MIHAEL ŽAPER (25) jednostavno nema sreće jer se veznjak Hajduka u proteklih godinu dana teže ozlijedio već treći put. Prvo je propustio ljetne pripreme s Osijekom dok je trajala transfer-saga prelaska u Hajduk, a nakon što je uspio uhvatiti pravi ritam zadesila ga je ozljeda stražnje lože na gostovanju kod Lokomotive u prosincu. Uspio se vratiti do zimskih priprema, odigrati utakmicu protiv Rijeke, gdje se ponovno lakše ozlijedio, a sada je teško nastradao u Kranjčevićevoj drugi put ove sezone.

Na susretu protiv Rudeša, u 85. minuti, vrlo je nezgodno stao prilikom pokušaja blokiranja jednog udarca na gol. Noga mu je napravila neprirodan pokret te je zbog ozljede morao napustiti travnjak. Magnetska rezonanca potvrdila je crne slutnje da se radi o ozljedi prednjih križnih ligamenata koljena i meniskusa. Za Žapera je ova sezona gotova, a lako je moguće da ga neće biti u pogonu sve do listopada.

Za Hajduk je to svakako udarac jer je ostao bez svog jedinog pravog defenzivnog veznjaka pa je legitimno postaviti pitanje kako će Bijeli igrati bez njega. Međutim, ako zagrebemo malo dublje ispod površine, jasno je da Hajduk bez Žapera ionako igra većinu vremena ove sezone, a koliko god će nedostajati u određenim situacijama, Bijeli su trenutno u boljem balansu bez njega na terenu.

Žaper je odigrao manje od 60% dostupnih minuta

Žaper je od dolaska u Hajduk mogao nastupiti u 18 utakmica SuperSport HNL-a te je skupio ukupno 925 minuta, što ga stavlja na 12. mjesto igrača u klubu po minutaži. Ako uzmemo u obzir da su neki igrači tek došli u zimskom prijelaznom roku, jasno je da je relativna pozicija po minutaži Žaperu još niža. Hajduk ima rješenja kojima će pokriti njegov izostanak.

Dakako, bilo bi bolje da se nije ozlijedio, ali samo je Marko Livaja igrač bez kojeg Hajduk baš nikako ne može igrati u kontinuitetu. Josip Brekalo se približava tom statusu, ključni su još Filip Uremović i Filip Krovinović, ali svi drugi su zamjenjivi, bilo figurom za figuru ili formacijski. Koliko god mi je žao Žapera i bilo kojeg ozlijeđenog igrača, to su grube činjenice i nema razloga za kataklizmičke najave ostatka sezone.

Hajduk bolje izgleda kada poziciju šestice ispred obrane igra Krovinović, barem se tako pokazuje u nastavku sezone. U sustavu 4-3-3, gdje u prednjoj liniji igraju Livaja i Brekalo koji mogu zadržati loptu i razigravati suigrače, Krovinović je u zadnjoj trećini na neki način višak te iz dublje pozicije ima veću slobodu da radi ono što radi najbolje, a to su dirigiranje ritma momčadi i progresivna dodavanja prema ofenzivnijim veznjacima i napadačima. U takvom rasporedu snaga, Žaper bi sjedio na klupi i ulazio po potrebi, što nije zanemariva uloga, ali nije ni ključna.

Hajduk više nema ispriku za ziheraštvo

Legitimno je reći da sve gore navedeno vrijedi za utakmice protiv "slabijih" suparnika, ali da je Žaper ključna figura u susretima protiv Rijeke i Dinama. Može se stvari tako postaviti, ali Hajduk do kraja sezone u HNL-u treba odigrati još 13 utakmica, od čega je njih 11 protiv suparnika koji nisu u borbi za vrh i protiv kojih je Hajduk favorit.

Ako uključimo i Osijek u tu priču, Bijeli ipak igraju na Poljudu protiv njih te ako ne mogu postaviti igru bez Žapera, nešto duboko ne valja. Doduše, Hajduk bez Žapera protiv ostatka "velike četvorke" ove sezone osvaja u prosjeku dva boda po utakmici, a s njim u sastavu 1.2 boda po utakmici te je izgubio tri od pet odigranih utakmica.

Hajduk je cijelu sezonu proveo u traženju nekog balansa između želje da bude napadački orijentiran i defenzivno stabilan, a sada nema tu opciju da igra ziheraški protiv suparnika koji su mu po percipiranoj kvaliteti inferiorni. Mislav Karoglan treba otpustiti sve kočnice ekipe i konstantno igrati na gol više, jer u zadnjoj trećini ima igrače koji su sposobni nanijeti veliku štetu svakom protivniku.

Naravno, stvari nisu crno-bijele i Žaper ima svoje kvalitete u odnosu na Krovinovića na toj poziciji. Nedostajat će njegova skok-igra, branjenje tranzicije i, banalno rečeno, sama fizička prisutnost u duelima. Međutim, ono što Krovinović pruža na toj poziciji puno više odgovara ostatku momčadi i Hajduk je s njim brža i opasnija momčad.

Također, iako Krovinović nije defenzivno moćan kao Žaper, njegova se igra u toj fazi jako podcjenjuje. Čak i u odnosu na Žapera, on ima više oduzetih lopti na 90 minuta igre i veći postotak osvojenih duela, iako su im defenzivne brojke zapravo prilično blizu. Uz to, stoperi Hajduka nisu najbolji u izgradnji igre, a Krovinović im pruža dobre opcije izlaska. S druge strane, stoperi i bekovi Bijelih su odlični u branjenju tranzicije suparnika te time balansiraju neke njegove percipirane slabosti u toj fazi igre.

Niko Sigur je dobra alternativa

U situacijama kada trener želi koristiti Krovinovića na nekoj drugoj poziciji ili nije dostupan iz nekog razloga, dobra alternativa Žaperu je Niko Sigur. Ni on nema tu fizičku moć, ali je već na početku sezone pokazao da itekako može biti koristan na toj poziciji. Hajduk je na desnom beku dobro pokriven s Fahdom Moufijem i Dinom Mikanovićem, tako da Karoglan ima dovoljno opcija za slaganje momčadi i bez Žapera.

Nema razloga za bježanje od 4-3-3 sustava u velikoj većini utakmica, ali ako se želi kompenzirati nedostatak Žapera i postaviti nešto defenzivniju varijantu, Karoglan uvijek može postaviti sustav 4-2-3-1, upariti Krovinovića i Sigura te na taj način igrati nešto sigurnije. Osobno bih izbjegavao tu varijantu jer Hajduk jednostavno mora biti hrabriji i ofenzivniji da bi u kontinuitetu pobjeđivao, što će biti nužno ako se želi osvojiti naslov prvaka.

U zaključku, ozljeda Žapera svakako je udarac za Hajduk jer on nudi opcije za bolje zatvaranje utakmice u specifičnim trenutcima i glupo je pretvarati se da nema kvalitete koje Bijeli mogu iskoristiti. Međutim, razloga za dramu nema i, koliko god to ružno zvučalo, njegovim izostankom nestaju sve dvojbe oko toga treba li Hajduk igrati otvorenije. Sada to mora i to će dugoročno biti bolje za ambicije Bijelih.