USPOREDILI smo igrače Dinama i Hajduka u nekoliko kategorija i došli do zaključka kako Bijeli i Modri u nastavak ulaze izjednačeniji no ikad.

Evo kako to otprilike izgleda, obje momčad i zaustavile su se na 80 bodova. Dinamo tako ima nesumnjivo kvalitetniju obranu, dok je vezni red debelo na strani Hajduka. Napad? U napadu su tu negdje, sve ovisi o trenutku i raspoloženju, možda je Dinamo za nijansu kvalitetniji.

Također treba napomenuti da se ove ocjene odnose samo na prvu momčad te da Dinamo ima nedvojbeno jaču klupu.  Ibanez, Balaban, Morales, sve su to igrači koji bi morali dobiti najmanje sedam i pol, dok u redovima Hajduka iskače tek Marin Tomasov, nedvojbeni dragulj hrvatskog nogometa.

Dinamo                      Hajduk
________________________

Butina 7                    Subašić 7
Hrgović 7                  Strinić 6.5
Lovren  6.5                Rubil 7
Kovač 8.5                  Vejić 8
Bišćan 7                   J. Buljat 6.5
Calello 7.5                Andrić 8
Vrdoljak 7                  Skoko 7.5
Badelj 6.5                 Gabrić 7.5
Sammir 7.5               M. Buljat 6.5
Mandžukić 8.5           Ibričić 7.5
Slepička 7                 Kalinić 8
_________________________
Ukupno:   80             Ukupno: 80

Hajduk

Danijel Subašić: Mladi zadarski vratar s pravom se nada reprezentativnim rukavicama jednoga dana. Jedini je vratar u Hnl-u koji ima kvalitetu i potencijal za to. Njegove partije ove jeseni na golu Hajduka nisu bile loše, ali nije to još onaj Subašić iz Zadra, koji dovodio do ludila protivničke napadače. Tu i tamo poneki kiks nije zamrljao dojam kako je Subašić jedan od najkvalitetnijih vratara na našim nogometnim livadama, iako mu nesumnjivo nedostaje još iskustva i sigurnosti. Na koncu, sedmica kao i Butini, doduše njemu nije navučena.

Ivan Strinić: Iako ni sami ne znamo zašto će mu Miše dati prednost ispred Šerića, a vjerojatno hoće, Strinića ćemo okarakterizirati solidnim bekom, koji na radost poljudske struke stalno napreduje, doduše poput asmatičnog mrava sa dvije torbe na leđima. Sada kada je navodno popravio centaršut bolji je u ofenzivnom dijelu, iako po referencama to ne bi smio biti. U svakom slučaju Strinić je najslabija karika Mišina lanca i zato mu dopada ocjena 6.5, naravno, navučena, nešto kao i Lovrenu.

Goran Rubil: Goran je godinama osporavan i to s razlogom, naime, njegove partije kao veznjaka nisu sjedale ni onima dobra želuca. Bilo je tu trke i borbenosti, ali osim toga baš ništa. No, otkada je Goran ozljedom Pelaića preseljen na desni bok, piše novu, sasvim privlačnu stranicu karijere. Cijelu jesen bio je vrlo pouzdan u obrambenim zadaćama, reklo bi se nezamjenjiv, a nerijetko je sudjelovao i u napadu. Uglavnom, za svaku pohvalu, samo neka tako nastavi dalje. Njegova sedmica, najzasluženija je ocjena u ovom izboru.

Hrvoje Vejić: Vejić se u Hajduk vratio na velika vrata, najavljivan je kao golemo pojačanje i ruku na srce to s ovakvim kadrom i jest. Međutim, u pripremnim utakmicama pokazao je Veja da stare boljke nije ubila ruska zima. Ipak, Vejić je nesumnjivo donio sigurnost u zadnji Hajdukov red, a svakako i ubojitost u prekidima, što je Hajduku i nedostajalo. Dobar je, bolji od Bišćana, lošiji od Kovača zato i osmica.

Jurica Buljat: Ne pitajte zašto, ali prednost smo dali mladom Zadraninu. Iako na pitanje Pandža ili Buljat ne zna odgovoriti ni Miše, kako su podjednake kvalitete, uzeli smo za primjer domaćeg igrača. Jurica je od dolaska iz Zadra bio uvelike marginaliziran. On i Reno su govorili nepravedno, a po njegovim nastupima to nitko nije vidio. Sve do dolaska Ante Miše, koji mu je dao povjerenje, a ovaj je to više no kvalitetno opravdao. Buljat je od zahvalnog polivalentog braniča koji uskače kadgod i gdjegod treba postao solidan stoper. Stoga, ocjenu šest i pol više je no zaslužio.

