ŠPANJOLSKI stoper Einar Galilea nije produljio ugovor s Istrom i postat će krajem lipnja slobodan igrač. Prvi je igrač iz Španjolske u povijesti koji je odigrao više od 100 utakmica u SuperSport HNL-u. Do 2021. godine bio je član Deportiva Alaves, bio je na posudbi u Rudešu i Istri, a onda je i potpisao ugovor s Istrom, za koju je skupio 140 nastupa i zabio pet pogodaka.

Na odlasku iz hrvatskog nogometa dao je intervju za Index, u kojem je progovorio o svojim godinama u Istri, s kojom se uglavnom morao boriti za ostanak u ligi. No prošle je sezone priča bila drugačija. Momčad Gonzala Garcije dobro je parirala najjačim momčadima u ligi, razvila prepoznatljiv stil igre i stigla do petog mjesta. Predvodio ju je baskijski panker.

Kako ste proživjeli kraj sezone i oproštaj od Istre?

Bilo je na kraju sezone malo tužno u svlačionici. Bili smo ponosni na sve što smo napravili, ali ja sam se morao oprostiti od svih predivnih ljudi u klubu, koji mi je bio kao obitelj. Ponudili su mi novi ugovor, ali sam odlučio da neću ostati, spreman sam za neku novu avanturu i novi izazov. Nije bila stvar u novcu ni u ljudima. Sad idem kući i želim provesti neko vrijeme s obitelji. 

Ljudi u Puli su me dočekali otvorenih ruku. Imao sam priliku otići prije dvije i prije tri godine, ali bio sam jako sretan u Puli. Sad sam se pozdravio sa svima i rekao da ću se vratiti u nekom trenu. Možda kao igrač, možda kao turist. Ne mislim sad o sljedećoj godini, ne znam hoću li se vratiti i nekad zaigrati za neki hrvatski klub. Sad razmišljam o odmoru, želim malo zaboraviti na nogomet.

Kako je Istra prošle sezone podignula razinu svoje igre?

Zapravo je najvažnije bilo da održimo neku konstantu, da nam nije otišlo puno igrača prošlog ljeta i da zadržimo istog trenera. Ove četiri i pol godine koje sam bio tu stalno smo mijenjali igrače i trenera. Ove godine smo zadržali bazu igrača pa smo bili puno bolji nego prije. Radili smo puno i zbog toga smo zaslužili ovaj plasman. 

Novi igrači koji su stigli u klub, poput Petrusenka i Ercega, vrhunski su se uklopili. Nije lako doći u Istru i igrati u tom sustavu. Svakom treba neko vrijeme da se privikne na način igre. No čini mi se da su novi igrači brzo pohvatali sve i na kraju bili pojačanje. Ante je potpisao novi ugovor, Petrus također, tako da mislim da će biti sretni. 

Trener Garcia stvorio je prepoznatljiv sustav igre...

Tri godine sam se borio s Istrom za ostanak. Nismo tad imali stil igre u kojem smo se pokušali nametnuti posjedom lopte i kreirati kroz rizične pasove iz zadnje linije. Trener Garcia napravio je odličan posao jer nas je uvjerio da je upravo to najbolji stil za nas. Tako smo dobili osobnost, stil igre po kojem smo postali prepoznatljivi i s kojim smo igrali dobro protiv najboljih momčadi u ligi. 

Koga Vam je bilo najteže čuvati u SuperSport HNL-u?

Bilo je puno odličnih igrača u hrvatskoj ligi koje je bilo teško čuvati. Ima puno mladih igrača koji se žele dokazati i prodati u neku višu ligu. Teško je bilo igrati protiv Lovre Majera, Luke Ivanušeca, Mislava Oršića, Petkovića, Livaje. Sve su to sjajni igrači. Hrvatska liga sjajna je za razviti se kao mlad igrač.

Vidite li neku sličnost između hrvatskog i baskijskog mentaliteta i poimanja nogometa?

Navijači su u Hrvatskoj strastveni, baš kao i mi Baski, ali nikad me nitko nije vrijeđao tu zbog mog porijekla. Nas Baska je tri i nešto milijuna, malo manje nego Hrvata. Imamo veliku tradiciju nogometa. Mislim da je domaća liga s godinama sve popularnija u Hrvatskoj i navijači sve više dolaze na tribine. Sjajno je to za nas igrače jer se bolje osjećamo kad igramo za navijače.

Često ste se družili i s navijačima u Puli.

U Hrvatskoj je specifično to što se igrači dosta druže s navijačima, mogu s njima sjesti i popiti kavu u gradu. Ljudi su vrlo otvoreni. Volim popiti i bambus s navijačima. U Baskiji zovemo to piće calimocho. Naručio sam prvi put to u kafiću, najprije su me čudno gledali pa mi rekli da se kod vas to zove bambus.

Poznati ste i kao obožavatelj punk glazbe...

Obožavam punk glazbu i zbog toga sam stekao puno prijatelja u Istri. Nakon zadnje utakmice mi je prišao basist benda KUD Idijoti, koji mi je dao svoj CD. Rekao mi je da je svirao s bendom Kortatu, jednim od punk bendova iz Baskije iz 80-ih godina. Kortatu je bio zbilja vrhunski bend i svirali su po cijelom svijetu.

Što kažete na cajke koje se većinom slušaju u Hrvatskoj u izlascima?

Nažalost, kad bih išao u noćni izlazak s ljudima iz kluba, slušali smo takvu glazbu. Znao sam nekoliko pjesama, ali mi se nisu sviđale. Možda za neki tulum, ali nisam navikao na to. Ne kažem da je to loša glazba, ali navikao sam na neke drugačije stvari. 

Za sebe ne kažete da ste Španjolac, već Bask. Zašto?

Ja sam iz Baskije i uvijek za sebe kažem da sam Bask, a ne Španjolac. Nemam ja ništa protiv Španjolske jer mi Baski imamo svoju kulturu i svoj jezik. Važno je da budemo ponosni na svoje porijeklo i da njegujemo svoju kulturu.

Studirali ste za učitelja kad ste stigli u Hrvatsku. Namjeravate li završiti fakultet?

Studirao sam prije nego što sam došao u Istru. Treću godinu sam položio preko interneta i ostala mi je još jedna. Namjera mi je završiti fakultet kad se vratim kući i završim nogometnu karijeru. Želim biti učitelj u osnovnoj školi. Moji suigrači i kolege iz nogometa svi žele ostati u nogometu, ali ja sebe ne vidim tamo u budućnosti, bar ne na profesionalnoj razini. Obrazovanje mi je bitnije.

Ima li nešto za čim žalite sad kad odlazite iz Hrvatske?

Ne žalim ni za čim. Odlazim u miru iz Hrvatske. Dao sam sve od sebe u nogometnom smislu za Istru. Bio sam sretan u Hrvatskoj, prošao sam cijelu zemlju i upoznao kulturu i ljude. Čini mi se kao da sam napola Hrvat. Sad ću nastaviti sa životom i karijerom. A svoj san sam ostvario davno kad sam zaigrao za Deportivo Alaves, čiji sam navijač. S njim sam ušao iz treće lige u drugu.