VELIKE tenzije prate meč Španjolske i Kosova koji se od 20:45 igra u Sevilli.

Domaćini ne priznaju Kosovo, ne zato što su na strani Srbije od koje se većinski albansko Kosovo odcijepilo, nego to ne mogu napraviti zbog separatista u Kataloniji i Baskiji.

Zato su odbijali prije utakmice pustiti himnu Kosova, reprezentaciju koja im dolazi nazivali su "momčad s teritorija Kosova", a na konferenciji za medije španjolski novinari nisu htjeli izgovoriti ime države čija reprezentacija im je gost.

Veliku pažnju u Španjolskoj izazvao je intervju koji je za najčitaniju Marcu dao Samir Ujkani, golman i kapetan Kosova.

"Rođen sam 1988. u Vučitrnu na Kosovu, koje je tada bilo dio Jugoslavije, ali kada sam imao šest godina, kao obitelj smo izbjegli u Belgiju. Tada još nije bilo otvorenog rata između Srba i Albanaca, ali situacija je bila grozna i morali smo otići", priča Ujkani u razgovoru za Marcu. 

Brutalni rat koji je na Kosovu izbio krajem 90-ih neizbrisivo mu se urezao u sjećanje i život.

"Da, izgubio sam rođake u ratu. Izgubio sam dva ujaka i dvije ujne. Vidio sam mnoge ljude koji su patili zbog priznavanja naše države, pa sam želio pomoći u stvaranju pozitivne slike o Kosovu i ljudi od tamo. Ljudi s Kosova su otvoreni i brižni, dobri ljudi. Zato sam, premda već golman Albanije, napustio tu reprezentaciju i odabrao Kosovo čim je međunarodno priznato."

Opisao je dramatične okolnosti pod kojima je pobjegao u Belgiju:

"Moj otac nas je odveo u Belgiju, zemlju kojoj mnogo dugujemo. Prije rata moj otac je bio optužen za nešto što nije uradio. Imao je dobar posao, ali sve Albance koji su imali dobar posao Srbi su progonili, pa tako i mog oca. Srećom, jedan srpski sudac, koji je bio dobra osoba, nije ga osudio, nego mu je još i rekao: 'Bježi, jer ono što slijedi je rat'. Imali smo sreću da ga je poslušao, jer godinu dana kasnije uslijedio je pakao. Međutim, mnogi rođaci nisu htjeli poslušati oca kada im je govorio da i oni odu, jer nisu htjeli ostaviti sve za što su se borili u životu."

Ujkani se na kraju intervjua okrenuo budućnosti.

"Naša generacija odrasla je u ratu i izbjeglištvu. Oni koji su rođeni na Kosovu su posebno ponosni Kosovari. Sve smo ostavili iza sebe da bismo se dali našoj državi. Sada želimo igrati nogomet, ne započinjati rat. Želimo rasti, da se o Kosovu priča zbog dobrog nogometa."