Srđan Andrić: Mnogi će reći Andrić je trebao dobiti osam i pol, jer kapetan Hajduka je odradio sjajnu jesen i bio sudionikom svake iole bolje akcije i praktički svakog gola. Strašan je rutiner i veliki borac, a nerijetko i strijelac. Ipak! Ocjene veće od osam zaslužuju samo reprezentativci, ili oni koji to svojim potencijalom nagovještavaju, nikako ne i igrač sa 29. godina koji reprezentaciju nije vidio od 2003., a po svemu sudeći do kraja karijere i neće.

Josip Skoko: Po mnogima jedan od najboljih igrača Hajduka, međutim, on je kralj poslova koji se ne vide golom okom, koji prosječan gledatelj osjetljiv samo na Ronaldinhove driblinge ili Ronaldove promjene smjera ne vidi. Tu i tamo, kad preko pola terena Skoko uposli suigrača kojom preciznom loptom, jedan kaže, vidi dobar je onaj. Da dobar! Da ima koju godinu manje bio bi najbolja kupovina Hajduka u posljednjih deset godina, poslije naravno Nike Kranjčara. Šteta što se pokoji put ne odluči i šutirati na gol, pamtimo ga i u tom svjetlu. Na koncu, zasluženih sedam i pol.

Drago Gabrić: Hajdučko srce, igrač koji je uz Kalinića možda najviše napredovao od svih. Grize za svaku loptu, nerijetko je strijelac, a Miše bez njega momčad praktički ne može ni zamisliti. Po svemu sudeći Drago će ukoliko ovako nastavi jednog dana sigurno doći u reprezentaciju. Možda je mogao dobiti i više od sedam i pol, ali u njemu ima još puno prostora za napredak i zato ga ne treba pretjerano nagrađivati već gurati na više i veće.

Marijan Buljat: Sjećamo se Marijana Buljata iz 2005. godine. Meka noga, sjajan centaršut, pomalo mu se sve vraća nakon loma noge, ali još to nije to, može on puno bolje. Kada ga je Miše ustalio na lijevom boku proigrao je, sada nam samo ostaje vidjeti je li to bio kratki bljesak pa će Tomasov uskoro skinuti šuškavac ili se Marijan zaista vraća na staru stazu. Šest i pol za njega, možda malo skromno, ali realno. Dugo se on tražio na Poljudu...

Senijad Ibričić: Igrač je to oko čije se vokacije vode svađe po birtijama. Je li on veznjak fina kroja ili napadač? U napadu puno daje više nego u vezi, vrijeme pakera koji se šetaju prošlo je, što Senijad dobro zna, zato i napreduje pomalo iz dana u dan. Nema govora da se ne radi o super kvalitetnom tehničaru sa nosom za gol, ali nešto tu nedostaje, možda neki kontinuitet dobrih nastupa. Ocjena sedam i pol iz dva razloga. Doveden je kao veliko pojačanje, a to ničim posebnim nije odveć kompromitirao.

Nikola Kalinić: Jedan je od najboljih izdanaka splitske omladinske škole u posljednjih deset godina. Igrač je koji je sa nepunih dvadeset godina na svoja leđa navukao skaute svakog iole poznatije kluba, čija platežna moć prelazi za Hajduk magičnih deset milijuna eura. Ne žele ga Splićani dati za manje i imaju i pravo. Iako je za sada puno veći stroj za penale nego za golove, ovakav kalibar napadača dugo nije viđen na prostorima Hnl-a. Samo osmicu Kale je dobio iz više razloga. Prva je temperament te ono bacanje kapetanske trake, druga je sebičnost pa i brzopletost, a treće činjenica da velike utakmice često prespava.

Dinamo

Tomo Butina: Iako je Bučo više no iskusan vratar koji je 28 puta nastupio za reprezentaciju i skupio više od 100 nastupa u HNL-u, nije to ni sjena onog Butine otprije tri godine. Krilatica "I na strani i kod kuće Tomo brani nemoguće" više ne stoji i zbog toga je sedmica maksimum koji je mogao dobiti; i to na kredit.

Mirko Hrgović: Mafro u jesenskom dijelu prvenstva nije briljirao, štoviše pružao je vrlo blijede nastup, što je razumljivo kada se uzme u obzir što se sve dogodilo u njegovom životu u posljednjih pola godine. Brat mu je osvojio Alku, a on prešao u omraženi rivalski klub. Ipak, po viđenom na pripremama Mirko se vraća bolji no prije, a dovoljno govori činjenica da je izbacio neprikosnovenog Ibaneza iz momčadi. S obzirom da Hrgović ni u Hajduku nije bio ekstra klasa, pogotovo u obrambenom smislu, sedmica se čini prigodnom.

