DOJAM je u nogometu sporedna stvar. Grube činjenice kažu da je Hajduk okončao svoj europski put za ovu sezonu tako što je pao na prvoj prepreci, bez postignutog gola uz rezultatski težak poraz od 3:0 na gostovanju kod PAOK-a u uzvratnoj utakmici. Europska jesen ostaje samo apstraktni pojam za Bijele, koji u toj fazi nisu zaigrali više od deset godina.

Nakon ispadanja se uvijek traže razlozi i odgovorni. Lako je pogledati konačni rezultat i stvarati narative o gubitničkom mentalitetu, velikom neuspjehu te nekoj lošoj igri Hajduka. S druge strane, lako je pogledati statistiku, prebrojati prilike i stvarati narativ da je Hajduk zaslužio puno više iz ove dvije utakmice te da je ispao samo zbog nedostatka sreće. Istina je negdje u sredini.

Hajduk je ispao zbog individualnih pogrešaka

Realno, Hajduk je ispao jer nije iskoristio niti jednu od barem deset dobrih situacija koje je stvorio u dvomeču protiv PAOK-a, a s druge strane su njegova dva igrača u uzvratu napravila kardinalne i naivne pogreške koje su skupo koštale momčad. Floskula je, ali istinita, da ovakve utakmice dvaju ravnopravnih suparnika odlučuje jedna pogreška ili jedan trenutak inspiracije.

Ilustracija cijele priče stane u dvije situacije. Hajduk nije iskoristio kardinalnu grešku Dominika Kotarskog na početku uzvratne utakmice, a PAOK je iskoristio pogrešku Ismaëla Dialla i završio utakmicu. Konstantions Koulierakis je na kraju prvog poluvremena za nekoliko centimetara promašio vlastiti gol, a s druge strane je lopta pogodila Dinu Mikanovića u leđa i odbila se u gol za kraj bilo kakvih nadanja. Sitnice, ali presudne.

Za prolazak ozbiljne momčadi poput PAOK-a, osim kvalitete, Hajduku su bile potrebne pamet, strpljenje i koncentracija. I Hajduk je to imao skoro svih 180 minuta, dominirao je, ali je nemoguće pobijediti ako ne zabiješ gol. PAOK je preživio sve nalete i kao ozbiljna momčad iskoristio sve što mu je Hajduk poklonio i gotovo sve što je sam stvorio. Grci su pokazali veliku mirnoću i strpljenje u obje utakmice te dalje prolazi momčad koja je to i zaslužila, dojmu unatoč.

Dobar početak i kardinalna pogreška igrača od kojeg se to najmanje očekivalo

U odnosu na prvu utakmicu u Splitu, Hajduk nije mijenjao puno u svom načinu igre i stavu na terenu. Početak je bio vrlo obećavajući jer su Bijeli već u prvih nekoliko minuta stvorili dobre prilike da povedu i odvedu utakmicu u nekom drugom smjeru. Protok lopte je bio dobar, energija je bila na razini i nedostajao je samo završni dodir da momčad samu sebe nagradi za dobru igru i pristup. Ali sve se srušilo kao kula od karata u 12. minuti.

Vadis Odjidja-Ofoe je u prvih nekoliko nastupa pokazao da je veliko pojačanje za Hajduk i opravdano ga se hvalilo i uzdizalo. Od njega se najmanje očekivalo da napravi pogrešku koja će Hajduku izvući tlo pod nogama i baciti ga u hvatanje zaostatka, ali upravo to se dogodilo. Nakon jednog prekida je u iznošenju izgubio loptu, Giannis Konstantelias se sjurio prema kaznenom prostoru Hajduka, a Odjidja-Ofoe ga srušio s leđa i tako dao PAOK-u priliku da povede udarcem s bijele točke.

Bio je to vrlo naivan i nepotreban prekršaj jer je ispred grčkog veznjaka bilo sasvim dovoljno igrača da ga zaustave u pohodu prema golu i situacija nije bila ni približno toliko opasna da bi rizičan start Belgijca bio razuman ili opravdan.

Bilo je jasno da će nakon toga biti teško izboriti prolaz jer je PAOK došao u idealnu situaciju da igra svoju igru, bude strpljiv i traži tranziciju u kojoj je, na temelju individualne kvalitete krilnih igrača, najopasniji. Ipak, Hajduk nije potonuo i nastavio je igrati dobro uz izuzetak kraćeg razdoblja sredinom prvog poluvremena kada je strpljenje izgubljeno i počelo se brzati s akcijama, što je samo bila voda na mlin PAOK-a.

Dosta su uspješno Grci u tom razdoblju izvlačili igrače Hajduka iz svojih pozicija stvarajući si prostore da zaprijete, ali se Hajduk do kraja poluvremena stabilizirao i pronašao načine da dođe u opasne situacije za gol protivnika pa se na poluvrijeme ipak moglo otići s određenim optimizmom da će lopta negdje nagraditi Bijele. To se nije dogodilo.

