OD DOLASKA Igora Bišćana u Maksimir najviše je profitirao Luka Ivanušec. Jedan od najtalentiranijih Dinamovih igrača eksplodirao je i u nastavku prvenstva zabio sedam od ukupno 12 golova u 46 nastupa ove sezone. Dodao je i četiri asistencije te se ovog proljeća nametnuo kao najbolji Dinamov igrač.

Sjajne igre vratile su ga i u reprezentaciju, s kojom nije išao ne Svjetsko prvenstvo, ali je pokazao da bi u godinama koje dolaze mogao biti jedan od nositelja igre Dalićeve momčadi. S Ivanušecom smo razgovarali o aktualnoj sezoni, budućnosti, ali i problemima koje je imao sam sa sobom i koje je uspio riješiti.

Dinamo će do kraja sezone odigrati još jednu utakmicu, onu u nedjelju (19:15) s Goricom. Na punom Maksimiru proslavit će 24. naslov prvaka, a Ivanušec će dobiti nagradu za igrača godine po izboru Dinamovih navijača koji su glasali u anketi na klupskoj stranici.

Kako gledate na sezonu koja je iza vas?

Ostvarili smo glavne ciljeve, a to su prvenstvo i igranje u Ligi prvaka, ali mrlja je to ispadanje iz Kupa. Mislim da smo mogli i više napraviti u Ligi prvaka, ali zadovoljni smo. A sad opet sve isto, kvalifikacije za Ligu prvaka, opet je cilj ući u skupine, nema tu puno odmora.

Što se borbe za naslov tiče, nije kod nas u svlačionici bilo nikakve drame. Znali smo da ako se mi resetiramo i vratimo na nivo koji je potreban, da će sve biti ok. To se na kraju i dogodilo i odrazilo se na ovih deset bodova prednosti, što je ipak velika razlika. Da, bilo je loših utakmica, čak i niz loših utakmica, ali znali smo da je to samo privremeno.

Koju ocjenu od jedan do deset biste dali ovoj sezoni?

Sedmicu. Glavni cilj je bio ispunjen, a to je naslov prvaka. Osim Kupa, meni je osobno žao što nismo napravili više u Ligi prvaka jer mislim da smo mogli. To je danas Dinamova realnost, žal što nismo napravili više u Ligi prvaka.

Digla se ljestvica očekivanja jer smo postali konstanta u Europi i svake godine igramo skupinu nečega. Pobjeđivali smo iz sezone u sezonu i stvorio se takav mentalitet. Više se ne bojiš nikoga, igraš protiv Chelseaja i igraš na pobjedu. Drukčije je to unazad četiri godine.

Bilo je jako puno uspona i padova ove sezone, ali događalo se i puno stvari oko kluba na koje mi nismo mogli utjecati. Bilo je turbulentno, ali svi smo bogatiji za iskustvo još jednog igranja u Ligi prvaka, što je velika stvar. 

Iza vas osobno je odlična polusezona. Kako ste zadovoljni svojim nastupima?

Jako sam zadovoljan, osobito spomenutim drugim dijelom sezone. Vratio sam se i u reprezentaciju i to mi puno znači. Na početku sezone zaredalo mi se par grešaka zbog kojih mi je jako palo samopouzdanje i imao sam mentalnu blokadu.

No onda sam to uspio riješiti sam sa sobom, opustio sam se i to mi je omogućilo da igram svoj nogomet. Rekao sam sebi: "Ej, loše je i ako i dalje budeš u nekom grču, bit će još lošije. Moraš se opustiti, nije te briga što ti netko priča i slušaj samo sebe." Izolirao sam se od vanjskih utjecaja, nisam slušao ništa sa strane.

Znale su me mučiti neke stvari koje su mi govorili ljudi koji kuže nogomet i što se pisalo po medijima i ponosan sam što sam se naučio nositi s tim. Znam da mi se to više ne može dogoditi, neki blackout, i tu sam jako narastao kao osoba.

Igrali ste na jako puno pozicija otkako ste u Dinamu. Da ste Igor Bišćan, na kojoj poziciji biste koristili Luku Ivanušeca?

Sve sam igrao osim beka, stopera i golmana. Mislim da sam najkorisniji na lijevom krilu i na lijevoj "osmici" iako nije da ja igram striktno krilo. Dosta dupliram osmicu s Baturinom i to mi jako odgovara. S njim se jako dobro razumijem i mislim da se to vidi i na terenu.

Osjećamo se, kad jedan uđe u sredinu, drugi raširi i to stvarno jako dobro funkcionira. Njegov potencijal se uvijek vidio, ali moram priznati da nisam očekivao da će se tako puno razviti u tako kratkom vremenu. Jako mi je drago zbog njega, neka se ne mijenja i neka samo nastavi sve što je radio dosad.

U jako kratkom roku ostali ste bez dvije klupske legende Mislava Oršića i Arijana Ademija. Koliko vam oni nedostaju?

