UMJESTO da priznaju kako im je igra pročitana i da su milijuni nalijepljeni uz Kalinićevo ime proporcionalni broju penala dosuđenih u njihovu korist, na minus sedam tri kola prije kraja, sjetili su se sudaca.

Suci su počeli suditi "pošteno"...

Nastojeći prikazati Pristovnikovo suđenje na Kantridi tek nešto manje skandaloznim nego ono zloglasno Krečakovo i Šuprahino prije točno deset godina na istom mjestu, Hajduk (i na njega naslonjeni novinari) se obrušio na ni u kojem slučaju bezgrešnu kastu, koja im do prije dva kola nikako nije smetala.

More žutih kartona koje im je na Kantridi pokazao zagrebački sudac bilo je zasluženo (Kalinić je ostao potpuno pošteđen za potencijalno tragičan start na Manceu) a ako je dvojben korner iz kojeg je Rijeka postigla gol, što bi tek mogli reći Zagrebaši na penal koji im je Batinić odrezao prije mjesec dana protiv Hajduka u trenucima kada su Bili teško mukom tražili pobjedu.

... a Rijeke i Varteksi što su tankirali kontra Dinama, igrati protiv Hajduka

Nekako u isto vrijeme s prestankom poplave penala za Hajduk, protivnici koji bi protiv Dinama prolazili golgotu i jedva stajali na terenu moleći za milost, čudesno bi uskrsnuli upravo protiv Hajduka.

Stvarno, Varteks što se bacao na glavu po Poljudu prije dva tjedna, puno je prije podsjećao na onaj pod vodstvom Herjavca, Bonačića i trija BMV kojem u proljeće '96. u Splitu nije bilo dozvoljeno pobijediti i osvojiti titulu ispred najkatoličkijeg kluba, nego na bezopasni klub iz sive zone, što je posljednjih godina.

Samo tjedan dana nakon što su im u Splitu zamjerali bezobrazluke poput borbenosti i slavljenja pobjede, Varaždinci su doma fasovali tri gola i poraz od neuvjerljivog Osijeka.

Što tek reći za Rijekin kafkijanski preobražaj u samo sedam dana: Sammir i društvo su na Maksimiru doista bili space-shuttleovi u odnosu na izraubane grobničke golfove, koji bi sa sramotnom maksimirskom izvedbom jedva prošli na reviji nadograđenih oldtimera.

Međutim, sljedeće nedjelje Riječani protiv Hajduka igraju borbeno i baš u stilu jadranskog derbija, potpuno preokrećući utakmicu u sudačkoj nadoknadi.

Euforija i "Split u balunu" su divne stvari i kako onda navijačima opravdati puknuće iluzije?

Ništa od ovoga; ni suci koji više ne sviraju svaki kontakt u kaznenim prostorima Hajdukovih protivnika, ni skidanje gaća tih istih protivnika pred Dinamom, e da bi onda kontra Hajduka navukli zakračunate pojaseve nevinosti, ne bi spriječili Hajduk u pohodu na titulu da ima ono što je izgubio: igru i efikasnost.

Kada je čarolija nestala, bodovi se istopili, a Dinamo se vratio na prvo mjesto, trebalo je navijačima i gradu koji je više nego ikad posljednjih godina živio za klub i punio Poljud, objasniti zašto je tome tako.

Naravno, nakon šampanjom poškropljenog preoblikovanja i zazivanja dana Vidoševića, Rožića, Katalinića i Lige prvaka, poletjelo se visoko, a mecene veliki dioničari su pod Božićnim borom počeli ostavljati igrače kojih je u momčadi već bilo nekoliko, dok je opasno tanki napadački kadar na kraju bio glavni razlog ispuštanja nenadane titule.

To je posebno bitno naglasiti jer nitko nije ove sezone očekivao da Hajduk osvoji trofej(e) - najavljivana je tko zna koja po redu sezona tranzicije i građenja momčadi, ali na zimu obezglavljeni Dinamo je prosuo više nego što je "dao" pa se na neočekivanu pruženu priliku osovio Tout Split: od Keruma do Sanadera (ili njegovog gubernatora Primorca).

Naravno, tko se sada još sjeća ovoljetne promenade dok je Vučević u nevjerici gledao što mu se sve dovodi u klub: od "novog Ibrahimovića" Slavkovskog, do Šveđana koji su na ljetovanju malo poželjeli rekreirati se u Žrnovnici.

"Ukradeno nam je prvenstvo" je priča što će najlakše smiriti, ali i mobilizirati razjarene navijače kojima kup ostaje jedina nada da se spere gorak okus zadnjeg kola i Dinamove proslave naslova na poljudskom jugozapadu.

Zvonko Alač
Foto: Željko Šop, Tea Cimaš, Jakov Prkić, Vladimir Dugandžić (Cropix)