DINAMO je u prvoj utakmici play-off runde kvalifikacija za Ligu prvaka izgubio u gostima 1:0 od norveškog prvaka Bodo/Glimta. S obzirom na to da je suparnik Plavih potpuno različita momčad kod kuće i u gostima, gdje je puno slabiji, ovo je pred uzvrat solidan rezultat za Dinamo.

Pisali smo o ključnim uzrocima Dinamove slabe predstave u prvih 60 minuta utakmice u Norveškoj. Jedan od najvažnijih proteže se kroz cijelu sezonu, a tiče se odluke Ante Čačića da na poziciji lijevog beka koristi veznjaka Roberta Ljubičića. On se na tom mjestu snalazi solidno, ali je očito da ne može odgovoriti svim zahtjevima u oba smjera. 

Upravo je pozicija lijevog beka kroničan Dinamov problem već par sezona. Ujedno je to i najveći pokazatelj lutanja u sportskoj politici kluba, koji je spiskao milijune na hrpu igrača na koje uopće nije računao. Taj problem je rak-rana hrvatskog prvaka i mora se što prije riješiti.

Četiri prava beka i pet igrača koje su treneri gurali na tu poziciju. Dinamu nijedan ne valja

U sezoni 2020./21., koja je po mnogočemu bila povijesna za Dinamo, pojavile su se natruhe problema. Dotad standardni bekovi, poput Marina Leovca, prepustili su mjesto Jošku Gvardiolu, vunderkindu koji je po vokaciji i navikama u igri stoper, ali je sve ključne Dinamove europske utakmice odigrao na lijevom boku.

Već na zimu je dogovorio vrijedan transfer u RB Leipzig, a na ljeto je otišao. Dinamo na toj poziciji dandanas nije našao pravo rješenje, što je bizarno s obzirom na broj igrača koje je doveo za tu ulogu i lovu koju je potrošio.

Kad je u kadru već imao Francisa Moubandjea i Joška Gvardiola, Dinamo je dogovorio dolaske Danijela Štefulja i Marina Čabraje. Lijevog beka je, nakon odlaska Gvardiola, zaigrao zadnji vezni Bartol Franjić. U pauzi između dva dijela HNL-a prošle sezone Dinamo je doveo i Petra Bočkaja.

Tako je u razmaku od samo godinu dana doveo tri igrača na poziciju na kojoj je formalno već imao nekoliko opcija. Unatoč tome, poziciju beka su u navedenom periodu igrali igrači sasvim drugih vokacija.

Tako je Željku Kopiću u ključnoj utakmici za titulu na riječkoj Rujevici beka igrao Kevin Theophile-Catherine, a kada su Plavi igrali u formaciji 3-5-2, lijevi bekovi su bili i Dario Špikić i Mislav Oršić.

Spiskano osam milijuna eura

Za dolaske Čabraje, Špikića i Bočkaja Dinamo je platio malo više od pet milijuna eura odštete. Kad uračunamo i plaće koje dobivaju ili su dobivali na Maksimiru te one igrače koji su već bili u klubu, Dinamo je u malo više od sezone i pol na poziciju lijevog beka potrošio gotovo osam milijuna eura.

Radi se o daleko najskupljoj poziciji hrvatskog nogometa s obzirom na to da današnji trener Ante Čačić na toj poziciji koristi veznog igrača kojeg je Dinamo platio 2.5 milijuna eura. Štefulj, uz Bočkaja jedan od formalno dvojice preostalih lijevih bekova u ekipi, nije ni prijavljen za ovu fazu natjecanja u Ligi prvaka.

Slučaj Bočkaj je bizaran

Posebno je bizaran slučaj Bočkaj. Dinamo ga je doveo usred sezone iz jednog od glavnih konkurenata za naslov. Peti najskuplji transfer u povijesti kluba realiziran je zato što Bočkaj odgovara formaciji koju je Dinamo tada igrao.

Stigao je u Dinamo kao jedan od najboljih kreatora HNL-a, čovjek ogromnog napadačkog potencijala koji centaršutevima i pasom u završnici može i treba raditi razliku za Dinamo, koji je panično tražio rješenje na boku.

