SVI PREDUVJETI za kiks Hajduka su bili prisutni. Pritisak da se nastavi s nizom prvenstvenih pobjeda, kvalitetan i agresivan Varaždin, nekoliko propuštenih prilika, dvije intervencije VAR-a za poništenje kaznenog udarca i postignutog gola u smiraj poluvremena te teški vremenski uvjeti za momčad koja svim silama pokušava zabiti.

Ali nije se dogodilo. Hajduk je s 2:1 upisao devetu prvenstvenu pobjedu u nizu, što klubu nije uspjelo od 2009. godine te zadržao savršen učinak na početku prvenstva i s 15 bodova mirno s vrha tablice prati događanja do kraja vikenda. Nije Hajduk odigrao svoju najbolju utakmicu, ali je uzeo bodove na teškom gostovanju i to više nije slučajno. Ovaj Hajduk ima kvalitetu da pobijedi utakmicu i kada nije sve savršeno. Za momčad koja ima ambiciju osvajanja naslova prvaka, ta spoznaja je iznimno važna.

Varaždin se pokazao kao tvrd orah. Momčad Marija Kovačevića uz manje padove u formi već godinu dana igra kvalitetan i oku ugodan nogomet te su Varaždinci do sinoćnje utakmice bili bez poraza u tekućem prvenstvu. I jučer su odigrali jako dobru utakmicu, bili su rastrčani, kombinatorni i pravovremeni. Hajduku su zadali dosta muka, posebno u veznoj liniji.

Hajduk se postavio kao favorit

Domaćini su agresivno krenuli u utakmicu želeći Hajduk odmah uvesti u nervozu. Visoko su pritiskali zadnju liniju Bijelih, ali Hajduk nije dozvolio da utakmica krene u tom smjeru. Od prve minute su se igrači Hajduka postavili kao favoriti i kao momčad koja je svjesna svoje kvalitete te očekivanja koja nogometna javnost ima od njih.

U prvih 15 minuta, slično kao protiv Rudeša, Hajduk je stvorio nekoliko opasnih situacija pred golom Olivera Zelenike i zagospodario terenom. Ivan Dolček je propustio fenomenalnu priliku glavom, Dario Melnjak je uputio dva dobra udarca na gol, a nekoliko puta su Bijeli ostali kratki nakon opasnog centaršuta. Zajednički nazivnik svih tih akcija - Marko Livaja.

Livaja je na svoj 30. rođendan ponovno odigrao odličnu utakmicu i samo demonstrirao da su sve priče o njegovom padu forme samo puste želje konkurencije. Sinoć je došao do 103. izravnog sudjelovanja za gol (golovi i asistencije) u 107. nastupu za Hajduk, a u Super Sport HNL je stigao do 86. izravnog sudjelovanja u 88. nastupu. Samo pet igrača ima više izravnih sudjelovanja za gol od Livaje od početka Lige 10 u sezoni 2013./14., a on se sada izjednačio s Mislavom Oršićem koji je za isti učinak trebao odigrati 44 ligaške utakmice više.

Ivan Leko je za njega očito pronašao novu ulogu koja podsjeća na ono što je Livaja igrao kada je tek došao u Hajduk prije dvije godine. Već nekoliko utakmica u nizu Livaju sve manje vidimo u kaznenom prostoru protivnika sa stoperima na leđima, a sve više na krilnim pozicijama odakle daje momčadi dodatnu dimenziju fluidnosti u zadnjoj trećini.

S njim na tim pozicijama, Hajduk je brži i opasniji, ali time naravno gubi glavnog egzekutora. Leko je rješenje za to pronašao u postavci gdje kazneni prostor puni veznjacima i sveprisutnim Melnjakom. Nedostaje tu ozlijeđeni Rokas Pukštas kojem bi takva igra savršeno odgovarala, ali sinoć je njegovu ulogu preuzeo Filip Krovinović i pokazao klasu.

