KLJUČNA riječ je pretplata. Neki luzeri u Hrvatskoj plaćaju tv pretplatu, drugi pretplatu na ložu "Maksimir", pa imaju privilegiju gledati utakmice u društvu gospođe Božice Barišić. Pretplata se daje i rozom "Comu", a zauzvrat se dobije razglednica sa Djevičanskih otoka i dialeri pride.

Rodite li se pak u obitelji Kranjčar, a otac vam staž tuče na trenerskoj klupi, a mirovinsko i socijalno krvavo zarađuje gubeći živce pokraj aut linije, sto posto ste pretplaćeni na mjesto polušpice u ofenzivnoj i nadmetanja željnoj formaciji 3-4-1-2 nacionalne nogometne vrste.

Nepotrebno je ponavljati da je Niko Kranjčar prenapuhana i medijski stvorena zvijezda, jer je to valjda jasno i najvećim intimusima tate Zlatka. Također, nije namjera na ovom mjestu opanjkavati Niku zato što je to najednom postalo moderno, nego zato što je stvarno krajnje vrijeme da se tog igrača makne iz reprezentacije, iz jednostavnog razloga što je momčad za koju on igra u startu hendikepirana igračem manje.

Hongkonšku reprezentativnu avanturu, kao i njegovi suigrači odradio je katastrofalno, protiv Dinama se istakao pucanjem slobodnjaka u živi zid, dok je na Kantridi bio vidljiv jedino u jalovim pokušajima iznuđivanja prekršaja. Opet, kao da postoji zavjet u sportskom tisku po kojem Kranjčar Jr. ne smije dobiti manje od 6.5.

Sportski novinari su isključivi krivci za predimenzioniranje Kranjčarevih vještina, još od njegovih dana u "pijetlićima". Kad se prije četiri godine, zaslugom Tomislava Židaka, uskovitlala prašina oko tada 17-godišnjeg Nike, koji nije odigrao nijednu ozbiljniju utakmicu, svi su se rukama i nogama gurali upasti u vlak koji je na olovni pogon dječaraca vozio u nogometni Panteon.

Bilo je pomalo jadno čitati kako čak i lirski nogometni djedica Zvonimir Magdić želi dokazati da je upravo on prvi primjetio fantastične potencijale malog dječaka. "Amigo" se prisjećao kako njegovom iskusnom oku nije promaklo da je Niko kao trogodišnjak, dok je lupajući loptom po zidu sobe mamu Elviru dovodio do ludila, pokazao da ima "strašan šus".

Zvonimir Boban je jedini nogometaš kojeg se do te mjere forsiralo, djelomice nezasluženo, kada je kao odbačeni Hajdukov junior došao u Dinamo i pod Ćirom postao kapetan. Ali nije "nogometni ban" Boban samo odbacivanjem imotskog naglaska i preuzimanjem purgerskih manira postao veliki nogometaš.

Tadašnji Dinamo je vapio za zvijezdom, nakon pustih promašenih bosanskih i srbijanskih investicija, pa se ljepuškasti dečko, koji k tome zna napraviti "deset na nozi", a usput dolazi iz hrvatskog kraja, doimao savršenim izborom za mit u nastajanju, puno prije nego što je maznuo milicionera mae-gerijem.

Upravo mi je napuhivanje Kranjčara, onako kako se dotad kadilo i sladilo jedino o Bobanu, kada je o mlađim igračima riječ, bilo doista smiješno, jer je do 22. godine Boban zabio par desetaka golova u krvavoj Jugo ligi, bio proglašen najboljim igračem na Svjetskom prvenstvu mladih, kojeg je i osvojio, a na stolu je doista imao milijunske ponude europskih nogometnih velikana, dok je zasad za Niku jedinu službenu ponudu prošle zime poslao moskovski CSKA.

Boban se kalio na "vrućim terenima" u Mostaru, na Grbavici, Nišu i Marakani, dok se Niku u momčad kola postavlja kad zabije iz penala Interu.

"Što, kažete da Ivić tvrdi da su moje mane proizvod nerada!? Odnosi li se to na mene ili na trenere koji me nisu tjerali da radim ili su sa mnom pogrešno radili?" - bezobrazno će Kranjčar, na primjedbe najvećeg nogometnog stručnjaka u zemlji o njegovom nedostatnom trčanju i lošoj fizičkoj spremi.

Luka Bonačić mu poručuje kako nije zadovoljan njegovim radom, ali uz kočnicu, "kako je neupitna njegova želja i angažman", čime je doista razočarao.

Njegova želja i angažman bi se najbolje dale testirati da ga je teleportirati 20 godina u prošlost da ga po Tušnju lovi Jusuf Hatunić, ili da mu na Bilinom Polju flastera igra Jerko Tipurić.

Možda čak to ne bi bilo potrebno, jer i ovako slabašnoj ligi Kranjčar pokazuje koliko je ustvari beskrvan, a igrače koji uprkos škembi imaju "dobar pregled igre i završni pas", možete naći na svakom terminu malog nogometa.

Zvonko Alač