HRVATSKI reprezentativni rukomet je u strahovitom padu. Ne tako davno najjači sportski brend Hrvatske srozao se toliko da je izbornik sretan i ponosan na igrače nakon domaćeg remija s Nizozemskom, koja je istu tu Hrvatsku samo par dana ranije razmontirala u kvalifikacijama za Euro.

Hrvoje Horvat platio je glavom zbog tri katastrofalna rezultata u nizu, a novi izbornik Goran Perkovac debitirao je debaklom u Eindhovenu. Za komentar aktualne situacije u hrvatskom rukometu zamolili smo Mirzu Džombu, proslavljeno desno krilo zlatne generacije hrvatskog rukometa.

Kako komentirate aktualno stanje hrvatskog rukometa?

Ni sam nisam siguran što bih rekao. O sportu se uglavnom komentira subjektivno. U tome posebno prednjačimo mi koji smo godinama bili unutra i koji smo navikli na uspjehe. Uvijek ćemo pokušavati gledati pozitivno, nadamo se i kad je situacija najgora, ali ako ćemo biti objektivni, treba iskreno priznati da stanje nije dobro.

Bolna realnost je da smo od četiri moguća boda od Nizozemske izgubili tri i da postoji mogućnost da ćemo se za drugo mjesto u kvalifikacijama boriti s jednom Grčkom. To je ono negativno što sam vidio u Eindhovenu, gdje je sve baš bilo loše. Ako kažemo da smo tamo dotaknuli dno, onda me utakmica u Osijeku veseli jer sam vidio neke dobre stvari pa bih rekao da je krivulja počela rasti.

Realno stanje je loše, rezultati i igra su još gori, ali što nam preostaje? Moramo se nadati, puno raditi, mudro raditi i, uz malo sreće, možda dođe neki dobar rezultat koji bi mogao puno toga promijeniti nabolje.

Što ste to vidjeli pozitivno u igri u Osijeku?

Vidio sam pečat novog izbornika. Perkovac je ubrzao igru. Stalno pričamo kako kaskamo za modernim rukometom, kako nam je igra spora i staromodna. Vidio sam napredak. Prvi put smo počeli igrati brzi centar i to je sjajna stvar. No moramo biti svjesni da nas čeka težak i mukotrpan proces.

Taj brzi centar je možda najteža i fizički najzahtjevnija igra za koju ti trebaju dva-tri fenomenalno spremna srednja igrača. To se ne može uigrati preko noći, ali veseli me da sam vidio da se nešto pomiče s mrtve točke. Neki obrisi se vide, ali, ponavljam, treba puno posla, kvalitete i sreće da se vratimo tamo gdje smo nekad bili.

Koliki je problem činjenica da nas je Vaša generacija navikla na fantastične rezultate, kojih sad nema, pa je javnosti teško prihvatiti da je Nizozemska trenutačno bolja reprezentacija od Hrvatske?

To je veliki problem. Činjenica je da su se u kratko doba u Hrvatskoj pojavile dvije generacije koje su osvojile dva olimpijska zlata i jedno svjetsko zlato te su od rukometa, koji je ''drugorazredni'' sport, napravili nacionalni sport pa smo imali dočeke na Trgu pred 100 tisuća ljudi.

Niz koji smo imali do 2007., 2008., bio je fantastičan, a onda je navijačima teško bilo prihvatiti pad koji se dogodio. Najprije navijači nisu bili zadovoljno srebrima, pa broncama, a onda smo došli do toga da je četvrtfinale uspjeh. Sad nema ni toga. Rezultati su nikakvi, dosta lutamo, stalno nešto mijenjamo i vraćamo. Pogubljeni smo. Trebaju nam mir, podrška i kvalitetan rad. Jedino tako možemo doći do nečega.

Nakon što je Hrvoje Horvat dobio otkaz, svjedočili smo neobičnoj kampanji niza hrvatskih trenera, poput Perkovca, Goluže, Obrvana, Kljaića, koji su preko medija uvjeravali javnost da su oni najbolji izbor. Sve je to izgledalo prilično neozbiljno.

Slažem se. Izgledalo je kao da se izbornik bira preko javnog oglasa. Ne znam kako bih to objasnio. Savez inače bez neke prevelike pompe uvijek odradi taj posao pa se slično dogodilo i sad. Bilo je čudno, ali nije bilo nekih svađa i diskusija.

Kakvo mišljenje imate o Goranu Perkovcu?

Kao igrač bio je veliki autoritet. Kad sam kao klinac ušao u reprezentaciju, bio je kapetan. Rukometno je odgojen u Švicarskoj i Njemačkoj i gaji tu školu. Tamo je živio godinama i nije opterećen našim, domaćim, internim sukobima. U ovoj drugoj utakmici u Osijeku vidio sam napredak, igra je bila ubrzana i to me veseli. Želim mu svu sreću.

Na istoj sjednici HRS-a, kad je smijenjen Hrvoje Horvat, s funkcije koordinatora je maknut i Lino Červar. On tvrdi da je izdan i da su mu zabili nož u leđa. Kako to komentirate?

Ne znam sve detalje, ali većina rastanaka u našem rukometu ostavila je neki gorak okus. Previše je tu bilo negativnosti i nije mi jasno zbog čega. Trenutačno nam je rukomet tu gdje je i ovo je najgori mogući trenutak da se međusobno krenemo prepirati i svađati. Za dobrobit hrvatskog rukometa najbolje bi bilo da svi oni koji mogu pomoći zajedno sjednu i smisle plan kako spasiti nešto što nam pred očima propada.