Adrian Šemper (18) golman, vrijednost prema Transfermarktu milijun eura, branio je prve dvije utakmice skupine i primio sedam golova iz jednako toliko udaraca na vrata protiv jakih Lyona i Juventusa.

 

Filip Benković (19), 3 milijuna eura, već je "veteran" jer ima ukupno 44 nastupa za Dinamo, a ove sezone je u skupini LP-a kao branič i defenzivni vezni odigrao sve utakmice od početka do kraja osim zadnje, koju je propustio zbog ozljede. 

 

Borna Sosa (18), 500 tisuća eura, hvaljen je kao najbolji mladi lijevi bočni njegova uzrasta u državi, za što je nagrađen cijelom utakmicom protiv Seville na Maksimiru.

 
Bojan Knežević (19), 850 tisuća eura, defenzivni vezni odigrao je 18 utakmica za Dinamo, od toga tri u LP-u.

Nikola Moro (18) "nema cijenu", jer veznjak je neizostavan u juniorskoj momčadi Dinama, za koju je u Ligi prvaka odigrao pet utakmica, dok je sjajan bio i u jedinom nastupu za seniorsku, kada mu je Petev dao gotovo cijelu utakmicu kod Juventusa. 

 

Ante Ćorić (19) pokriva gotovo sve pozicije od centra do zadnje trećine terena, a za "dijete" njegova uzrasta već je prekaljen jer za Dinamo je nastupio čak 106 puta, postigao je 16 golova i 19 asistencija, a ima i dva nastupa za seniorsku reprezentaciju Hrvatske. S obzirom na ovakav ugled, kao i na tržišnu vrijednost od 15-ak milijuna eura, očekivalo se da ove jeseni u Ligi prvaka sakupi više od jedne cijele utakmice i tri poluvremena.

 

Amer Gojak (19), 600 tisuća eura, ofenzivni veznjak bilježi 20 nastupa za Dinamo, dok je u LP-u ove sezone igrao cijeli meč protiv Lyona na Maksimiru, pet minuta s istim protivnikom na Gerlandu i sat vremena kod Juventusa.
 

 

Iako nisu u kategoriji U20, svakako im treba pridodati Dominika Livakovića (21), Dina Perića (22), Petra Stojanovića (21), Domagoja Pavičića (20), Ivana Fiolića (20), jer i ovi golobradi dečki već iza sebe imaju međunarodno iskustvo u "najelitnijem nogometnom natjecanju".

 

Dinamo je zato prije sinoćnje utakmice kod Juventusa na Twitteru s velikim ponosom istaknuo:

Prosjek nježnih godina Dinamu je kod Juventusa pokvarila Benkovićeva ozljeda leđa, jer s njim bi bio na 20,27 godina i ulazak "djedice" Schildenfelda (31) pa je hrvatski prvak ostario na 21,36 godina, što je i dalje više od godine dana u prosjeku manje od Dinama koji se također osramotio u Ligi prvaka, ali ne nastupom bez boda i gola u šest utakmica, nego rekordno lošom gol razlikom 3:22, čemu je najviše pridonijela momčad koja je od Lyona izgubila 1:7 i bila mlada 22,4 godine. 

 

Dinamo je u samo šest utakmica Lige prvaka promijenio čak tri trenera, a Kranjčar je u skupinu ušao porazom 0:3 kod Lyona, a od mladih su mu igrali Šemper na golu, Stojanović na desnom boku, Benković kao stoper te Ćorić i Pavičić na krilima. Fiolić je dobio poluvrijeme, Gojak pet minuta.

 

Privremeno ga je naslijedio Željko Sopić koji je u drugom kolu protiv Juventusa na Maksimiru (0:4) ipak više vjerovao iskusnima, pa su od mladih plavih lavova od početka igrali tek Šemper, Benković i Pavičić, dok je poluvrijeme dobio Fiolić.

 

Treća utakmica u LP-u, treći trener. Ivajlo Petev na Maksimiru je izgubio od Seville (0:1), a premijeru na najvećoj sceni iskoristio je za davanje prilike mnogim mladima: novom golmanu Livakoviću, Stojanoviću, Sosi, Benkoviću, Kneževiću i Pavičiću. Fiolić je također dobio priliku ranije nego što je mislio, jer Antolić se ozlijedio već u 15. minuti.

 

Petev se ustalio na klupi, pa je vodio i utakmicu u četvrtom kolu kod Seville (0:4), gdje su Livaković, Stojanović, Benković, Pavičić i Ćorić nastupili kao prvotimci, dok je Perić dobio pola sata.

 

Domaći poraz od Lyona (0:1) označio je potpunu promjenu, odnosno preorijentaciju na mlade, pa su za Dinamo od prve minute igrali Livaković, Benković, Knežević, Gojak, Pavičić i Ćorić. Kako smo isticali nakon utakmice, djeca su "poginula za Dinamo", a s obzirom na to da ova utakmica predstavlja prijelomnicu, s njom ćemo se posebno pozabaviti.