Povratak Filipa Krovinovića

Krovinović na sebi nosi ogroman teret očekivanja i već duže vremena je dežurni krivac za sve loše što Hajduk napravi. Kritike na njegovu igru su bile pretjerane iako je istina da je u sezonu ušao nešto slabije nego što on sam vjerojatno od sebe očekuje. Sinoć je odigrao odličnu utakmicu.

Naravno da se najviše ističe činjenica da je zabio gol za vodstvo na odličnu asistenciju Livaje, ali uz to je ponovno svojoj momčadi dao stabilnost u posjedu i po izgubljenoj lopti, spriječio nekoliko pokušaja tranzicije po lijevoj strani kada bi Melnjak otišao visoko te uz to bio stalno opasan u zadnjoj trećini. Leko ga je u ovoj utakmici potpuno oslobodio, dao mu ključ igre u ruke, a on mu je to vratio na najbolji mogući način.

Prema dostupnim podacima, sinoć je zabio prvi gol glavom u svojoj karijeri, a taj gol je za Hajduk stigao u savršeno vrijeme. Nakon početnog pritiska Bijelih, Varaždin se oslobodio i sve više prijetio. Od 15. minute do gola koji je Hajduk zabio u 29. minuti, domaćini su stvorili dvije solidne situacije, a jedan dobar udarac Marina Pilja lijepom intervencijom je obranio Ivan Lučić. Hajduk nije izgledao dobro u tom razdoblju, ali individualna klasa Livaje i Krovinovića mu je donijela vodstvo i mogućnost da se stabilizira te usmjeri utakmicu prema mirnim vodama.

Hajduk gubi kontrolu utakmice

Umjesto da Hajduk nakon gola slomi suparnika i ponovno preuzme potpunu kontrolu, dogodilo se suprotno. Varaždin je sve više lako dolazio u zadnju trećinu i kombinirao pred kaznenim prostorom Hajduka. Za to su nagrađeni kada je Leon Belcar sjajno pogodio za izjednačenje samo sedam minuta nakon vodstva Hajduka.

Varaždinu treba dati sve pohvale za ono što je pokazao u dobrom dijelu utakmice, ali i Hajduk mu je u tome dosta pomogao. Vezni red Bijelih je bio vrlo propustan i dojam je bio da se domaćini ponekad šetaju kroz sredinu terena bez ozbiljnog duela i bilo kakvog pritiska. To se najviše događalo jer su Livaja, Yassine Benrahou i krilni igrači ostajali dosta visoko na terenu, a očito planski je u pritisak iskakao i Krovinović.

Međutim, taj presing nije bio dobro usklađen, a Postonjski i Pilj imaju dovoljno kvalitete da takve pokušaje izigraju dodavanjima pa se često događala situacija gdje bi čitava prednja linija Hajduka ispala iz igre i otvorila koridor domaćinima da napadaju kroz sredinu gdje bi sam na vjetrometini ostajao Niko Sigur.

Varaždin bi onda tražio dodavanje prema bočnim pozicijama gdje su se bekovi i krila kvalitetno postavljali i tako razvlačili zadnju liniju Bijelih. Nije Varaždin stvorio neke velike prilike iz toga, najviše zahvaljujući koncentraciji zadnje linije Hajduka, ali Bijeli nisu imali kontrolu događanja na terenu.

Čak i u tom razdoblju nešto lošije igre, Hajduk je svejedno krajem poluvremena stvorio nekoliko obećavajućih situacija pa čak i zabio gol koji je opravdano poništen. Mogli su Bijeli lako otići na poluvrijeme s vodstvom, ali utakmica je do kraja prvog dijela bila puno više kaotična nego što to odgovara momčadi koja je favorit. U krajnjoj liniji, Hajduk je dopustio deset udaraca iz kaznenog prostora prema svom golu što se mora smanjiti na minimum da bi se nastavilo pobjeđivati u serijama.

