U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Bert Trautmann bio je nacist kojeg su Britanci zarobili nakon Drugog svjetskog rata. Riječ je o fantastičnom golmanu koji je slomljenog vrata i na rubu smrti Manchester Cityju donio titulu osvajača FA kupa 1956. godine.

MANCHESTER CITY odigrao je povijesnu sezonu. Momčad trenera Pepa Guardiole ispred Arsenala uzela je Premier ligu, u finalu toliko željene Lige prvaka savladala Inter (1:0) i tome dodala pobjedu nad gradskim rivalom Manchester Unitedom (2:1) za naslov pobjednika FA kupa. Ilkay Gündogan iz tjedna u tjedan podizao je trofeje kao kapetan i jedan od najdugovječnijih igrača Guardiolinog stroja.

Iako pritajen pokraj razvikanih zvijezda poput Erlinga Haalanda i Kevina De Bruynea, od 2016. bio je ključ kompleksnog sustava. Danas je uobičajeno vidjeti Gündogana, njemačkog državljanina, s kapetanskom vrpcom oko ruke u engleskom klubu.

Međutim, prije 70-ak godina, kada su rane Drugog svjetskog rata još bile otvorene, Englezi su s animozitetom gledali na Nijemce, glavne neprijatelje najsmrtonosnijeg sukoba ikad. Godinama su u njihovu prisustvu osjećali nelagodu premda su ih pobijedili u ratu Saveznika i sila Osovine koji je doveo do bombardiranja obiju strana, pri čemu su stradali milijuni nedužnih civila.

Savršen prikaz tadašnjih odnosa donijela je kultna serija Fawlty Towers, u kojoj osoblje hotela ima zadatak izbjegavati spominjanje rata među njemačkim gostima. No "slon u prostoriji" je prevelik - nemoguće je zaobići temu koja je obilježila ljudsku povijest. Likovima podsvijest ne dopušta da prestanu pričati o ratu, već im stalno izlijeću kojekakvi lapsusi za koje se ispričavaju Nijemcima.

Bernhard Trautmann, kojeg su Englezi zvali Bert

Na Otoku je u opisanom kontekstu sredine 20. stoljeća bilo gotovo nezamislivo imati njemačkog nogometaša. Manchester City ne samo da je imao Nijemca već je njegov dres nosio odmalena indoktriniran i kasnije zbog debelog ratnog dosjea nagrađivan nacist Bernhard Trautmann.

Trautmann, čije su ime Englezi prilagodili vlastitom podneblju pa su ga zvali Bert, krajem 40-ih bio je golmanska želja Arsenala, Tottenhama, Evertona, Uniteda i Burnleyja. No iz niželigaškog St. Helens Towna doveo ga je City. Ono što se činilo kao tržišna pobjeda zapravo je probudilo bijes navijača.

Fanovi mančesterskog kluba nisu željeli nacističkog izbjeglicu i ljubitelja Adolfa Hitlera na vratima svoje momčadi, posebice ne svega četiri godine nakon završetka Drugog svjetskog rata, u kojem su Nijemci ubijali njihove sunarodnjake. Ipak, jedna od najfascinantnijih sportskih priča doživjela je preokret.

Trautmann je od nepoželjnog Nijemca 1956. postao prvi golman proglašen najboljim nogometašem sezone u Engleskoj i junak slomljenog vrata koji je u finalu FA kupa intervencijama spasio City i odveo ga do titule.

Trautmannovo odrastanje pratio Hitlerov uspon

Bernhard Trautmann rođen je 22. listopada 1923. godine u radničkoj četvrti Walle u Bremenu. Odmalena je bio zaluđen sportom. Uz nogomet, igrao je rukomet i graničar te je pridruživanjem kršćanskoj sportskoj zajednici pokazao talent za razne atletske discipline.

Trautmannovo odrastanje pratio je Hitlerov politički uspon, čija je Nacionalsocijalistička stranka demokratskim izborima 1933. godine došla na vlast. "Nismo imali vlastito mišljenje u Hitlerovoj Njemačkoj", izjavio je Trautmann desetljećima kasnije pokušavajući opravdati ulazak u Jungvolk, podgrupu Hitlerove mladeži.

Hitler je odbijao zakonitosti Versajskog ugovora koji je ograničavao gospodarsku i vojnu moć Njemačke. Imao je osvajačke pretenzije, pa je Minhenskim sporazumom dobio čehoslovačko područje Sudeta, anektirao je Austriju i invazijom na Poljsku potpuno zgrozio svijet. Bio je to početak Drugog svjetskog rata koji je usmjerio Trautmannov i život stotina milijuna ljudi.

