SERGEJ JAKIROVIĆ više nije trener Dinama. Poraz u derbiju te devetica protiv Bayerna bili su dovoljni kako bi trener, koji je praktički do još jučer bio dizan u nebesa, najednom postao bivši. Je li samo do rezultata ili do nekih internih stvari zasad je samo stvar glasina, ali nogomet se, a svakako onaj u SHNL-u, još jednom pokazao kao vrlo nepredvidljiva stvar.

Stara se nogometna, ako već ne mudrost, onda barem tradicija ogleda kroz krilaticu kako je svaki trener tek četiri utakmice udaljen od otkaza. Neovisno o prethodnim zaslugama, o tome u kakvom je stanju momčad te eventualnim problemima s kadroviranjem i ozljedama, četiri utakmice lošeg niza i otkaz slijedi gotovo pa svakome. Za Jakirovića, na njegovu žalost, bilo je dovoljno i manje od toga.

Zato se i voli reći kako je trenerski posao iznimno nezahvalan i često pretpostavlja da se koferi zapravo i ne moraju raspakirati te kako nije pametno djecu upisivati u vrtiće i škole na mjestima gdje ste zaposleni.

Sergej Jakirović to je spoznao na vrlo težak, a moguće i nepravedan način. S obzirom na brzinu i odlučnost same odluke Dinamove uprave, moramo se zapitati: ako je odluka bila promišljena, je li zapravo bila donesena već i ranije i samo se čekalo na prve posrtaje? Ako je bila donesena naglo, je li to doista način na koji Dinamo treba biti vođen?

Nevjerojatni obrat

Zamislimo samo svemir u kojem bi netko prije samo tjedan dana rekao da će Gattuso biti siguran na mjestu trenera Hajduka, a Jakirović bivši trener Dinama. U najbolju bi ruku postojeća izjava zvučala kao loš vic, a eto opet - danas je stvarnost.

Ta stvarnost govori nešto ne samo o naravi nogometa već i o naravi upravljanja u manje više svim hrvatskim prvoligašima. Dosad je to osjetio Željko Sopić, a u Hajduku Nikola Kalinić. Sve tri odluke djeluju kao da su bile jako ishitrene te donesene ili značajno prerano ili pak prekasno, nakon što je momčad kadrovirana te prošla pripreme.

U slučaju Jakirovića stvar postaje još više enigmatična, pogotovo ako se pogleda uz malo zadrške. Nakon šest prvenstvenih kola, Dinamo ima 13 bodova te je tek jedan bod iza Hajduka i Rijeke. Po tom pitanju, zagrebački su modri u sasvim prihvatljivoj situaciji.

U derbiju je Dinamo prije svega nesretno poražen, a momčad se pritom i plasirala u Ligu prvaka, pobijedivši neugodni Qarabag u obje utakmice. Utakmica protiv Bayerna ionako nije bila ona u kojoj su se trebali tražiti bodovi pa na prvi pregled doista ne postoji niti jedan ozbiljniji problem. Barem ne što se rezultata tiče.

Što se igre tiče, upravo je bivši trener Rijeke dobro uočio i kako je išla utakmica protiv Hajduka: "Po svemu prikazanom, Dinamo je barem morao izjednačiti ili čak pobijediti. S druge strane, ponovno se pokazala individualna kvaliteta Livaje koji takve utakmice gdje se Hajduk nalazi u podređenom položaju rješava iz jedne šanse i o njegovoj kvaliteti ne treba pričati.”

Dinamo je prije Hajduka ostvario četiri pobjede i remi u domaćem prvenstvu, a slavio je i oba puta u Europi. U samom je derbiju stvorio daleko više opasnosti pred golom Hajduka, po očekivanim golovima gotovo i cijeli gol razlike.

Trener u tom smislu ne može utjecati na realizaciju svojih igrača, pa se čini kako ni igra zapravo nije problem. Jedino što zapravo ostaje je kolaps u drugom poluvremenu protiv Bayerna...

Kad mediji kroje sudbinu

Ne postoji jedna osoba na svijetu koja je realno mogla očekivati kako će Dinamo kod Bayerna doći do bilo kakvih bodova. Gledajući kladionice, do kraja Lige prvaka (osim utakmica Slovana) vjerojatno neće postojati veći favorit od Bayerna kod kuće protiv Dinama.

Ono što je svakako bio reputacijski problem sam je rezultat. Niti jedna momčad još u Ligi prvaka nije kasirala devet pogodaka, a drugo poluvrijeme protiv Bayerna svakako je jedna od najlošijih obrambenih predstava koje smo uopće vidjeli na ovoj razini natjecanja. Da je utakmice trajala još 10 minuta, dojam je kako je Dinamo mogao kasirati i 15 golova.

U tom smislu, nije pogrešno reći kako se momčad raspala, ali ipak je s druge strane bio Bayern. Da je Dinamo odigrao potpuno usporedivu utakmicu, u kojoj bi Bayern poveo s 4:0 ili 5:0 i onda stao, danas Jakirović ne bi ni bio tema.

Dojam je da je cijela lavina zapravo pokrenuta time što se Dinamo našao na naslovnicama svjetskih medija te je zapravo došlo do povrede ega ljudi koji su trenutačno na upravljačkim pozicijama.

Koliko god momčad izgubila konce u drugom poluvremenu, pravo je pitanje - ne bi li treneru koji je prvo osvojio duplu krunu, a nakon toga se i plasirao u Ligu prvaka, ipak trebalo dati vremena kako bi momčad vratio na pravi kolosijek? Koliko god poraz bio težak, čini se kako se nameće potvrdan odgovor.

Preventivna akcija

Sama Dinamova uprava može svoju odluku braniti kao svojevrsnu preventivnu akciju: momčad je izgledala doista očajno nakon što su prednost Bayerna smanjili na 3:2, klubu je nanesena sramota, a svlačionica je nakon poraza u derbiju te rekordnog poraza u takvom stanju da joj je nužna promjena.

U tom kontekstu, spomenut će se i prošlogodišnja posrtanja (poput utakmice protiv PAOK-a), kao i činjenica da je bilo mnogo sreće protiv Qarabaga, iako je rezultat bio uvjerljiv. Međutim, stvari se uvijek vraćaju na ista kola. Ako se rezultat spominje kao onaj koji je ključan za opstanak trenera, tu bi Jakirović doista morao imati ogroman kredit.

Ako je igra ključna, onda je ona svakako u prosjeku bolja nego li je bila prošle sezone, pa argumenata ponovo nema. Po svemu viđenom, snažan je dojam kako je klubu bio potreban dežuran krivac, a tko bolji od trenera koji i dalje nosi stigmu (po svemu sudeći neopravdanu) Mamićevog čovjeka. Ta stigma ga prati već neko vrijeme i sigurno je imala utjecaja kod odluke o njegovom otkazu.

Ono što Dinamova uprava zaboravlja je činjenica kako - po nepisanom nogometnom pravilu - svaki trener (koji je uspješan) ima barem četiri utakmice zalihe.

Tu zalihu Jakirović nije dobio i sada će svaki potencijalno budući trener znati kako u klubu stvari stoje. A stoje tako da ti oštrica uvijek visi iznad glave te prava podrška zapravo i ne postoji. A ta je stigma puno veći problem od samog otkaza Jakiroviću.