GORAN IVANIŠEVIĆ je u razgovoru za SK pričao o suradnji s Đokovićem, o Rogeru Federeru te o aktualnoj situaciji u tenisu prouzrokovanoj koronavirusom.

Kakav je osjećaj trenirati najboljeg na svijetu?

Velika čast. Lako je, ali i nije lako. On hoće uvijek biti još bolji i napredovati. To je sjajno za trenera. Ali loše je što to mora biti konstantno i to je veliki pritisak. Ali ja volim to, navikao sam na to.

Koliko ste se čuli ovih mjeseci?

Imali smo nekoliko timskih poziva gdje smo svi pričali o planovima za budućnost. Kreću turniri u Beogradu, Zadru, Crnoj Gori i Banjoj Luci.

Na koga ste se najviše naoštrili, Majoli vas izaziva?

Igram dva meča, pitanje je hoću li igrati s njom. Možda bude i s Prpićem.

Kako bi izgledalo protiv aktivnih igrača?

Nikako, ha-ha.

Kako može ovakva stanka utjecati na igrače?

Ne mogu se tempirati treninzi. Ovo je dobro došlo da se igrači preispitaju oko toga što su radili krivo i da poprave što su morali. Problem je što se ne zna kad će sve skupa početi. Stojim kod toga da ove godine više nećemo gledati ATP tenis. Netko će se snaći prije u svemu tome, a netko kasnije.

Federer uopće ne trenira, strahujete li od ozljeda kad sve krene?

Federer je genijalac i on može to sebi priuštiti. Čarobnom rukom uvijek brzo uđe u formu. Za ozljede ne znam. Nije isto biti na treningu i igrati pred publikom, ali nadam se da neće biti ozljeda.

Kakav je osjećaj biti bez Wimbledona?

Prvi put nakon Drugog svjetskog rata. Suludi podaci. Sad smo vidjeli što jedan mali virus može napraviti čovječanstvu. Nadam se da smo iz svega nešto naučili.