U Ukrajini svjedočio masakru Židova

Poput brojnih vršnjaka, Trautmann je regrutiran u vojsku iz Hitlerove mladeži, svojevrsne paravojne jedinice koja je usađivala nacističku ideologiju. Želio je biti pilot njemačkog ratnog zrakoplovstva - Luftwaffea - ali ga je nizak stupanj obrazovanja odveo do uloge radiooperatera.

Ni ona mu nije ležala, zbog čega je ubrzo završio među padobrancima. Prve vojne dane odrađivao je dokoličarenjem u Poljskoj, daleko od bojišnice, gdje je igrao nogomet s ostalim vojnicima i izvodio nepodopštine kako bi skratio vrijeme.

U jednoj "neslanoj šali", kako ju je opisao, ozlijeđen je narednik. Trautmann je kažnjen tromjesečnim zatočeništvom u kojem je obolio od upale slijepog crijeva i ostatak kazne proveo je u bolnici. Dojam je kako do pridruživanja pješačkoj diviziji u Dnjipropetrovsku nije bio svjestan zbivanja u svijetu.

U Ukrajini je s 18 godina svjedočio zastrašujućem nacističkom masakru Židova. "Naravno da je to utjecalo na mene. Da sam bio malo stariji, vjerojatno bih počinio samoubojstvo", prisjetio se Trautmann u razgovoru za Evening Standard, potvrdivši kako je, koliko je to moguće, kao tek punoljetna osoba bio hladan na ratne strahote.

"Zdravo, Fritz, želiš li šalicu čaja?"

Sovjetska protuofenziva odbacila je njegovu jedinicu, natjeravši Nijemce na povlačenje s istočnog fronta. Trautmannov ratni put na tome nije stao jer je ubrzo priključen jedinici koja je na granici s Francuskom trebala spriječiti prodor savezničkih snaga.

Među ostalim, u toj je misiji preživio bombardiranje njemačkog grada Klevea. Tijekom dramatična tri dana koja je proveo zatrpan pod ruševinama škole imao je dovoljno vremena za razmišljanje. Bilo mu je dosta krvi, mučenja, umiranja i spašavanja žive glave - odlučio je dezertirati.

Bojeći se susreta sa sunarodnjacima, koji bi ga vjerojatno strijeljali jer nije imao papire o otpustu, vukao se po poljima i zapuštenim, devastiranim zgradama, sve dok nije naletio na dvojicu saveznika. Siguran da je njegovu životu došao kraj kada su ga ispitali i s podignutim rukama izvukli iz štaglja, pokušao se spasiti trkom u šumu.

Sretan je bio tek na trenutak jer su ga noge odnijele direktno pred britanske vojnike. "Hello, Fritz, fancy a cup of tea?" narugao se Britanac kao u kakvoj filmskoj parodiji Drugog svjetskog rata. U tom je trenutku bio zatočen. Ili oslobođen, s obzirom na to da je ionako htio napustiti rat.

Trautmann je igrao nogomet u logoru

Trautmann je slom njemačke vojske i Hitlerovo samoubojstvo 1945. godine dočekao u logoru za ratne zarobljenike u Lancashireu. Britanska vlast isprva ga je svrstala u C kategoriju zatvorenika, među one koje su smatrali tvrdokornim nacistima. U narednim mirnodopskim mjesecima - s tim da nikad nije osudio nacističke zločine te je govorio kako je samo "izvršavao zapovijedi" - prebačen je u blažu, B kategoriju.

"Englezi su se jako lijepo ponašali prema nama. Dobili smo istu hranu kao i domaći mještani, kojima također nije bilo bajno u životu. Nisu štedjeli na neprijateljima i to me je impresioniralo", rekao je Trautmann za Spiegel.

Logoraške dane provodio je igrajući nogomet s bivšim suborcima. U revijalnom ogledu s amaterima Haydock Parka ozlijedio se tako da je morao stati na gol umjesto Günthera Lühra. Pokazat će se da je to bila još jedna od ključnih točaka njegova života.

Odbio je repatrijaciju, odnosno mirno izručenje Njemačkoj i nakon puštanja iz logora udomaćio se u Lancashireu, gdje je radio na farmi i potom kao stručnjak za deaktiviranje bombi. Istovremeno je bio golman lokalnog kluba St. Helens Towna, u koji ga je pozvao trener Jack Frier nakon što je pratio fantastične logoraške partije.