Ostali smo bez Oršinih golova i bez čovjeka koji nas je uvijek vukao kad je bilo najteže. S druge strane, svemu dođe do kraj i kad netko ode, moraš prihvatiti da ga više nema i naći nekoga novog. Ali ne mislim da trebamo tražiti novog Ademija, nemoguće je to naći.

Ne trebamo se time zamarati jer njemu nije nitko ni sličan, ni kao igraču ni kao osobi. Nitko neće biti novi Ademi, neka netko bude, recimo, novi Marko Bulat. Svatko od nas mora graditi svoju karijeru i ne zamarati se time da mora nekoga nadomjestiti.

Je li se HNL izjednačio po kvaliteti ili je to samo prividno zbog činjenice da Dinamo u zadnje dvije sezone nije imao konstantu rezultata?

I jedno i drugo. Mi smo izgubili konstantu koju smo imali zbog svega što nam se događalo, a ne možemo reći da ostali nisu jači nego što su bili prije. Što se Hajduka tiče, oni su uvijek tu negdje i onda završe dosta bodova iza nas tako da je teško reći da im malo fali. No digli su se zadnjih godina, imaju kvalitetu, ali svaki put zaostaju previše bodova u odnosu na ono što se od njih očekuje.

Kakav dojam je na vas ostavio Igor Bišćan?

Mene ništa nije iznenadilo jer je bio točno onakav kao što sam očekivao. Znao sam ga iz mlade reprezentacije i znao sam koliki je profesionalac. Savjeti koje daje i koliko kuži nogomet stvarno je nešto što svaki igrač može poželjeti. Uživam raditi s njim. Puno pričamo, govorio mi je o tome što me čeka vani, koliko je to sve brže, teže i jače i na koje sve stvari moram paziti i u životu i u nogometu. 

Za Dinamo ste odigrali 165 utakmica. Ako ostanete još jednu sezonu, prijeći ćete broj 200. Ostajete li ili odlazite?

Haha, ne znam. Vidjet ćemo. Ne bih bio razočaran da ostanem u Dinamu. Pa to je veliki klub i vjerujem da ćemo opet igrati u Ligi prvaka, a to je opet jedan veliki izlog. Ne znam u kojoj ligi bih najbolje funkcionirao, ali više bih se fokusirao na klubove nego na lige. Kakav je projekt, kakav je klub i kad bih sve to izvagao, onda bih odlučio. U kojoj je to ligi, nije mi toliko važno. 

Vratili ste se u reprezentaciju, vidite li se u većoj ulozi u Dalićevoj momčadi?

Najsretniji sam što sam ponovno dio te priče. Ali ogromna je konkurencija, a svi igrači na mojoj poziciji igraju u jačim ligama i većim klubovima. Ja sam u jako dobroj formi, tu sam ako me izbornik zatreba.

Koliko analizirate sami sebe?

Dosta. Svaku svoju utakmicu gledam i analiziram što je moglo bolje. Koristim Instat i Wyscout i gledam gdje i kad sam se mogao bolje pozicionirati, neke taktičke stvari koje sam mogao i trebao bolje odraditi. Dosta sam kritičan prema sebi, puno ljudi kaže da sam i previše.

Smatram da me to čini boljim. Možda bih mogao to nekad smanjiti jer ne može sve uvijek biti perfektno, ni blizu toga. Uvijek ti se dogodi neka loša utakmica i pokušavam da to što manje utječe na mene.

Imali ste lošu igračku fazu početkom sezone, dosta ste potonuli. Kako ste se izvukli iz toga?

Kad sam imao tu lošu fazu u kojoj mi ništa nije išlo, radio sam sa psihologom na tome da vratim fokus na bitne stvari i da se ne zamaram stvarima na koje ne mogu utjecati, da smanjim tu samokritičnost i da se ne živciram toliko oko nekih stvari.

Puno smo pričali i radili smo puno vježbi kojima treniraš mozak da drukčije reagira i da na terenu neke odluke donosiš brže i bolje. Fokus je jako važan, na tome sam puno radio na razne načine i to mi je jako puno pomoglo. Nisam više bio toliko ljut na sebe nakon loših utakmica, nisam osobno shvaćao neke kritike i uspio sam da to na mene više ne utječe.

Ne pratim medije, ne čitam, maknuo sam se od toga koliko god mogu iako ti tu i tamo nešto negdje iskoči. Otad mi je sve krenulo nabolje, a malo sam i zreliji i stariji. Nije isto nositi se s tim stvarima kad imaš 20 i kad imaš 24 godine.

Još je rano o tome pričati, ali gdje se vidite nakon nogometne karijere s obzirom na to da ste završili studij sportskog menadžmenta?

Završio sam prve tri godine, a za druge dvije ću vidjeti, možda kasnije. Želio sam imati neki papir, a ne čini mi se uopće loše poslije raditi u nekom klupskom menadžmentu. To me zanima. Još se ne vidim kao trener, ali pomoćni trener bih bio odmah, no o trenerskom poslu još ne razmišljam iako nikad ne znaš.