NA PITANJE tko će osvojiti Premier ligu na početku ovog tjedna odluke za engleski nogomet, instinktivan odgovor bio je: VAR. A kako su se gomilale grube, skandalozne procjene koje su izravno krojile rezultate iz mračne rupe, nametnula se još jedna misao: ako Arsenal nekim čudom i prođe prvi kroz cilj, uz njihovo ime u svetim knjigama nogometa trebala bi stajati velika zvjezdica. Rijetko je kada, ako i ikada, u povijesti zemlje koja je svijetu podarila nogomet, neki prvak dobio toliko vanjske pomoći, piše Jeff Powell s Daily Maila.

Niz spornih odluka u korist Arsenala

Ranije tijekom sezone i Evertonu i Brightonu uskraćeni su očiti jedanaesterci protiv Arsenala, što bi trenutačne lidere koštalo ključnih bodova. No, ti su se incidenti vratili u sjećanje tek kasnije, kada su još sumnjivije odluke izazvale ozbiljne kontroverze. U ključnoj utakmici sezone, Arsenalov igrač Gabriel nije isključen zbog udaranja glavom protiv Manchester Cityja.

Iako je momčad Mikela Artete tu utakmicu izgubila, ključno je što nisu ostali bez Gabriela za iduće dvije važne utakmice, zahvaljujući bizarnoj odluci VAR-a da se crveni karton ne dodijeli. A onda je stigla najveća odluka od svih.

Poništavanje onog kasnog izjednačujućeg gola West Hama koji bi City poslao u posljednji tjedan na vodećoj poziciji u lovu na naslov prvaka, uz već osvojeni Carabao kup i FA kup. Obrazloženje je bilo da je Arsenalov vratar bio ometan.

Koje li ironije! Cijelu sezonu rušili su protivničke vratare. Baš kao i brojne suparnike u petercima dok su izvodili svoje serije kornera. Upravo kao što su to učinili i u ovom slučaju na drugom kraju terena. Prema VAR-u, svi ti napadi dogodili su se prije selektivne odluke koja je West Ham gurnula još dublje prema ispadanju.

A imajte na umu da je navodnog krivca Davida Rayu gurnuo jedan od njegovih suigrača iz Arsenala. Koje licemjerje! Arteta je grozničavo mahao rukama u zraku optužujući sve oko sebe dok su se tijela igrača obiju momčadi rušila po kaznenom prostoru. No, ni to nije bio kraj.

U ponedjeljak navečer na Emiratesu, dok se Arsenal sramotno držao pobjede od 1:0 protiv već ispalog Burnleyja, njihovom strijelcu Kaiju Havertzu neshvatljivo je dopušteno da ostane na terenu nakon prekršaja kojim je mogao slomiti nogu suparniku. Opet bez crvenog kartona od VAR-a. Jesu li ti ljudi daltonisti?

Teorije zavjere i promjena stila

Nije ni čudo što bujaju teorije zavjere o tome da nogometni establišment favorizira velike klubove. To se još više osjeća s druge strane Hadrijanovog zida, nakon što je Hearts slomljen uoči susreta s Celticovim pristašama dodjelom jedanaesterca za navodno igranje rukom igrača Motherwella, iako je lopta očito bila udarena glavom.

Time je praktički spriječeno da naslov prvaka škotskom nogometnom divu iz Glasgowa bude otet prvi put otkako je Alex Ferguson s Aberdeenom osvojio treću titulu prije 41 godinu. Je li netko u mračnom hodniku odlučio da je krajnje vrijeme da Arsenal ponovno osvoji ligu nakon dva desetljeća suše? Sigurno ne. Ne daj Bože.

Ne u današnje vrijeme. Prošle su, zaboga, 62 godine otkako su engleski igrači Tony Kay i Bronco Layne završili u zatvoru zbog namještanja utakmica Sheffield Wednesdaya u kladioničarskom skandalu koji je uključivao još tridesetak nogometaša.