Junak malenog St. Helens Towna 

Trautmann je golmanskim paradama, a valja priznati, i time što je bio bivši nacistički vojnik kojeg su jednostavno željeli vidjeti u "neprijateljskom" okruženju, privukao tisuće gledatelja na utakmice malenoga kluba koji su dotad pratile tek stotine zagriženih navijača. Priča koju je otkrio za Spiegel pokazuje da su ga potpuno prihvatili.

"Više su me puta dirnuli svojim djelima", rekao je Trautmann i nastavio: "Roditelje u tom trenutku nisam vidio šest godina. Neposredno prije no što sam prvi put išao u Njemačku, mještani su mi dali košaru. U njoj su bili šećer, maslac, slanina... A dali su mi i kuvertu s 50 funti."

Bio je junak St. Helens Towna, s kojim je izborio plasman u viši rang natjecanja, te nije prošao nezapaženo klubovima Prve divizije, prethodnice današnje Premier lige. Na vrata su počeli kucati moćni klubovi, a financijski najbolju ponudu dao je Burnley.

"Vodstvo Cityja namamilo je menadžera Jacka Friara u Manchester na, kako se mislilo, pregovore. No iznenada su se pojavili na mojim vratima. Tog sam dana ležao u krevetu s gripom. Hvalili su me, a sa sobom su imali ugovor. Htio sam ih se riješiti jer sam morao na zahod, ali oni nisu prestajali pričati. Bilo mi je dosta toga i odlučio sam potpisati. Od tada sam bio Citizen", opisao je Trautmann.

Plavokosog arijevca spasio je Židov

"Potjerajte Nijemca", pisalo je na transparentima koje je 20 tisuća navijača držalo na prosvjedu protiv Trautmannova dolaska u mančesterski klub. Poludjeli su što je kao zamjena za Franka Swifta 1949., četiri godine nakon završetka totalnog rata, klub doveo plavokosog arijevca plavih očiju koji je bio gotovo prototip Hitlerovog Übermenscha.

O prosvjedima je čitao u novinama jer je živio 40-ak kilometara od Manchestera, pa je utjecaj na njegovu psihu samim time bio manji. No mržnja ga je sustigla na stadionu, gdje je redovno slušao nacistički pozdrav "Heil Hitler" ili uzvik "Traut the Kraut" (Traut Švabo), koje su dijelom uzvikivali upravo Židovi jer je velik broj njih navijao za City.

"Nakon što sam odigrao pet utakmica za rezervnu momčad, postali su više prijateljski nastrojeni", tvrdi Trautmann. Nogometne vještine, a u bizarnom životnom raspletu i rabin Alexander Altmann, Židov potjeran iz Berlina spasili su njegov status.

Naime, Altmann je Manchester Evening Chronicleu poslao pismo, apelirajući na navijače Cityja i židovsku zajednicu da se prema Trautmannu odnose s poštovanjem. "Zahvaljujući njemu sve je bilo zaboravljeno nakon mjesec dana", potvrdio je Trautmann, kojega su izjavama podržali i kapetan Cityja te ratni veteran Eric Westwood: "Nema rata u svlačionici."

Poraz Cityja u prvom finalu FA kupa

Trautmann je u Cityju proveo 15 godina, od kojih su se istaknule dvije. Manchester City je u sezoni 1954./1955., nakon godina provedenih u donjoj polovici Prve divizije, osvojio sedmo mjesto u konkurenciji 22 momčadi te, što je puno značajnije, plasirao se u finale FA kupa.

Momčad trenera Lesa McDowalla na Wembleyju je imala iskusnog protivnika. Newcastle je dvaput u četiri godine osvojio FA kup, a slavljem nad Cityjem 3:1 to je učinio treći put u pet godina. Utakmica je bila riješena u 17. minuti, kada se bočni igrač Cityja Jimmy Meadows ozlijedio pokušavajući zaustaviti suparnika.

Kako tada nije bilo izmjena, tako je City morao utakmicu odigrati s desetoricom. McDowallovi momci nisu mogli zakrpati sve rupe u obrani, Newcastle je izbušio Trautmanna i pred 100 tisuća navijača stigao do titule. City je novu priliku dobio već iduće sezone protiv Birminghama.

Cityjev trofej donijeli su Reviejev plan i hrabri Trautmann 

McDowall je mađarsko razbijanje Engleske 1951. na Wembleyju rezultatom 6:3 iskoristio kako bi skovao tzv. Reviejev plan. Trener Cityja kopirao je kretnje mađarskog napadača Nandora Hidegkutija, smatrajući da će Cityjeva zvijezda Don Revie tada nekonvencionalnim spuštanjem u sredinu i ubacivanjem u prazne prostore iznenaditi suparnike.

