HAJDUK se nije uspio kvalificirati u grupnu fazu Konferencijske lige nakon što je poražen ukupnim rezultatom 6:2 od španjolskog Villarreala. Takav ishod bio je potpuno očekivan i prije samog odigravanja dvomeča, a posebno nakon prve utakmice, te zbog toga Hajduk ne treba nimalo žaliti za porazom.

Ždrijeb je odlučio da će mu na putu do grupne faze kontinentalnog natjecanja stajati prošlogodišnji polufinalist Lige prvaka i nedavni osvajač Europske lige te ekipa koja je u kvalifikacije ušla kao najveći favorit ovogodišnje Konferencijske lige.

Baš zbog toga, ovaj dvomeč Hajdukov stručni stožer mogao je pripremati bez velikog pritiska. Protiv takvog protivnika zaista nije imao što izgubiti, a istovremeno je mogao vidjeti kako će se igrači snaći protiv suparnika elitne razine s kakvim Hajduk u posljednje vrijeme nije imao priliku igrati. Zaključak koji iz toga može izvući mora biti pozitivan.

Ključni elementi igre na vrlo dobroj razini

Valdas Dambrauskas je, kao i svi nogometni treneri svijeta, prije obje utakmice najavio da Hajduk mora biti hrabar i da “uz svoju igru” može doći do pozitivnog rezultata. Za razliku od većine trenera koji, uzimajući u obzir ogromnu razliku u individualnoj kvaliteti dvaju ekipa, nakon takvih izjava postave vlastitu u “bunker” i čekaju kontre, Litvanac je održao svoja obećanja.

Hajduk je u obje utakmice igrao otvoreno i proaktivno - u obrani nerijetko igrajući visoki presing, a u napadu gradeći loptu iz posljednje linije. U periodima prve utakmice, a posebno u prvih pola sata druge, Dambrauskas može biti vrlo zadovoljan vlastitom ekipom i njenom izvedbom spomenutih elemenata.

Iako u određenim situacijama takav gard vjerojatno nije bio optimalno rješenje za protivnika kakav je Villarreal, vrlo je bitno za Hajdukovo samopouzdanje da je te elemente barem na kratko uspio izvesti na visokoj razini protiv vrhunskog suparnika.

Presingom do prilika

Villarreal pod Emeryjem već neko vrijeme igra u vrlo razrađenom i strukturiranom sustavu koji ne mari o tome igra li ga prva ili rezerva postava. Kao i u prvoj utakmici, Emery je na Poljud poslao rotiranu ekipu u asimetričnih 4-4-2 koji se zapravo pretvara u 3-2-4-1 sustav.

Glavna ideja Villarreala je biti vrlo strpljiv u prvoj fazi izgradnje napada, odnosno kružiti loptom između trojice stopera dok se ne otvori kut za dodavanje prema jednom od centralnih veznjaka. Ovoga puta su taj dvojac činili Dani Parejo i Francis Coquelin. Njihov zadatak po primanju lopte je proslijediti ju krilima u međuprostor ili ciljati bekove koji utrčavaju u prazan prostor po stranama.

S obzirom na ogromnu razliku u sposobnostima na lopti između Pareja i Coquelina, logičan Dambrauskasov potez bio je fokusirati se na onog boljeg - Pareja. Za njega je bio zadužen Filip Krovinović koji je otpočetka utakmice često iskakao prema stoperima, ali tako da zatvori liniju dodavanja prema Pareju. To je ciljano ostavljalo Coquelina na širokom prostoru te je lopta po inerciji morala ići njemu.

Primarne kvalitete mu nisu vezane za igru s loptom u nogama pa je Coquelin od desete do 30. minute redovito gubio posjed na vlastitoj polovici. Po osvojenoj lopti Hajduk bi se već nalazio na 30-ak metara od Villarrealovog gola te je iz takvih situacija naredao 10-ak solidnih udaraca, a Coquelin je dodatno zaradio i žuti karton te je s razlogom zamijenjen na poluvremenu.

Kvaliteta Villarreala je prevelika, Hajduk tu nije mogao ništa

Unatoč dobrom detektiranju slabih točaka Villarreala u posjedu i dobroj egzekuciji presinga, Villarreal je izdržao nekoliko Hajdukovih naleta. Ne samo to, u 37. minuti uspio je povesti te time ugasiti zadnju nadu u Hajdukov preokret i završiti ovu utakmicu.

Upravo je taj gol dovoljan rezime s čime je Hajduk imao posla u ove dvije utakmice. Lijevi bek Alfonso Pedraza, koji je proteklih sezona na klupi držao konkurenciju vrijednu 20 milijuna eura, zabio je eurogol slabijom nogom iz kosa jer je netom prije Hajdukov desni bek Dino Mikanović nespretno reagirao ne uzevši mu loptu pri driblingu.

Oko toga Hajduk i Dambrauskas nisu mogli ništa. Dobar plan igre, njegova izvedba na visokoj razini i 35 tisuća ljudi na Poljudu bili su dosta da Hajduk u pola sata izgleda dobro i protiv vrhunske ekipe, ali za prolaz protiv ovakvog protivnika potrebno je savršenstvo svih 180 minuta dvomeča.

S obzirom na Hajdukove nedavne slabe partije u kvalifikacijama za kontinentalna natjecanja, utakmice s ekipama poput Vitorije i Villarreala u kojima je Hajduk imao što pokazati su prijeko potrebne radi skupljanja iskustva i samopouzdanja te će jednoga dana, kad Hajduk izvuče povoljniji ždrijeb, biti od velike koristi.