DINAMO je u 24. kolu HNL-a odigrao samo 0:0 na Maksimiru protiv Lokomotive i napravio veliki kiks u borbi za naslov prvaka. Dominik Livaković je skinuo dva zicera igračima Lokomotive, a u završnici je Nevistić, Dinamov golman na posudbi, obranio veliku šansu Šutalu. Utakmicu za Index komentira legendarni HNL trener i bivši trener Dinama Ilija Lončarević. 

Kiks Dinama protiv Lokomotive može se promatrati kroz tri glavna problema s kojima se Dinamo stalno muči. Prvi je problem formacije. Odluka da se ide igrati s tri stopera za sobom povlači određene kadrovske stvari u momčadi. Osamdesetih godina sam među prvima u Jugoslaviji počeo igrati 3-5-2. Moji klinci su na Kajzerici među prvima počeli igrati 4-4-2 s dvije špice usko. U ono vrijeme je to bilo još s liberom.

Već 1997. sam u Dragovoljcu taj 4-4-2 pretvorio u 3-3-3-1. Što će reći da u vezi u toj formaciji imam korektora i dva beka, tri u sredini su lijevi, desni i srednji vezni i onda ide napad. Sve to su neke varijante koje postoje i koje se onda naknadno mogu dodatno mijenjati. Međutim, ono što je bitno i ne ovisi o formaciji jest da momčad obranu mora igrati uvijek na isti način.

Dinamo kad ide u Europu, odnosno kada ode daleko, gotovo je uvijek slabija momčad od protivnika. U toj situaciji Dinamo mora znati stati na teren tako da napada loptu i da stane između pravca lopta-gol. Da bi vezna linija mogla tako stajati, moraju i dvije špice doći i zatvoriti prostor.

Svaka momčad koja želi uspjeh u Europi, ali i domaćem prvenstvu, treba tjerati protivnika da što više mora igrati iz zadnje linije kad je god to moguće. Dinamu se dogodi da protivnik u polukontri dolazi sam na obranu, gdje nema nijednog veznog igrača pred njom. To je najveći problem i kad se to dogodi, skoro se nemoguće obraniti. A Dinamu se to događa često.

Manjak veznih igrača često košta Dinamo

Drugi problem je što, počevši s utakmicom protiv Seville i danas u prvom poluvremenu, vidimo da se za utakmicu sprema momčad koja ne može igrati normalan nogomet jer ima u sredini manjak veznih igrača. Nije jasno zašto je to tako, je li to do toga što se nekim igračima udovoljava?

Manjak igrača u vezi ne mora biti štetan, ali Dinamu je štetan u dva pravca, u obrani i u organizaciji igre. Kad se brani pa protivnik ide u brži napad nakon izgubljene lopte, ali i kod izgradnje napada jer Dinamo nema igrača koji se otkrivaju u pozadini. U ovom trenutku Dinamo igra s dva zadnja vezna, Gojakom i Ademijem, od kojih nijedan nije zadnji vezni.

Ademi je najbolji kad mu se daje sloboda prema naprijed, ali ga se onda mora zatvarati. Imate takva dva igrača koji u 60% slučajeva umiru od trčanja jer ostaju na širokom prostoru sami. U velikom broju slučajeva ni ne stignu zatvoriti ono što ostane otvoreno jer im ostali ne pomažu i to je najveći problem. 

Oršić se sigurno nudi, on je velika pozitiva ove sezone, ali sve to je premalo da bi momčad izgledala brzo i učinkovitije nego što djeluje. Napad je preširok, a primopredaja lopte prespora. Kod Dinama je stalno problem stvaranja šansi u završnici jer nema uigranih, ali ni neuigranih akcija na pojedinačnu ideju igrača.

Petković će biti centarfor ili neće biti ništa

Kod slaganja kadra igrača bi se trebalo podrobnije razmisliti o tome jer ovo sada je neozbiljno. Moraju postojati igrači koji mogu iznijeti europske utakmice, a to ne mogu biti igrači koji ne mogu iznijeti ni HNL. 

Treći problem je što se ponovno eksperimentira s Petkovićem. Godina dana je potrošena na razmišljanje o tome što Petković mora biti. Ako će nešto biti, bit će centarfor. Sve drugo su gluposti. Nije problem, Petković će kao povučen igrač napraviti kvalitetnih stvari, ali od njega lopta sporo ide dalje. Previše je drži.

Njegova reakcija na potrebu da se u svakom napadu zabije u šesnaesterac je sporadična. Svaku drugu akciju reagira. A i njegova reakcija po izgubljenoj lopti skoro ne postoji. To kažnjava HNL, a kako ne bi i Europa.