PET DANA ostalo je do prve utakmice hrvatske reprezentacije na Euru, do okršaja s Englezima nakon nedjeljnog ručka, u 15 sati. Momčad Zlatka Dalića već dugo, zapravo od onog senzacionalnog pohoda na svjetsko srebro u Rusiji, ne djeluje spremno za povratak na tu razinu.

Prema onome što smo vidjeli na pripremnim utakmicama protiv Armenije i Belgije, nema puno razloga za optimizam. Zato smo nazvali vječnog optimista da nam pojasni na temelju čega se možemo nadati dobrim igrama i rezultatima Hrvatske na predstojećoj europskoj smotri.

"Razumijem pesimizam, to je rezultat straha. Imamo milijun stručnjaka koji to nisu, a dopustit ćete da ja jesam. Protiv Engleske trebamo očekivati pobjedu, a onda će i kroničnim pesimistima valjda biti jasno da je hrvatska reprezentacija ta koja im je donijela toliko radosti i još će je donositi", rekao je Ćiro Blažević.

Ćiro: Dalić je genijalac

Prije 23 godine na valu optimizma je vodio Hrvatsku do bronce, koju je 2018. u Rusiji nadmašila Dalićeva momčad. Od tada Ćiro objašnjava da je Dalić naš najveći trener, veći i od njega, a isto je ponovio i uoči ovog, godinu dana zakašnjelog Eura.

"Dalić je genijalac, samozatajan čovjek. Mi krivo interpretiramo, mislimo da su stručnjaci oni koji galame i bacaju bombe. On je izuzetan trener, koji je prošao smjenu generacija bez uobičajene krize rezultata i smiješni su svi oni koji misle da nije dorastao zadatku", kaže Blažević.

Daliću se spočitava nedostatak ideje u napadu, no Ćiro ne vidi problem ni u igri s trojicom veznjaka bez izrazitog ofenzivca, kao protiv Belgije, kad su zajedno igrali Modrić, Brozović i Kovačić, kao ni u izboru napadača.

"Ova trojica su briljirala, napokon je i Kovačić proradio, a Modrić se počeo zajebavat' i gledati kako će nekome tunel proturit'. Kakva dominacija protiv prve reprezentacije svijeta!"

"Rebić je moj miljenik"

A što ćemo s napadačima?

"Vidjet ćete kako se zabijaju golovi. Dinamov centarfor je izvrstan igrač kad ima svoj dan, ali nema ga uvijek. Ja ga ne bih trpio ni sekunde, jer se kod prvog dodira vidi ima li dan, pa ako ga nema, odmah napolje, pička ti materina. I da mu to napraviš nekoliko puta, ne bi imao takvu neregularnost učinka. Petković može egzistirati i u najvećoj konkurenciji, samo glava nije u redu. Nasreću, u nogometu je glavu najlakše riješiti", govori Ćiro pa se prebacuje na "onog malog iz Milana, kako se zove?".

Rebić.

"Rebić, tako je! Moj miljenik. On je neodoljiv napadač, ništa mu ne možeš", svojim prepoznatljivim tonom kaže Ćiro.

Nije mu se više dalo razgovarati, pa smo se dotaknuli još samo atmosfere u narodu. Pred većinu velikih natjecanja vladala je euforija, koja je u Francuskoj 1998. i u Rusiji 20 godina poslije nosila momčad do medalje. Ovaj put je nema.

"Zbog svih ovih okolnosti dobro da uopće razgovaramo. Ova korona sve nas je ubila, cijeli svijet, nema onog žara, nemamo pravo ni ići na utakmice. Ali nije manji interes, pogotovo kod Hrvata, koji su toliko puta zaboravljali na nedaće jer im je reprezentacija donijela sreću. I opet će", poručio je Ćiro.