DINAMO je u Italiju stigao osokoljen već nadugačko i naširoko opjevanom pobjedom protiv Chelseaja te nije začudilo što se Čačić odlučio za istih prvih 11 kao i protiv engleske momčadi. No plan koji je djelovao protiv visoko postavljenih i dosta vertikalno inertnih protivnika prošli tjedan imao je fatalnu manu kod ulaska protivnika iz drugog plana. To je Dinamo koštalo poraza od 3:1.

Drugi kontekst, sličan efekt

No krenimo od početka. Od samog ulaska u utakmicu bilo je jasno da će Milan problemu zvanom Dinamo pristupiti na svoj način. Pioli je odlučio onemogućiti Dinamov izlazak u tranziciju ostavljanjem većeg broja igrača nešto dalje od gola. Napadačke akcije domaćina u prvom dijelu građene su većinom po boku i ulascima iz drugog plana onih koji su preostali u središnjici terena.

Da bi to omogućio, domaći trener je slao ofenzivnije igrače (Giroud, Diaz i suprotno krilo) da vežu dva i ponekad tri stopera. Bila je to osnovna ideja "Rossonera" u posjedu lopte koja se provlačila kroz čitavo prvo poluvrijeme, ali posebno u prvih petnaestak minuta.

Dinamo je na to odgovorio 5-1-3-1 blokom, što je bila osnovna razlika u odnosu na utakmicu u prvom kolu. Prostor je kao korektor između zadnje i vezne linije pokrivao Josip Mišić još izraženije nego prije 6 dana. Taj blok je u većini situacija djelovao sigurno iako je suparnik pokušavao pronaći nadolazeće igrače iz drugog plana.

Tranzicija kao inače najjače oružje Dinama bila je poprilično onemogućena većim brojem igrača u blizini Petkovića. Za bolji efekt u takvom brzom izlasku bila je potrebna aktivnija uloga Luke Ivanušeca, koja je izostala u izlasku iz dubokog bloka.

Opasnost posjeda pod pritiskom i oslobođenje lateralnim dodavanjima

Međutim, središnji dio prvog poluvremena donio je veći balans u posjedu i mogućnost Dinamu da gradi napade iz zadnje linije. Nažalost, ta ravnopravnost prvotno nije urodila probijanjem domaćih linija. Lopta bi najčešće završavala na bočnim pozicijama, gdje bi pritisak Milana rezultirao reposjedom i brzom tranzicijom prema Dinamovoj zadnjoj liniji.

Najizraženija od prilika po izgubljenoj lopti u periodu prije 35. minute bila je ona kada je nakon izgubljene lopte Ljubičića Leao praktički uletio u prazan prostor i samo je brzina Moharramija spasila Dinamo od rezultatskog zaostatka.  

Trebalo je neko vrijeme da pokušaji momčadi iz Zagreba dobiju konture te rezultiraju nešto opasnijim situacijama. Glavni mehanizam stvaranja tih prilika bilo je prebacivanje težišta igre s lijeva na desno i ulazak krila iz drugog plana.

Najbolji primjer toga je pokušaj Moharramija nakon što je ušao s desnog krila, ali je slabijom lijevom nogom samo zagrijao Mikea Maignana. Činilo se kako će u tom previranju između dubokih lopti i pokušaja reposjeda domaćina te pokušaja izlaska igrača Dinama doći kraj prvom poluvremenu s rezultatom 0:0

No jedna izgubljena lopta u kombiniranju Ivanušeca s desnim bočnim Dinama s iranskom putovnicom rezultirala je dubokom loptom prema Leau. Šutalo je minimalno kasnio u startu i srušio portugalskog ofenzivca u kaznenom prostoru. Najstrožu kaznu u pogodak pretvara Olivier Giroud u 45. minuti i domaći na odmor odlaze s vodstvom do kojeg je došlo iz njihova izvornog plana.

Loš početak nastavka i ekspresno buđenje prerasli u gašenje

Čim su momčadi krenule u drugi dio utakmice, Milan je udvostručio svoju prednost. Izgubljena lopta na protivničkoj polovici, izvrsno zadržavanje posjeda Girouda, ulazak Leaa na lijevo krilo u punom sprintu te asistencija na glavu Alexisa Saelemaekersa, koji je došao iz drugog plana i poentirao u 47. minuti.

Nakon postignutog pogotka prepustili su igrači Milana Dinamu posjed i to je ekspresno rezultiralo smanjenjem razlike. S lijeve strane Mislav Oršić je uposlio Petkovića u kaznenom prostoru. Napadač Dinama navukao je na sebe četiri protivnika, vratio loptu Oršiću i Dinamov najbolji europski egzekutor postigao je pogodak.

Takav razvoj događaja prisilio je Piolija na preuzimanja inicijative u novom valu napada. Prvenstveno su domaći iskoristili posjed bez velikih rizika za umrtvljenje igre Dinama. Pokušaji ulaska u završnicu ponavljali su se na isti način, ulazak između beka i stopera (poglavito na lijevoj strani napada) te povratna lopta prema igračima koji su ulazili iz drugog plana.

Taj recept koji se ponavljao kroz čitav susret rezultirao je i trećim golom Milana. Hernandez ulaskom prema gol-aut liniji veže za sebe Šutala te vraća na Pobegu, kojeg nije ispratio Ristovski i domaćin vodi 3:1. Do kraja utakmice treneri su rotirali sastave koliko su mogli, ali nismo vidjeli konkretnu završnicu ni s jedne strane. Milan je osvojio tri boda, a Dinamo je bio konkurentan.

Bez dodatnih korekcija izvorni plan nedovoljno dobar

Ostaje ipak dojam da se malim korekcijama u planu igre moglo dobiti dosta više. Naime, način na koji je Dinamo branio vertikalne ulaske Milanovih veznjaka i krilnih igrača ostavljao je dovoljno prostora za povratne lopte.

Ostajali su bočni stoperi na preširokom prostoru s nadolazećim protivnicima i, u velikoj frekvenciji takvih akcija bez potrebnih lateralnih korekcija, Dinamo je tri gola primio iz sličnih zona igre. To će sigurno biti lekcija o korekcijama u pokrivanju prostora kad se igra u podređenojj poziciji jer se protiv engleske momčadi mnogo manje toga događalo u vertikalnoj igri bez lopte nego večeras.

I upravo zato je krajnji rezultat na neki način razočaravajući, jer Milan je imao samo jedan jednostavan plan koji se u potpunosti isplatio zbog velike frekvencije pokušaja i slabih prilagodbi protivnika.

Dinamo će unatoč tome i dalje biti konkurentan za skupljanje bodova u ovoj skupini, a konačna će mu pozicija uvelike ovisiti o iduće dvije utakmice u kojima, iako nije favorit, treba naučeno prenijeti na teren. Gotovo sigurno ne bi smio igrati s pet igrača u bloku protiv Red Bulla iz Salzburga.