Malo više od pola godine kasnije Dinamo više ne igra tu formaciju, trener koji ju je instalirao davno je otišao, a time je i Bočkaj izgubio svoje standardno mjesto u početnoj postavi hrvatskog prvaka.

Glavni razlog njegove slabe minutaže je slabija igra u fazi obrane, ali priča ne drži vodu s aspekta sportske politike kluba. Svatko tko barem površno prati HNL znao je kakav je Bočkaj igrač i što donosi ekipi, a što su mu slabe strane.

Platiti 2.5 milijuna eura odštete, uz visoku plaću, za igrača koji ovisi isključivo o tome hoće li Dinamo igrati u jednoj formaciji i pod jednim trenerom, doista je neozbiljno. Suspenzijom Mišića otvara se mjesto za Bočkaja u uzvratu protiv Bodoa jer bi Ljubičić konačno mogao zaigrati u sredini terena, ali problem time nije dugoročno riješen.

Dinamo je trenutno na trostrukom gubitku

Zapostavljanjem Bočkaja Dinamo stvara velik trošak jer mu igrač u kojeg je jako puno uložio gubi i na vrijednosti i na samopouzdanju. Lančana reakcija medija, koji ga trenutno procjenjuju tek kao igrača koji je tu za "male" HNL utakmice, sigurno nije obećavajuća početna točka za njegov povratak u top formu.

To nije jedini problem s Bočkajem na klupi, a Ljubičićem na boku. Svaki europski suparnik ove sezone je u pripremama za utakmicu s Dinamom detektirao tu stranu obrane kao slabu točku i imao je uigrane linije kretanja i rotacije, kojima može doći iza leđa Ljubičiću ili isprovocirati njegovu grešku u postavljanju.

Dinamo od njega dobiva minimum i zasad nije popravio nedostatke koje Bočkaj ima. Osim toga, Dinamo gubi potencijalno odličnog veznjaka i prolazi mu vrijeme da ga uigra na toj poziciji uoči kasnog ljeta i rane jeseni, koji su za Plave kritičan i ključan dio sezone.

Tako je prvak Hrvatske u ovom scenariju na trostrukom gubitku. Vrijednog igrača drži na klupi i otežava mu povratak, igrač koji ga mijenja nije znatno bolji na toj poziciji, a istovremeno ga je trener maknuo iz vezne linije, gdje po svojim karakteristikama može jako puno pomoći.

Samo su dvije opcije pred Dinamom. U jednoj će morati uložiti još više novca u rupu bez dna

Pred Dinamom su u pogledu rješavanja tog problema dvije opcije. Jedna je ona u kojoj će na poziciji beka zaigrati Štefulj ili Bočkaj, a trener će osmisliti mehanizme kojima će se moći prikriti ofenzivne manjkavosti prvog odnosno defenzivne manjkavosti drugog igrača.

Time će Dinamo proširiti i konkurenciju u sredini terena, što je neophodno. Mišić se troši i stalno igra, a priroda pozicije je takva da će često dobivati kartone. Dok god se Marko Bulat u potpunosti ne oporavi i vrati u formu, Dinamo nema pravu zamjenu za njega.

Za drugu, najočitiju opciju Dinamo će ponovno morati posegnuti u kasu i dovesti nekog tko se dugoročno može prilagoditi širokom spektru zahtjeva i uloga na toj poziciji i čije mjesto u momčadi neće u tolikoj mjeri ovisiti o formaciji ili imenu trenera. Među igračima koji su se spominjali bio je Kai Wagner iz MLS-a i Jordan Amavi iz Marseillea.

Jedno od rješenje bilo bi i prilagođavanje Ljubičićeve uloge. Umjesto da igra klasičnog beka, mogao bi u fazi napada ulaziti u sredinu kao dodatni vezni igrač i omogućavati Ademiju da odlazi naprijed tako da Dinamo ne gubi igrača u sredini prilikom izgradnje napada.

Takav rasplet teško je očekivati s obzirom na to da na pripremama ni u prvih desetak utakmica sezone Čačić nije pokazao da razmišlja u tom smjeru. Jedno je sigurno, bez obzira na ishod uzvrata, Dinamo će na svojoj najskupljoj i najranjivijoj poziciji morati pronaći formulu prije nego što počne grupna faza.