Livaja u bitno drugačijoj ulozi

Taktički je Hajduk stajao drugačije nego u Splitu. Ivan Leko je iznenađujuće visoko poslao svoju momčad, koja je u obrambenoj fazi, pogotovo kada je PAOK pokušavao iznijeti loptu iz prve faze terena, stajala u formaciji 4-4-2, gdje je vezni red bio u obliku romba s isturenim Filipom Krovinovićem. Marko Livaja i Odjidja-Ofoe su bila dva prednja igrača u liniji, a i krila su stajala visoko pokušavajući nametnuti pritisak na zadnju liniju PAOK-a i isprovocirati pogrešku suparnika. Već spomenutu pogrešku Kotarskog su dočekali, ali gol u Europi za Livaju ostaje začaran i u sedmoj utakmici za klub.

Upravo je Livaja imao bitno drugačiju napadačku ulogu od one na koju smo ga navikli gledati već duže vremena. I odigrao je odličnu utakmicu, možda i najbolju europsku do sada za Hajduk. Umjesto da se u vrhu napada bori s protivničkim stoperima na leđima i traži situacije leđima okrenut od gola, on se stalno izvlačio na stranu i praktički igrao lijevo krilo. Podsjetilo je to na Livaju kada je tek došao u Hajduk i kada je u vrhu napada imao Umuta Nayira kojeg je hranio loptama iz tih pozicija.

Nažalost, Hajduk jučer nije imao takvog igrača koji bi završio akciju. Jako je tu nedostajao Rokas Pukštas čija je najveća snaga ulazak iz drugog plana. Trebao je to biti Jan Mlakar, a hrabro je Hajduk dignuo visoko u tu poziciju i Darija Melnjaka, ali završnica je izostala. Ne bi bilo pošteno reći da se Hajduk ove sezone ponovno previše oslanja na Livaju jer su mehanizmi u igri na višoj razini nego prije, ali kada se ovako završi utakmica, onda je neizbježan dojam da ako Livaja ne zabije, nitko neće zabiti.

Leki se nema puno toga prigovoriti

U drugo poluvrijeme se ponovno dobro ušlo, ali i, logično, zaigralo još otvorenije, što je PAOK-u ostavljalo prostora da iz brze tranzicije stvori nekoliko dobrih situacija, od kojih je najopasniju anulirao Ivan Lučić vrhunskom obranom u 52. minuti nakon što je Emir Sahiti nepotrebno izgubio loptu na sredini terena, a PAOK u tri poteza došao do velike prilike.

Leko je napravio sve da se dođe do preokreta. Hajduk je stajao dobro, iskorištavao dobro detektirane prostore gdje može raditi višak, ali trener ne može ući u teren i zabiti gol. Zato su smiješne priče da bi Hajduk sada trebao razmišljati o promjeni trenera. Takvi besmisleni potezi bi trebali biti relikt nekih prošlih vremena. Hajduk kao klub mora pokazati zrelost i stati iza svog trenera, što će se sigurno i dogoditi, a što je Leko svojim radom nakon klimavog početka mandata itekako zaslužio.

Ono što će mu se djelomično opravdano staviti na teret je izmjena u 58. minuti kada je iz utakmice povukao Krovinovića te ubacio Yassinea Benrahoua. Značilo je to pomicanje figura na terenu pa je Odjidja-Ofoe s pozicije desetke prešao niže i igrao u paru s Nikom Sigurom, dok je Benrahou zauzeo poziciju koju je do tada okupirao Belgijanac.

Prije te izmjene je bilo vidljivo da je Odjidja-Ofoe jako fizički pao i činio se istrošen, ali je to bio kalkulirani rizik da on dirigira igrom iz pozadine. U razdoblju do kraja utakmice poslao je velik broj točnih dugih lopti na krilne pozicije, ubrzavši tako tempo igre i pokušavajući isprovocirati sreću. Iz toga se na kraju nije dogodilo ništa.

Hajduk je tom izmjenom dobio na volumenu bržih napada, ali je izlaskom Krovinovića izgubio svu kvalitetnu progresiju po podu i stabilnost nakon izgubljene lopte. PAOK se tu snašao kao riba u vodi i pokazao koliko bi bilo opasno protiv njih igrati potpuno otvorenog garda, ali to je bio rizik koji je Hajduk morao preuzeti na kraju jer drugačije nikako nije dolazio do toliko željenog pogotka koji bi okrenuo utakmicu. Reći da je Hajduk ispao zbog navedene promjene bi bilo vrlo nategnuto i ne baš argumentirano uzimajući u obzir svih 180 minuta koje se igralo.

Diallo kompletirao darivanje protivnika

Nada je i dalje aktivno postojala, Hajduk je stvarao situacije, ali sve je ugašeno kada je Diallo prizvao svog unutarnjeg "Awaziema" i napravio nevjerojatnu pogrešku u 79. minuti. Bez velikog pritiska je darovao loptu igračima PAOK-a, a oni takav poklon ne propuštaju i sinoć vrlo dobri Andrija Živković zabija za kraj ozbiljne priče u Solunu.