Problem s krilima nije od jučer i Hajduk treba pojačanje na toj poziciji

Drugo poluvrijeme se nastavilo u sličnom ritmu, ali kako je vrijeme odmicalo Varaždin je bio sve oprezniji i zadovoljniji remijem dok je Hajduk pronašao stabilnost te lagano lomio suparnika. Najveću priliku je imao nakon udarca iz kuta kad je Livaja pogodio vratnicu, ali kreacija u zadnjoj trećini je kaskala.

Hajduk je ponovno bio dosta sterilan na krilnim pozicijama, a nije puno pomogao ni Benrahou koji se malo gubio na terenu. Nedostajalo je kretanja bez lopte, a i kad bi lopta došla do krila nedostajalo je smislenosti jer pokušaj driblinga kroz dva ili tri igrača u bloku ne donosi ništa. Tako je sav teret kreacije pao ponovno na Livaju i to je problem koji sportski direktor mora riješiti. Uoči utakmice prodan je Jan Mlakar, a koliko god je bio kritiziran jer jednostavno nije i nikad neće biti pravo krilo, ipak je donosio puno svojom odgovornom igrom i ulascima u završnicu kada se Livaja izvlači na poziciju krila.

Njegovim odlaskom Hajduk na krilima ima vrlo tanku rotaciju koja se sastoji od potpuno indisponiranog Emira Sahitija, Ivana Dolčeka kojem istječe ugovor za godinu dana i Leona Dajakua koji je sinoć odlučio utakmicu, ali još nije pokazao da se radi o igraču na kojeg se Hajduk može osloniti da bude „first choice“ igrač kroz maraton prvenstva. Hajduk će sigurno dovesti još jednog igrača na tu poziciju jer bi bilo suludo očekivati ravnopravnu borbu za titulu bez pravog pojačanja. Hajduk ne treba prinovu, nego igrača koji će raditi razliku, a takav igrač naravno košta. Na Nikoličiusu je velika odgovornost da dovede takvog igrača koji je u ovom trenutku karika koja nedostaje.

Unatoč svemu što nije bilo dobro, Hajduk je apsolutno zaslužio pobjedu. U posljednjih pola sata je potpuno preuzeo kontrolu i sveo Varaždin isključivo na pokušaje iz tranzicije. Ulazak Dine Mikanovića je donio jako puno energije na desnoj strani. Još jednom se pokazalo koliko je važno imati dobru konkurenciju na svim pozicijama u kadru jer je Mikanović već bio pomalo zaboravljen, a sinoć je odigrao sjajnih pola sata i svojom asistencijom donio pobjedu na teškom gostovanju.

Posebno je zanimljivo bilo vidjeti kako praktično u petercu protivnika u 80. minuti kombiniraju nominalno lijevi i desni bek Hajduka kada je Zelenika odličnom intervencijom obranio udarac Mikanovića. To već dovoljno govori o tome da je Hajduk jako htio pobjedu i preuzeo je potrebne rizike da se ona dogodi. Gol koji je postignut u 87. minuti bio je plod kontinuiranog pritiska, odličnog kretanja Livaje i Krovinovića koji su odvukli cijelu obranu Varaždina i omogućili da se Dajaku nađe sam u savršenoj poziciji. Dajaku je zabio svoj drugi gol sezone i tu je priči bio kraj.

Lučić i Šarlija su najveća konstanta momčadi

Može se Bijelima možda zamjeriti nedostatak mirnoće u samoj završnici nakon vodstva jer su pokušavali opet brzo dolaziti pred gol domaćina umjesto da preuzmu posjed i mirnije završe utakmicu, ali u nogometu je potpuno normalno i prirodno da momčad koja gubi stvori određeni pritisak na kraju utakmice bez obzira na kvalitetu protivnika.