Dejan Lovren: Mladi Dejan Lovren se fura na Ćorluku i uopće mu ne ide loše. Polivalentan je branič koji može na bok, ali u sredinu, a njegovi nastupi obećavaju. Ipak, manjak iskustva i donekle kvalitete predstavljaju ga kao jednu od najslabijih karika ove momčadi. Kako šestice nećemo davati, 6.5 je premija za njega.

Robert Kovač: Iako Robert Kovač više nije ni brz ni siguran kao nekada, on je i dalje "jumbo jet" za sve obrambene igrače u Hnl-u. Čovjek koji je skupio 80 nastupa za Hrvatsku i čovjek koji je aktualni kapetan sedme reprezentacije svijeta daleko je ispred svih u ovom derbiju. S referencama od oko tristotinjak Bundesligaških nastupa i uvriježenim mišljenjem kako je bio jedan od najcjenjenijih obrambenih igrača u Njemačkoj na početku 2000-ih Robert Kovač ne može niti smije dobiti manje od 8.5.

Igor Bišćan: Nije kapetan, nije vođa, sve češće griješi i samo ga nepostojanje kvalitetne zamjene drži u igri. Sedmicu je dobio na račun onih 72 nastupa za Liverpool, a i jer svi se Dinamovci još uvijek nadaju da Igor mora proigrati. Nije mogao izgubiti onu kvalitetu, onaj dugi korak i precizan pas, tješe se....

Adrian Calello: Prema informacijama sa priprema mladi argentinski veznjak igra sve bolje i u paru sa Vrdoljakom čini pravi obrambeni blok, koji je vrlo teško probiti. Čudno bi i bilo da je drugačija, ipak je za njega plaćeno 2.2 milijuna eura, što je za domaće uvjete astronomska cifra, kad znamo da je Hajduk dobio kapetana Zagreba Brkljaču za 300-njak tisuća. U svakom slučaju, na neviđeno mu dajemo 7.5, međutim dojma smo da Dinamo nije pogriješio s ovim igračem.

Ivica Vrdoljak: Dolaskom Calella, Ivica Vrdoljak trebao je preseliti na klupu. Tako su svi mislili, no, ne i on, koji je po mnogima bio ponajbolji Dinamov igrač na pripremama. Ivica je požrtvovnošću i skromnošću zacementirao svoju poziciju u momčadi i natjerao Marijana Vlaka da prolista taktički priručnik u potrazi za novom formacijom. Ipak, više od sedmice ne može dobiti, bilo bi nepravedno prema onima koji su ipak koplje ispred njega.

Milan Badelj: Milan je velika nada zagrebačkog Dinama, međutim on je kvalitetom ipak ispod ostatka momčadi. Tražiti od momka, koji je dojučera u Lokomotivi svaku loptu prosljeđivao Edinu "Dedi" Mujčinu, da vodi i razigrava Modre zaista nema smisla. On je tu da popuni Vlakov eksperiment 4-3-2-1 i kao takav može dobiti samo šest i pol.

Jorge Sammir: E ovaj Brazilac je zadao dosta muke čelnicima Dinama. Za njega je plaćen velik novac, a Sammir nikako da odigra polusezonu na visokom nivou. U velikim utakmicama Sammir najčešće statira i onda kada jedan pomisli da ga više stvarno nema smisla čekati, on u tri utakmice protiv Sesveta, Cibalije i Zagreba utrpa dva gola i upiše tri asistencije i sad se ti misli koje je njegovo pravo lice. Sudeći po utakmici sa Salzburgom ovo je njegovih "mjesec dana", a samim time ispod sedam i pol ne može dobiti.

Mario Mandžukić: Mario je jedan od najboljih i najopasnijih igrača Dinama, ali i cijele hrvatske Lige. Pomalo postaje standardni član reprezentacije i to dovoljno govori o tome u kom se smjeru razvija karijera ovoga napadača. Zabivši osam golova u prvenstvu i još četiri u europskim kupovima Mario je dokazao da se na njega može računati i u najtežim utakmicama. On je vođa ovog Dinama i da nema Roberta Kovača bio bi ocjenom ispred svih. Ovako, čovjek koji sa 22 godine prema Transfermarktu vrijedi šest milijuna eura može jedino dobiti osam i pol kao i Robert.

Miroslav Slepička: Ovaj Čeh sjajna imena velika je enigma pred nastavak prvenstva. Cijena koja je isplaćena Sparti kao i 30-tak golova u češkoj Ligi pozivaju  na oprez, međutim dati mu više od sedmice bilo bi glupo. Ipak Miroslav sa 27 godina još nije praktički ni vidio reprezentaciju, a podatak da je u 55 ligaških utakmica za Spartu zabio samo 19 golova, o klasičnom golgeteru govori mnogo.

Vedran Buble
Foto: Index