 

Petev je letargiju i beskrvnost koje su se uvukle u momčad naviklu na batine u Europi, ali i na osvajanje hrvatskog naslova do rujna, a što se ove godine nije dogodilo, pokušao istjerati bombastičnim najavama o tome da za Dinamo mogu igrati samo oni koji su "spremni poginuti" te transfuzijom svježe krvi u vidu čak četiri tinejdžera u prvoj momčadi, ali 19-godišnjaci Benković, Knežević, Gojak i Ćorić nisu vjesnici onog što bi kroz koju godinu moglo uroditi europskim proljećem, nego potez očajnika. 

 

Jer Petev nije Lyonu suprotstavio momčad iz juniorske Lige prvaka zato što stvara novi Dinamo, nego jer su mu Antolić i Goncalo ozlijeđeni, Stojanović isključen, Schifo i Machado ispod razine LP-a, koju Dinamo ulaskom u skupinu tretira tako da najboljeg igrača Soudanija protiv Lyona odmara čuvajući ga za daleko važniju utakmicu, nedjeljno gostovanje kod Osijeka u HNL-u. Dinamo je s potpuno ispremiješanom momčadi i klincima na najvažnijim pozicijama (Livaković - Matel, Sigali, Benković, Pivarić - Šitum, Pavičić, Knežević, Gojak, Ćorić - Fernandes) oduševio navijače u prvom poluvremenu fajterskim i fakinskim pristupom, bez obzira na to što je Lyon bio bolji i opasniji

 

Neočekivano i dodatno promijenjena momčad bila je još borbenija i što je najvažnije, ambicioznija prema naprijed. Iako je Livaković jako dobro branio gol, glavna zvijezda prvog dijela bez premca je bio veznjak Amer Gojak. Zna se da je talent, ali sudeći po prikazanom protiv Lyona, definitivno zaslužuje dulji staž u prvoj momčadi, posebno s obzirom na to da je ovo najslabiji Dinamo u proteklih 15 godina. Pokretljivošću i energijom podsjećao je na Marka Roga, dok je po istim karakteristikama, ali i vicom u igri, pozitivnim bezobrazlukom i odbijanjem da ostane impresioniran velikom prilikom, u sjećanje prizivao jednog od najvećih miljenika Dinamovih navijača u zadnja dva desetljeća - Silvija Marića. Nije se ustručavao tuči prema golu, a slijedili su ga i suigrači koji su se, za razliku od toliko dosadašnjih europskih utakmica, borili.

 

Dinamo je i pomlađen pokazao iste one boljke kao i kada je bio u "najjačem", iskusnom sastavu: lijevi bok mu je rupa, a utakmice gubi jer ih igra do 70. minute, nakon čega mu opadaju trka, koncentracija i snaga. 

 

Konačno, zadnja utakmica skupine i zadnji poraz kod Juventusa (0:2) donosi također "juniorski Dinamo", s Livakovićem, Kneževićem, Gojakom, Morom i Ćorićem kao prvotimcima te Fiolićem i Stojanovićem koji su ušli u drugom dijelu. 

 

Dinamo je s pomlađenom momčadi napokon u Ligi prvaka pokazao ono što je tamo odavno morao, ali do toga nije došlo zato što je momčad odjednom pronašla izgubljena muda, nego jer je nakon niza blamaža i poraza, konačno igrala rasterećeno. Bez pritiska, ali i bez prilike za prolaskom. 

 

I ove godine, kao i mnogo puta dosad, Dinamo se sramotio u Ligi prvaka, ali njegovi mladi izdanci najmanje su krivi što dinamovci u srazu s ozbiljnim ekipama djeluju i jesu najgori do sada. Čak i one natruhe kvalitete i perspektive u momčadi uništavaju se postavljene na streljanu i među igrače koji se ni uz najbolju volju ne mogu nazvati mediokritetima, pa je tako mali Šemper za samopouzdanje na početku karijere počašćen sa sedam golova u njegovoj mreži na dvije premijerne utakmice u LP-u, a protiv Lyona hvaljeni i sveprisutni Gojak u Torinu je bio nevidljiv i nemoćan, što je normalno čak i nakon uspješnog procesa pretvaranja talenta u igrača. 

 

Ali, sve te sramote i traume lakše se podnose kada pogledaju talijanske medije koji ih jutro nakon pokazivanja u tamošnjem izlogu krste kao "novog Modrića" (Ćorić), dok Pavičića i Fiolića časte usporedbama s Rakitićem i Brozovićem.  

 

Baby Dinamo u Ligi prvaka nije strategija stvaranja, nego potez prodavača željnog što prije i što raskošnije utopiti njegove dragulje.