Najčešće se to svede na ubačaje u kazneni prostor s poludistance, ali to protiv Hajduka jednostavno ne prolazi. Najveći razlog tome je Zvonimir Šarlija. Bilo je skepse prilikom njegovog dolaska jer je unatoč dobrim igrama u Grčkoj ipak bio relativno nepoznat igrač domaćim pratiteljima nogometa, ali on je od svoje prve minute na terenu postao nositelj obrane Hajduka.

Dominantan je u duelima na tlu i u zraku, pravovremen u izlascima i dovoljno brz te dobro pozicioniran da reagira kod tranzicije protivnika, za što se mislilo da će biti veliki problem nakon odlaska Awaziema. U vrlo kratkom roku je postao vođa obrane te igra konstantno dobro, bez fluktuacija u formi. Sada se može zaključiti kako je Hajduk u njemu dobio veliko pojačanje, za što valja pohvaliti sportskog direktora koji ga je doveo i prije početka priprema, što je bilo od velikog utjecaja na trenutno stanje obrane Hajduka koja golove prima iznimno rijetko.

Drugi igrač kojeg vrijedi istaknuti je vratar Ivan Lučić koji nastavlja svoju filmsku priču od rezerve u Istri do važne uzdanice Hajduka koji ima velike ambicije. Obranio je sve što je trebalo pa i neke situacije za koje se od vratara ne očekuje da ih uvijek zaustavi, ali ono što on donosi Hajduku u posjedu i otvaranju igre je ogroman argument da ostane na golu i nakon potpunog povratka kapetana Lovre Kalinića.

„Heatmap“ govori sve. Toliko dodira i dodavanja Lučića izvan svog kaznenog prostora omogućuje Hajduku da lako izlazi iz pritiska protivnika, što samo po sebi povećava i broj opasnih akcija koje momčad može stvoriti tijekom utakmice. Leko tu njegovu sposobnost ne koristi baš u svakoj utakmici nego ovisno o protivniku, ali sinoć je njegov utjecaj na igru bio jako velik. Omogućio je momčadi da brže izlazi, ali i davao stalnu opciju bočnim igračima za izlazak iz škakljivih situacija. Nevjerojatna mirnoća na kraju utakmice kada je primio jednu dugu loptu Varaždina i praktično driblingom izbacio Frana Brodića je samo šlag na tortu odličnog nastupa.

Istra na Poljudu je novo finale za Hajduk

Hajduk se više nema što skrivati. Ulazak u ligašku sezonu je impresivan i rezultatski savršen te će Hajduk uz dolazak još dva igrača na potrebnim pozicijama biti momčad koja je pokrivena na svim pozicijama i favorit u svakoj HNL utakmici osim protiv Dinama.

Svakom navijaču Hajduka je jutros bilo lijepo se probuditi i pogledati tablicu. Bijeli su se odvojili na vrhu, a naravno da se prvenstveno gleda prema Dinamu koji je trenutno zamrznut na minus 11 bodova iza Hajduka uz dvije utakmice manje. Realno je to i dalje prednost u odnosu na Modre od 5 bodova, ali Hajduk je svoje bodove već osvojio, dok ih Dinamo tek treba uzeti u tim utakmicama.

Tek je početak prvenstva, ima se još jako puno za igrati, ali ako će Hajduk osvojiti titulu nakon 19 godina čekanja, ovo je ključno razdoblje u kojem mora stvoriti prednost prije nego što se Dinamo uspije potpuno stabilizirati, a to će se dogoditi prije ili kasnije. Zato je iduće subote na Poljudu protiv Istre novo finale za Hajduk.

Veliki je favorit u toj utakmici koja će se vjerojatno opet odigrati pred više od 25 tisuća gledatelja, pritisak će biti velik, ali Hajduk nema druge opcije nego pobijediti u toj utakmici i postaviti novi rekord kluba od deset ligaških pobjeda zaredom. Za osvajanje titule je potrebna konstanta dobrih igara, ali i pobjede kada nije sve savršeno. Hajduk je sinoć pokazao da to može i s optimizmom gleda dalje.