Sustav je razrađivao u pedesetim godinama, a upalio je - makar slučajno, jer je Revie upao u prvi sastav umjesto ozlijeđenog Billyja Spurdlea - u finalu FA kupa. Joe Hayes šokirao je Birmingham već u trećoj minuti. Noel Kinsey poravnao je u 15., pa se na odmor otišlo s 1:1. 

Jack Dyson i Bobby Johnstone blitzkriegom su srušili Birmingham golovima u 62. i 64. minuti za vodstvo 3:1. No pravi heroj stajao je na golu. "Nikada nisam bio tip vratara koji stoji na crti. Stoga sam izletio na centaršut", prepričavao je Trautmann trenutak koji je ušao u nogometne anale.

"Nisam prepoznavao boje, sve oko mene bilo je sivo, vidio sam samo siluete"

U završnici utakmice, 17 minuta prije kraja, krajnjim naporom bacio se pod noge Birminghamova napadača Petera Murphyja, koji ga je pritom udario nogom u vrat. Trautmann je pao i ostao bez svijesti pred očima više desetaka užasnutih Engleza.

"Došao sam sebi nakon nekoliko minuta, ali nikoga nisam mogao prepoznati ni dobro vidjeti. Tih dana nije bilo zamjena, a ostalo je još 15 minuta utakmice. Morao sam nastaviti igrati", o mutnom sjećanju govorio je Trautmann, koji je poput nakaze iskrivljena vrata zaustavljao protivničke napade.

"Nisam prepoznavao boje, sve oko mene bilo je sivo, vidio sam samo siluete. Ne sjećam se što se događalo, ali znam da sam upisao još jednu, dvije dobre obrane. Bio sam u agoniji, desnom rukom podupirao sam vrat. Uopće nisam mogao pomaknuti glavu!" dodao je Trautmann, kojeg je do podija i dodjele medalja dovukao suigrač Bill Leivers.

Trebao je umrijeti, no spasilo ga je čudo

Preživio je siromašno djetinjstvo, skokove padobranom, tri zarobljeništva tijekom Drugog svjetskog rata, bombardiranje i spavanje pod ruševinama, logor, a zatim i prosvjede nogometnih fanova. Tek je četiri dana nakon finala FA kupa saznao da je čudom ostao živ i nakon sudara.

Neizdrživa bol natjerala ga je na rendgen. "Trebao bi biti mrtav", rekao mu je profesor David Lloyd Griffiths, kirurg u Kraljevskoj bolnici u Manchesteru, nakon što je pogledao snimku. Pokazalo se da se drugi od pet slomljenih kralješaka prepolovio. Preživio je zato što ga je treći kralježak uglavio na mjesto, spriječivši trenutačnu smrt.

"Ljudi su govorili da sam hrabar, ali da sam znao da mi je vrat slomljen, odmah bih izletio iz igre", rekao je Trautmann za Guardian. Idućih šest mjeseci proveo je oporavljajući se i pazeći za koliko će stupnjeva okrenuti vrat kako ga ne bi presjekla oštra bol.

Zbog njegova dolaska prosvjedovalo je 20 tisuća navijača. Iz Cityja ga je ispratilo triput više fanova

Premda se u Cityju zadržao još punih osam godina, tijekom kojih je došao do brojke od 545 nastupa, Trautmann više nije bio onaj stari. Primijetili su to i navijači, zazivajući njegovo umirovljenje uslijed pada forme. 

Klub koji ga je revitalizirao napustio je 1964. kao 41-godišnjak. U odnosu na 20 tisuća prosvjednika koliko ga je isprva tjeralo iz kluba, na oproštajnoj utakmici između kombiniranog sastava Cityja i Uniteda protiv Ostatka svijeta kao kapetan imao je 60 tisuća glasova podrške.

Tko je Trautmann - nacist ili sportska legenda?

Poput kakvog cirkuskog izloška, senzacije koju su svi željeli vidjeti na djelu prije no što zaključi karijeru, kratko je branio za Wellington Town, da bi ubrzo otišao u mirovinu.

No Trautmann je ostao u nogometu, prvo kroz par epizodnih, loših trenerskih poslova u njemačkim i engleskim klubovima, a zatim kao ambasador Njemačkog nogometnog saveza, za čiju reprezentaciju nikad nije nastupio jer je igrao u engleskom klubu.

Trautmann je umro 2013. godine u Španjolskoj pokraj treće supruge Marlis. Istovremeno je otišao kao nacist i sportska legenda, valjda jedina osoba koja je dobila odlikovanja donedavno zaraćenih zemalja - njemački Željezni križ i Orden britanskog carstva, i to zahvaljujući njegovanju međunarodnih odnosa kroz sport.