ŽELJKO KOPIĆ, bivši stručnjak Slavena, novi je, 25. trener na Poljudu u zadnjih 11 godina.

 

U svjetlu posljednje smjene trenera na Poljudu interesantno je pozabaviti se problemom struke u Hajduku. U proteklom desetljeću Bijeli su smijenili nevjerojatnih 25, riječima dvadeset i pet trenera, a te silne pretumbacije klubu s Poljuda nisu donijele baš ništa dobroga.

 

 

Povijest nogometa nas je naučila da u trenucima kad momčad tone, kad igra prestaje biti užitak, a postaje muka, trener je prvi koji pakira kofere. Frazetina jest, ali pozitivni šok s novim trenerom često bi prodrmao posrnulu momčad. U Hajduku taj vječni nogometni kanon odavno ne vrijedi. Na Poljudu je on začarani krug koji se ne zatvara i ne donosi nikakvo rješenje.

 

 

Nemamo namjeru sitničariti i u detalje provjeravati je li Hajduk s ovim nestvarnim statističkim podatkom porušio neke negativne nogometne rekorde, ali ako hajdučko žongliranje s trenerima usporedimo s velikanima poput Liverpoola i Manchester Uniteda, doći ćemo do zapanjujućih podataka - Hajduk je imao više trenera u posljednjih 11 godina nego Liverpool i United zajedno u posljednjih sedamdesetak godina.

 

Kultni klub s Anfielda, jedan je od najtrofejnijih u povijesti nogometa. Redsi su u 124 godine dugoj povijesti 18 puta bili prvaci Engleske, imaju osam FA i sedam Liga kupova. Pet su puta bili prvaci Europe, tri su puta osvojili Kup UEFA-e i tri puta Europski superkup.

 

Od 1956., otkako ih je preuzeo legendarni Bill Shankly do danas, kad momčad vodi Jurgen Klopp – dakle, u punih 60 godina – Liverpool je promijenio samo 13 trenera. 

 

United je 20 puta bio prvak Engleske, ima 12 FA kupova, a četiri puta podizao je Liga kup. Kup/Ligu prvaka United je osvajao tri puta, a Kup kupova jednom. Kao početnu točku uzet ćemo 1945., kad je klub s Kazališta snova preuzeo legendarni Matt Busby. Od tada pa do danas, kad Vragove vodi portugalski vrag Jose Mourinho, na Old Traffordu izredalo se 11 trenera. 

 

 

Čisto da začinimo malo tekst, zanimljiva je priča i s njemačkom nogometnom reprezentacijom. Nijemci, četverostruki prvaci svijeta i trostruki Europe, u punih 80 godina promijenili su samo devet izbornika.

 

Prvak svijeta 1954. Sepp Herberger Elf preuzeo ih je pradavne 1936. kao momčad Trećeg Reicha, a reprezentaciju je vodio do 1964., kad je kormilo prepustio Helmutu Schönu. Slavni se Švabo povukao nakon osvajanja svjetskog naslova 1974., a nakon njega, germanski ponos vodilo je još samo sedam izbornika zaključno s Joachimom Lowom.

 

U Hajduku očito vrijede neka drugačija pravila.

 

Kopić je sjeo na Carrillovu stolicu jer su navijačima dosadila pusta višegodišnja obećanja čelnih ljudi kluba koja zapravo nikad nisu ni imala valjanog pokrića. Koliko god je bezgranična strpljivost navijačke armije koja ih vjerno prati bila golema, tvrdoglavost ljudi koji nemušto i bezidejno vode nekad slavni klub još je veća. Torcida je protiv Rudeša po prvi put rekla NE aktualnoj Upravi, a ceh je na kraju platio Španjolac, možda najneviniji u cijeloj toj kaotičnoj priči s Poljuda.

 

 

Navijači, premda to neće javno priznati - ''rezultat je trend, a ideal vječan''  njihova je stalna mantra -  traže upravo rezultat. I to je normalno, jer rezultat i jest bit profesionalnog sporta. Hajduk je kroz desetljeća svoje slavne povijesti navikao na uspjehe i sadašnje stanje za navijače je neprihvatljivo.

 

Samozavaravanje Torcide da je s novim upravama anomalijama u Hajduku došao kraj je simpatično, ali i navijačko povjerenje ima svoje granice. Nakon blamaže protiv Rudeša i tom strpljenju došao je kraj. Duga cesta, kako navijači Hajduka nazivaju svoj mukotrpni put za ozdravljenje kluba, bez rezultata i prave struke izgleda kao začarani krug. 

 

Sa svakim novim pokušajem reanimacije beskrvne bijele momčadi dovođenjem novog šefa struke, rezultati su bili još lošiji. Postavlja se pitanje znaju li vodeći ljudi kluba što rade, zašto to rade i što je najvažnije – imaju li ikakav smislen cilj ispred sebe.

 

Nakon poraza od Rudeša Hajduk je na izvanrednoj sjednici smijenio Španjolca Carrilla. U redu, rezultati su bili takvi kakvi jesu, igra je bila još gora od bodovnog salda i sigurni smo da u Splitu za Španjolcem nitko suzu pustiti neće.

 

 

Međutim, što sada? Predsjednik kluba, Osječanin, koji je po dolasku u Split mrtvo-hladno kazao kako ga nogomet i ne zanima nešto previše, u suradnji sa svojim sportskim direktorom dovedenim iz Portugala odmah po inauguraciji potjerao je Damira Burića, izbor Marina Brbića i njegove klike, i u klub doveo misteriju zvanu Marijan Pušnik. Slovenac nije dugo trajao i njega je naslijedio Carrillo, a sad je doveo Kopića koji je nedavno potjeran iz koprivničkog prvoligaša zbog niza loših rezultata.

 

Nitko ne tvrdi da Željko Kopić nije trener koji zna svoj posao, na koncu, rezultati koje je u posljednjih nekoliko sezona ostvarivao u poprilično nogometno neambicioznoj sredini poput one koprivničke, daju mu određeni kredibilitet. Međutim, Split je posve drugačija sredina od one pitoreskne na koju je Kopić navikao i za vjerovati je da će mu biti jako teško u temperamentnoj sredini poput splitske spašavati posrnuli klub koji propušta na sve strane. Posebno će mu biti teško raditi u uvjetima kad je i Uprava koja ga je dovela jednom nogom na izlaznim vratima kluba i koju već sutra može zamijeniti nova garnitura, ona koja ga nije dovela i koja nije stala iza njega. Ispadne li na kraju Kopić igračka Kosa i kompanije te oruđe za mazanje očiju i kupovinu vremena to neće bit fer ni prema novom treneru Hajduka, ali ni prema navijačima. Hajduk je klub koji nije zaslužio vatrogasna rješenja.

 

Za Hajduk bi bilo idealno da ga preuzme čovjek koji poznaje mentalitet Splita, koji zna baratati populističkim trikovima i kojeg će prihvatiti ćudljiva i nezgodna navijačka scena, ali i stručnjak koji ima dovoljno znanja i vizije da kad (ako) dođe na Poljud da neće zbunjeno glavinjati po tartan stazi najljepšeg stadiona na svijetu, već će znati što i kako. Trebao bi to biti čovjek iza kojeg će stajati znanje i karizma i trener koji neće biti ničiji pijun. 

 

Je li Željko Kopić takav trener, nismo sigurni, no to je već problem s kojim će se morati nositi oni koji vode Hajduk. Na koncu, to im je i posao, pa valjda znaju što i zašto rade.