Diallo je u obje utakmice pokazao neke dobre strane u svojoj igri, posebno u probijanju prve linije obrane suparnika, ali istovremeno odiše nesigurnošću i ostavlja dojam tempirane bombe koja će eksplodirati u najgorem trenutku za njegovu momčad. Protiv Slavena ga je spasio Lučić, ali sinoć spasa nije bilo.

Svoj nastup je začinio još prekršajem za slobodan udarac iz kojeg je Živković zabio za 3:0 i svim nadanjima Hajduka da će igrati europsku jesen u skupinama Konferencijske lige. Hajduk je izvršio klasično samoubojstvo iz zasjede i praktički izbacio sam sebe iz Europe. Protivnik je bio dovoljno kvalitetan da to iskoristi i to je sukus priče nakon obje utakmice.

Hajdukov kadar još nije do kraja balansiran, a to je odgovornost sportskog direktora

Leko na konferenciji za medije nakon utakmice nije tražio alibije, ali kao i Igor Bišćan prije nekoliko dana je komentirao da mu momčad još nije kompletna i da mu je zbog toga jako žao jer ima dojam da bi Hajduk došao do željenog rezultata da je imao određene opcije koje su mu nedostajale.

Mindaugas Nikoličius radi vrhunski posao u Hajduku, ali nije bezgrešan i imun na kritike. I sam je nedavno komentirao da kadar nije do kraja riješen i da je za klub trenutnog renomea Hajduka na tržištu jako teško dovesti pojačanje, a da takav igrač dođe prije početka sezone i prođe pripreme s momčadi.

Takvo objašnjenje je argumentirano, ali ne može se zanemariti da Hajduk nije kao ostali klubovi iz svog platežnog razreda jer se Hajduku europska sezona lomi u kolovozu. Ako momčad nije kompletna na vrijeme, šanse kluba za ulazak u skupine se drastično smanjuju jer Splićani plaćaju danak loših europskih sezona te zbog koeficijenta moraju izbaciti ozbiljne protivnike.

Prošle sezone se tako dogodilo da je Chidozie Awaziem praktički iz aviona ušao u momčad i odmah ulascima s klupe morao krpati poziciju šestice jer je Marco Fossati, kao jedini igrač sposoban odigrati kvalitetno tu ulogu, bio ozlijeđen. Hajduk je u ključne utakmice ušao bez srca veznog reda, a ove sezone se ponovilo slično. Livaja je morao igrati sinoć puno šire nego inače jer Hajduk nema niti jedno krilo koje je u formi i od kojeg može dobiti nešto efikasno na terenu. S ozbiljnim krilnim igračem u kadru, Hajduk bi PAOK-a možda prošao već u Splitu, a ovako ostaje samo žal da je igrao dobro i ponovno ispao.

Rudeš je sada za Hajduk finale Lige prvaka

Ispadanje od PAOK-a je na kraju dana neuspjeh, ali nije nikakva tragedija za klub. Bila bi tragedija da je to slamka spasa u još jednoj unaprijed izgubljenoj sezoni kakve smo stalno gledali do dolaska Lukše Jakobušića u klub, ali Hajduk je došao do razine da je klub posložen i spreman na ostvarenje zacrtanih ambicija u domaćem prvenstvu. Ne treba se lagati i ignorirati da su te ambicije još više naglašene zbog unutarnjih problema koje ima najveći rival za titulu, a na Hajduku je da to iskoristi.

Hajduku nakon ovog ispadanja ne trebaju nikakve promjene u stručnom kadru niti su potrebni bilo kakvi potresi koji bi trebali mijenjati smjer u kojem klub ide. Uprava, sportski direktor i trener apsolutno zaslužuju povjerenje i podršku da nastave putem kojim su krenuli. Oni su i doveli klub do toga da se uspješnost sezone ne ocjenjuje u rujnu nego u svibnju jer nakon dugo vremena Hajduk ima kvalitetu i ustroj da može otvoreno napadati titulu prvaka koju (pre)dugo čeka.

Dinamo je i dalje moćniji i kvalitetniji te Hajduk nije favorit da na kraju maratona prvenstva prvi prođe kroz ciljnu liniju, ali mora učiniti sve da natjera Plave da titulu osvoje, a ne da im je Hajduk daruje kao što je darivao PAOK u europskom dvomeču. Prvi koraci na tom putu su već napravljeni. Hajduk je nakon tri utakmice prvenstva na maksimalnom učinku i ove nedjelje mora nastaviti s pobjedama kada u Kranjčevićevoj ide na noge Rudešu.

Ekipa koja nema niti jedan bod do sada se čini kao idealan suparnik da se PAOK zaboravi, ali unaprijed upisane bodove je ponekad najteže osvojiti. Zato Hajduk mora shvatiti tu i svaku sljedeću utakmicu kao finale Lige prvaka jer to je jedini način da dugoročno parira Dinamu u utrci za titulu. Bez fokusa, kvaliteta ne znači ništa.