Tekst: D.R.
Foto: AFP

LEGENDARNI Dule Savić, koji je za Crvenu Zvezdu odigrao više od 400 službenih utakmica, boravio je ovih dana u Americi, na poziv svog prijatelja Vladislava Bogičevića, trenera Belih orlova iz New Jerseyja. Srbi iz Amerike brzo su okružili legendu jugo-nogometa, a on im u bruklinskom restoranu nije pričao o tome kako je zabio  Arsenalu u osmini finala Kupa UEFA 1979. godine ili zašto uzvikivanje njegovo imena postalo simbol pop kulture devedesetih, već se prisjetio smrti maršala Tita, kultne objave na utakmici s Hajdukom, ali i otkrio zašto je Ćiro Blažević najveći nogometni muvator.

Tog 4. svibnja 1980. godine, kada se pokazalo da je besmrtni vođa ipak smrtan, prekinuta je utakmica Hajduka i Zvezde na Poljudu.

"Tada je trener Zvezde bio Branko Stanković. Bili smo bolji od Hajduka, poveli smo na Poljudu 1:0, ali oni su nekako izjednačili, 1:1. Nedugo nakon njihovog gola, dolazi do naše klupe jedan član naše ekspedicije i kaže: "Umro je!“ Ja ga pitam: "Ko, bre?“ On tu upotrebi riječ koja je prilično pogrdna - preskočimo je! Rekao je još: "Umro je u februaru, ali tek sad su objavili!", prisjeća se Duško.

Nakon što je Zlatko Vujović izjednačio, a vijest o smrti druga utišala stadion, igrači Hajduka i Zvezde plakali su na terenu. I danas traje rasprava jesu li suze Splićana bile iskrene, a one Zvezdaša - samo "fol".

"Radilo se o tome da smo svi osjećali nekakvu frku, jer nitko nije znao što će biti dalje s državom. Dakle, nije se toliko radilo o žalu za Titom, koliko o realnom osjećanju opće nelagode i neizvjesnosti."

"I kao u igri pokvarenih telefona, ja proslijedim vijest niz klupu, prema Stanetu. Sjećam se, kad su mu rekli, da je ljutito odmahnuo rukom i glasno uzviknuo: "Ma, pusti me, zar ne vidiš da ih imamo!"

U životu Dule Savića posebno mjesto zauzima njegov nasljednik, Vujadin Savić, aktualni prvotimac Zvezde, koji je ime dobio po srpskom treneru Boškovu. 

"Ma, on je mene prešišao i uzduž i poprijeko. Imao je samo pet godina kada ga je Ivan Ćurković jednom prilikom pozdravio "Gdje si, partizanovac!", na što je Vujadin odgovorio: "Ja sam lijepo odgojen, inače bih vam opsovao"." 

"I to sa pet godina! Ili, recimo, najsvježiji primjer. Njega su pratili iz Newcastlea već godinu i pol. Ali, Vujadinu je najveći problem otići vani i zaigrati u crno-bijelom dresu."

U veselom društvu, prisjetio se Savić još jedne legende s ovih prostora, jer nijedna "kafanska" rasprava ne može proći bez Ćire Blaževića.

"Ćiro je najveći muvator koji se ikada pojavio među domaćim trenerima! Nisam rekao da je loš trener! Ali, nevjerojatno koliko je taj čovjek znao iskoristiti političke veze kao svoje adute. Također, mislim da je njemu bio životni san da bude trener Crvene zvezde, još tamo ranih osamdesetih", kaže Dule koji je u igračkim danima posebno cijenio Boru Primorca, Dušana Bajevića, Franju Vladića, Envera Marića, Velimira Zajca, Cicu Kranjčara, Juricu Jerkovića i Safeta Sušića.