HRVATSKA se plasirala u četvrtfinale Svjetskog prvenstva u Kataru boljim izvođenjem jedanaesteraca od Japana. Nakon 120 minuta bilo je 1:1, a u penalima je junak bio Dominik Livaković, koji je čak triput zaustavio udarce Japanaca. Pogodak za Hrvatsku u regularnom dijelu utakmice zabio je Ivan Perišić, a za Japance Daizen Maeda. Dramu Hrvatske i Japana u osmini finala je za Index komentirao Zlatko Vujović. 

Svaka momcima čast. Prvo poluvrijeme nije bilo dobro, no u drugom i u produžecima smo odigrali sjajno. Kovačić je odigrao maestralno, toliko je sprintova odradio, Modrić je fenomen, da netko s 37 godina igra kao da mu je 20. Ali jednog igrača bih izdvojio. Marcelo Brozović je čarobnjak, ne nogometaš. Nevjerojatno je kako taj momak igra s osmijehom, ležerno, kao stroj, a ne igrač. On baš uživa u igri. 

Kod njega nema emocije na licu, osim kad se svađa sa sucima. Čovjek trči, samo trči, a nikad se ne umori. Ne griješi, pravovremen je u svakom trenutku, savršenstvo je kako kuži i razumije nogomet. Pa onda onaj penal po sredini gola, mogao je to golman i obraniti, ali Brozović je to izveo s takvom lakoćom da je to čudo.

Ma svi su momci izveli penale strašno dobro, s osmijehom. Čak i Livaja, iako je promašio, nije pokazao nimalo panike i straha. Tu Japanci jednostavno nisu imali šanse. Njima je ovakva utakmica prva takva u karijeri, a naši su došli pucati penale sa smiješkom na licu napucani iskustvom iz Rusije. A onda i ovaj Livaković. Kapa do poda. 

Japan se strašno podigao, ali svaki motor, kad uđe u crveno, mora stati

Japan nije mogao odigrati isto kao s Njemačkom i Španjolskom. Tada su iznenadili, da su to ponovili, ne bi se dobro proveli jer su bili pročitani. Hrvatska je za Japan bila puno teži rival nego što su to bili Španjolci ili Nijemci. Morali su se prilagoditi, nešto promijeniti i pokazali su da su strašno napredovali.

Disciplina nikad nije bila upitna, ali tehnički i taktički su se fantastično podigli. No sada su naletjeli na tvrd orah. Istina, oni lete, ali svaki motor, kad uđe u crveno, mora stati. Tako su naš vezni red i obrana zaustavili njihove motore. Igrali smo pametno, strpljivo, nije bilo žurbe.

Bekovi su bili jako dobri, Barišić je odigrao kao da svaki dan igra ovakvu utakmicu, a Juranović je bio jako dobar i u napadačkom dijelu. Obrana je općenito odradila odličan posao, no opet se moram vratiti na Brozovića. Taj momak ne igra nogomet, on se igra nogometa.

Kad su došli penali, znao sam da Japanci nemaju šanse. Za razliku od naših igrača, oni nemaju to iskustvo i jednostavno su pukli pod pritiskom. Nimalo me ne čudi što su loše pucali. Čak ih i razumijem. Kad pucaš penal u jednoj ovakvoj utakmici, gol više nema sedam metara, već se smanji na tri.

Dalićeva odluka me začudila, ali na kraju se pokazala fantastičnom

Panika te opere, imaš osjećaj da golman pokriva sve. Znaš kolika je to odgovornost i moraš imati mentalnu moć da ih izvedeš ovako kako su naši igrači odradili posao. 

Moram priznati da sam se začudio kad je Dalić pred kraj utakmice izvadio Modrića, Kovačića i Perišića. Mislio sam si - pa bolje da Modrić i umoran šutira, no na kraju se pokazalo da je Dalić tim izmjenama napravio čudesan posao. Momčad ni u jednom trenutku nije patila bez njih trojice, a kad su došli penali, za mene je utakmica već imala pobjednika jer Japan više nije imao nikakve šanse.