POSLJEDNJIH nekoliko dana živote navijača i simpatizera Hajduka obilježava potpuni kaos oko statusa Ivana Perišića. Taj kaos je, barem prividno, razriješen tako da je Nikola Kalinić, sportski direktor Hajduka, objavio da Perišić odlazi iz kluba. Još ne znaju kako će se točno rastati, kaže Kalinić u izjavi. Nisu se valjda stigli dosad naći na face-timeu da se dogovore, ali barem znaju da se rastaju. I to je nešto.

Nema smisla da se sada vraćamo na rekonstrukciju svega što je u posljednja tri dana rekao Gennaro Gattuso, a što Perišić, već ste sve to u više navrata pročitali na svim portalima. Sve je to i nebitno, obojica u ovoj situaciji nisu ni trebala ništa pričati i javno istupati, a činjenica da su to ipak činili samo pokazuje s kolikom se dozom diletantizma trenutno upravlja Hajdukom.

Jedini čovjek koji se trebao oglašavati nakon što je Gattuso odstranio Perišića iz ekipe je Kalinić. Vrli sportski direktor Hajduka, koji je na tu poziciju postavljen kao potpuni amater, danima je izbjegavao javno istupiti.

Tvrdi Kalinić skrivao se sve do samog kraja sapunice

Nigdje nije bilo Kalinića, onako hrabrog i silnog novog sportskog direktora, koji je odmah po preuzimanju funkcije odlučio na presicama drsko i otresito odgovarati na pojedina novinarska pitanja, valjda da pokaže da je Hajduk sada za sportskog direktora dobio frajera s kojim nema zajebancije. To što je ta arogancija u nastupu jedino što Kalinić kao sportski direktor nudi, palo je u drugi plan.

"Kako je tvrd", klicali su po društvenim mrežama brojni navijači Hajduka, koji su jedva dočekali da netko pokaže zube "novinarima crvima". Šteta što je nakon ta dva performansa hrabri Kalinić netragom nestao.

Nije ga bilo sve dok Hajduk nije objavio video njegove izjave, u kojoj nimalo frajerski, ljuljajući se od treme pred klupskom kamerom i vjerojatno čitajući s papira, javnosti daje do znanja da Perišić odlazi iz kluba. Sve to Kalinić je mogao i trebao napraviti još u nedjelju ujutro kako bi ugasio požar i osigurao momčadi mir pred uzvrat s Ružomberokom, koji slijedi u četvrtak.

Sada će iz Hajduka, ili iz medija bliskih Hajduku, vjerojatno govoriti da se nije htjelo žuriti, da su se nadali da će naći zajednički jezik, da će se možda Perišić ispričati Gattusu, pa će mu ovaj oprostiti... Plasirat će neki prvoloptaški spin da se zadovolji forma.

Ipak, realnost je takva da je Perišić preveliko ime da bi ga neki nedokazani galamdžija od trenera mogao izbaciti iz momčadi, čak i kad je kriv, a sada se čini da jest, pa onda vratiti u momčad nakon isprike. Kad jednom izbacite Ivana Perišića iz ekipe, ta priča je gotova. Perišić nije Emir Sahiti, koji će nakon izostavljanja iz ekipe reći "da, šefe" i nastaviti kao da ništa nije bilo.

Kalinić nikad nije ni smio postati sportski direktor

Pitanje je samo ima li onaj tko upravlja Hajdukom dovoljno mudrosti da to shvati i reagira prije nego što mu se klub pretvori u cirkus. Ovoga puta to nije imao. Kao što Hajduk nije imao dovoljno mudrosti u svibnju kad je Kalinića uopće skinuo iz kopački, navukao mu odijelo i dao mu da se igra sportskog direktora.

"Zamislite samo koje on ima kontakte i koga on sve može nazvati kad poželi", mantralo se u danima nakon što je Kalinić preuzeo funkciju. Pokušavalo se na brojne načine opravdati taj suludi angažman, za koji je svakom tko razumije i osnove procesa u nogometu bilo jasno da je u startu osuđen na propast. I uspjelo se, barem do trenutka kad je trebalo početi raditi. A onda su krenuli problemi.

Kalinić je nastavio politiku dovođenja ili barem pokušavanja dovođenja vremešnih igrača, valjda s ciljem da pored ovako goropadnog Dinama jurne po titulu. Drugog objašnjenja za dovođenje Rakitića i pokušaje dovođenja Džeke nema. Kalinić je morao biti toliko nesvjestan Hajdukove realnosti da je mislio kako s njima može dobiti taj push koji Hajduku nedostaje da dostigne Dinamo.

Gattuso je epski promašaj, a Gospa bi mogla biti kraj nadanja

Za to su možda i postojale minimalne šanse dok Kalinić nije povukao uvjerljivo najgori potez svog mandata, a to je dovođenje Gattusa za trenera. U ogromnoj želji za disciplinom u svlačionici i panici nakon što je Ivan Jurić par dana prije početka priprema ocijenio da mu taj cirkus ipak ne treba u životu, Kalinić je doveo Rina Gattusa, velikog igrača i malenog trenera.

Pustite CV, impresivan je popis klubova koje je Gattuso vodio, ali sve te poslove dobivao je kao i ovaj u Hajduku - na ime. I ne treba ga za to kriviti, svaki trener na svijetu najlakše dobije posao tamo gdje ga znaju, gdje ima veze i gdje je izgradio nogometno ime. Problem je što je Gattuso u svakom od tih angažmana završio neslavno, a sada je na istom putu i s Hajdukom.

U svim utakmicama Hajduka pod Gattusom nismo vidjeli apsolutno ništa. Hajduk je izgledao bezidejno, igrači HB-a s Farskih otoka slagali su mu šanse kako su stigli, protiv Slavena je pobjedu pogreškom spasio Zdenko Lovrić, a protiv Lokomotive je stigao i prvi pravi kiks, onaj koji se osjeti na bodovima.

Sljedeći bi mogao doći već u četvrtak, a taj bi se mogao osjetiti i na blagajni. Naime, Hajduk trenutno izgleda kao da će prije izletjeti iz Europe od Ružomberoka nego da će proći dalje iako je nominalno priličan favorit. Poetski, taj uzvrat se baš igra na blagdan Velike Gospe, onaj koji je posljednjih godina nerijetko simbolizirao i kraj Hajdukovih nadanja u borbi za europski rezultat.

Ako se to dogodi i ovaj put, Hajduk će nepovratno izgubiti još jednu sezonu. Štoviše, da si ne lažemo i ne pravimo se ludi - već ju je izgubio. Izgubio ju je krajem svibnja kad je sportski sektor kluba dospio u ruke čovjeku koji ne zadovoljava nijedan kriterij za obnašanje takve funkcije. Sve drugo su samo posljedice, čiji se razmjeri tek trebaju utvrditi.