HRVATSKA nogometna javnost s velikom je tugom primila vijest o smrti Srećka Bogdana, koji je preminuo 8. travnja u 70. godini života. Legenda Dinama ostavila je neizbrisiv trag, a posljednji ispraćaj održan je danas na gradskom groblju u Murskom Središću.

Prije sahrane u Centru za kulturu 'Rudar' održana je komemoracija u spomen na velikog nogometaša. Njegov odlazak odjeknuo je daleko izvan granica Međimurja i Hrvatske, ostavivši u dubokoj tuzi cjelokupnu sportsku obitelj. Na njegovo posljednje počivalište ispratio ga je velik broj prijatelja, bivših suigrača, suradnika i svih onih koji su cijenili njegovu ljudsku i sportsku veličinu.

Galerija

Posljednji ispraćaj legende

Među okupljenima bio je i njegov komentatorski partner Željko Vela, s kojim je razvio sjajnu 'kemiju' i uveseljavao gledatelje tijekom Svjetskog prvenstva 2006. godine. Od Čečija su se oprostili i brojni uglednici: međimurski župan Matija Posavec sa zamjenicima, gradonačelnik Murskog Središća Dražen Srpak, viši savjetnik predsjednika HNS-a Zorislav Srebrić te legende hrvatskog nogometa poput Drage Vabeca, Marka Mlinarića, Stjepana Deverića, Ivana Cvjetkovića i Džemala Mustedanagića.

Bili su tu i proslavljeni treneri Branko Ivanković, Ilija Lončarević, Samir Toplak, Zoran Zekić i Milivoj Bračun, uz brojne djelatnike iz međimurskih nogometnih klubova. Prije polaska tužne kolone, Bogdanovi prijatelji izmjenjivali su se na počasnoj straži, a posljednje riječi pozdrava uputio mu je Zorislav Srebrić u ime Hrvatskog nogometnog saveza.

Život posvećen nogometu

Srećko 'Čeči' Bogdan rođen je 5. siječnja 1957. godine. Prve nogometne korake napravio je u rodnom Murskom Središću, u klubu Rudar, a put ga je zatim vodio u čakovečki MTČ. U zagrebački Dinamo stigao je 1975. i tamo se zadržao punih deset godina, postavši istinska klupska ikona.

Za Dinamo je odigrao 595 utakmica i postigao 125 pogodaka, osvojivši prvenstvo u sezoni 1981./82. te dva Kupa (1979./80. i 1982./83.). Inozemnu karijeru gradio je u njemačkom Karlsruheru, za koji je od 1985. do 1993. godine odigrao oko 450 utakmica.

Bogdan je ostavio trag i u reprezentativnom nogometu. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 11 puta, debitiravši 1977. protiv Kolumbije, dok je posljednji nastup zabilježio 1983. protiv Zapadne Njemačke. S ponosom je nosio i dres hrvatske reprezentacije u njezina prva dva povijesna nastupa - protiv Rumunjske 1990. i Slovenije 1991. godine, postigavši i jedan pogodak.

Trenerski put i nasljeđe

Nakon igračke karijere, ostao je u Karlsruheu gdje je radio kao direktor omladinske škole i trener juniora, a kasnije i kao pomoćni trener seniorske momčadi sve do 2000. godine. Trenerski put vodio ga je kroz VfR Mannheim, Inter-Zaprešić, s kojim je 2005. izborio nastup u Europi protiv Crvene zvezde, sisačku Segestu, Međimurje i Savski Marof. Kasnije se vratio u Zaprešić gdje je preuzeo vodstvo Škole nogometa.

Za svoj ogroman doprinos nogometu nedavno je primio i priznanja. Međimurski nogometni savez odao mu je počast 2024. godine, a bio je i među dobitnicima zahvalnica GNK Dinamo na nedavnoj Plavoj noći u Čakovcu.