Ikona engleskog nogometa sin je srpskog ratnog zarobljenika, navijači su ga obožavali
"KAD STE golman, odlično je što ne morate trčati naokolo kao manijak. Ljudi kažu da su golmani ludi, ali ja sam uvijek imao drugačiju perspektivu. Lopta uvijek dolazi k nama, a igrači ju moraju ganjati", pokušao je jednom prilikom novinarima način svog razmišljanja objasniti Steve Ogrizovic, jedan od kultnih, ali često zaboravljenih igrača engleske lige.
Ogrizovic je imao dugu profesionalnu karijeru koja je trajala 23 godine, s tim da je počeo ozbiljno braniti tek s 20 godina. Uz Petera Shiltona, Johna Lukica i sir Stanleya Matthewsa bio je jedini golman koji je u engleskoj prvoj ligi branio kroz četiri desetljeća.
Više od 600 nastupa za Coventry
Njegov otac, Srbin Nikola Ogrizović, bio je zatvorenik u Italiji u Drugom svjetskom ratu koji je pribjegao u Veliku Britaniju nakon kapitulacije Italije. Završio je policijsku akademiju te bio kadet, a nakon toga i policajac, "bobby" koji je patrolirao ulicama Mansfielda. Tek je s 20 godina prvi put zaigrao profesionalni nogomet. Potpisao je za Chesterfield FC.
Uz Coventry, branio je za Liverpool, no samo u četiri utakmice. Nakon pet godina sjedenja na klupi otišao je u Shrewsbury, a onda se 1984. vratio u Coventry, u kojem je ostao 16 godina i stekao status klupske ikone.
Oggy, kako su ga zvali navijači, skupio je više od 600 nastupa za Coventry u tih 16 godina. Osvojio je i FA kup 1987. pobjedom protiv favoriziranog Tottenhama u finalu 3:2. Na drugoj strani je, zanimljivo, branio Ray Clemence, golman zbog kojeg je Ogrizovic sjedio na klupi u Liverpoolu.
Iznimno dugu karijeru može zahvaliti činjenici da je imao vrlo malo ozljeda. Imao je problema s nosom koji je puno puta slomio, no na to se s vremenom naviknuo. Jednom je, doduše, slomio i nogu, ali se vratio i još godinama branio.
Navijači prevareni, mislili su da je u zatvoru
Karijeru je završio 2000. godine u Coventry Cityju te je ostao u klubu na raznim funkcijama. Tri godine nakon kraja karijere Ogrizovicevo je ime korišteno u internetskoj prevari na koju je nasjelo oko 250 navijača Coventryja.
Naime, proširila se priča da je Ogrizovic, još uvijek obožavan lik među navijačima Coventryja, zatvoren u Kazahstanu. Tko god je pokrenuo ovu priču na internetu, pokrenuo je i kampanju za prikupljanje novca za oslobođenje Ogrizovica iz zatvora.
Navijači, njih 250, poletjeli su donirati novac za spas Ogrizovica koji je, kako je "objašnjeno", slučajno zakoračio na posjed kazahstanske vojske dok je putovao svijetom. Na stranici na kojoj se moglo donirati za njegovo oslobođenje iz zatvora pisalo je kako su ga optužili da je britanski špijun.
Naravno, ispalo je da je cijela priča muljaža i da je netko samo iskoristio Ogrizovicevu popularnost da bi mu navijači uplatili novac na račun. Kao da je riječ o epizodi Montyja Pythona, Ogrizovic se za par dana pojavio na pomoćnom terenu u Coventryju, gdje je vodio akademiju. Novinari su mu postavljali pitanja o otmici, Kazahstanu i britanskim špijunima, a on je, zatečen, odgovorio:
"Nisam baš u zadnje vrijeme bio u Kazahstanu. Niti planiram baš uskoro ići. Sudeći prema tome kako znanost napreduje u posljednje vrijeme, mislim da postoji samo jedno rješenje - klonirali su me", rekao je Ogrizovic, koji se sa svih funkcija u mirovinu povukao 2019. godine.
"One of us"
Koliko god ga njegovi navijači u Coventryju voljeli, Ogrizovicu je samo malo nedostajalo za dva velika ostvarenja u karijeri. Još i danas on se smatra najboljim golmanom u 80-im i 90-im godinama prošlog stoljeća koji nikad nije dobio poziv u englesku reprezentaciju.
Jedini trofej u karijeri, FA kup s Coventryjem, osvojio je upravo onda kad engleski klubovi nisu smjeli nastupati u Europi zbog katastrofe na stadionu Heysel. Nije živio zdrav sportski život, pušio je kao Turčin, piše u biografskim člancima o njemu, ali baš je zbog tih svojih mana za navijače bio "jedan od njih".