tražiti nasljednika ako to neće biti Tillman.

Tatumu, kojem uskoro slijedi novi supermax ugovor, aktualni istječe 2026., kao i Porzingisu. Holidayov ugovor vrijedi sve do 2028., kada će imati 38 godina, a Brownov još godinu više. Neočekivanih odlazaka zasad se Celticsi ne trebaju bojati.

No, nova financijska pravila koja stupaju na snagu ovog ljeta znatno će im zakomplicirati dovođenje novih igrača, kako slobodnih, kojima će moći ponuditi samo minimalne ugovore, tako i u razmjenama, jer neće moći prihvaćati veće plaće od odlaznih niti kombinirati više igrača da dovedu jednog.

Zato je jasno da će u doglednoj budućnosti Celticsi izgledati ovako kao i ove godine, s vremešnim Horfordom kao jedinim upitnikom. Imat će jednu od najskupljih momčadi lige, pogotovo nakon novog Tatumovog ugovora, i plaćati ogroman porez na luksuz, ali to je cijena šampionskih ambicija.

Tatumu je 26, a Brownu 27 godina, tek ulaze u "prime" i još godinama mogu barem držati Celticse konkurentnima, iako je zbog izjednačenosti lige teško očekivati dinastiju kakva su bili 1960-ih i 1980-ih. Ali svakako su u puno boljoj poziciji od Lakersa, od kojih su se sada odvojili kao najtrofejnija NBA franšiza svih vremena.