Arsenal može kriviti samo sebe što je okaljao svoj naslov zvjezdicom i nametnuo ružno lice velikom dijelu Premier lige. Ranije u sezoni bili su najbolja momčad. Igrali su divan, pustolovan nogomet s jasnim ciljem. Ali kako im se duh Cityja ponovno približavao s leđa, prebacili su se u potpuni fizički, napadački mod.

Probijali su se do korner zastavica i od tamo pretvarali peterce u kaveze za ultimate fight. Sve to potaknuto maničnim Mikelom i njegovim izvođačem prekida u paranoičnom strahu da će opet biti drugi. Ovo nije nikakva bolesna mržnja prema Arsenalu. Niti prigovaranje.

Kad sam se nedavno na ovim stranicama usudio reći da će naslov osvojiti ili najružnija momčad Premier lige - Arsenal - ili najdosadnija - Manchester City - negodovanje je bilo neizbježno. Iako sam zaključio tekst izrazivši želju da Arsenal pobijedi zbog dugogodišnjeg prijateljstva s legendama Highburyja poput Georgea Grahama.

Problem zvan VAR

Pep Guardiola gotovo me preobratio osuvremenivši svoju strategiju "tippy-tappy" nešto sličnijoj formuli Luisa Enriquea u Paris Saint-Germainu, gdje njegova momčad koristi svaku priliku da se oslobodi posjeda.

To ubrzanje stiglo je prekasno da bi se poništila šteta nanesena ranije u sezoni. Do utorka i utakmice s Bournemouthom, Pepov dugi oproštaj bio je ugašen dodatnim umorom od osvajanja teškog finala FA kupa. Problem je pogoršan i vanjskim uplitanjem, jer Premier liga nije dopustila Cityju da olakša svoj zgusnuti raspored pomicanjem datuma.

Unatoč svemu, ukupna stvarnost sezone u Premier ligi bila je da, osim vjernih navijača s Emiratesa i Etihada, sve manje nogometnih pratitelja želi gledati kako se WWE seli u kaznene prostore ili kako vratari minutama stoje s nogom na lopti. Što se tiče VAR-a, dani su mu odbrojani. Osim ako se njegove ovlasti strogo ne ograniče.

Uglavnom na lopte koje prelaze liniju. I na zaleđe samo ako se smjernice odnose na prednost širine tijela. Nitko ne želi gledati kako se sjajni golovi poništavaju zbog nokta. Suci su oduvijek bili žrtveni jarci, ali vrijeme je da im se vrati kontrola nad utakmicama.

Povijest nas podsjeća da je prije VAR-a postojao opći konsenzus da su se pogreške tijekom sezone uglavnom izjednačavale za sve momčadi. To je bilo beskrajno poželjnije od službenih isprika za pogreške koje se sada nude prekasno i ne čine ništa da ublaže pritužbe ili uravnoteže vagu pravde.

Što donosi budućnost?

Bilo bi zanemarivanje dužnosti od strane Nogometnog saveza i Premier lige ako ne proglase da su hrvanje, blokiranje tijelom, guranje s leđa, povlačenje za dres i čisto nasilje prekršaji. Bilo koja dva takva prekršaja znače crveni karton. Tek tada ćemo vidjeti kraj Armagedona u kaznenom prostoru i povratak nogometu kakvog poznajemo i volimo.

Igri vještine, mašte, inteligencije i hrabrosti. Ako se to dogodi, onda će biti dobro što je cijela Arsenalova obitelj bila u zanosu u utorak navečer. Premisa na kojoj je Arteta okončao njihovu sušu u Premier ligi bit će diskvalificirana. Koncept da će dominirati engleskim nogometom nakon završetka Guardioline ere bit će duboko osporen.

Baš kao i njihov vođa, kada se bude mučio prilagoditi i produžiti svoju hiper-nabijenu motivaciju igrača izvan uobičajenog petogodišnjeg vijeka trajanja većine menadžera u jednom klubu. Za početak, manični Mikel vjerojatno neće naići na tako blagonaklone UEFA-ine suce u finalu Lige prvaka protiv PSG-a Luisa Enriquea sljedeće subote kao što su to bili VAR-ovci skriveni u Stockley Parku.