"OD SREDINE 80-i Panathinaikos je imao gotovo privilegiran položaj na nogometnom tržištu Hrvatske, odnosno nekoć Jugoslavije. Ime mladog napadača Ante Rukavine pridružit će se igračima poput Velimira Zajeca, Aljoše Asanovića, Gorana Vlaovića, Roberta Jarnija...koji su nosili zeleni dres.", uvod je u tekst koji su složili novinari grčke Contre, a sve u čast dolaska "bijelog Drogbe", Αντε Ρουκάβινα, ili jednostavnije, Ante Rukavine.

Panathinaikos je skoro Hrvatska u malom, i Rukavina je posljednji u nizu hrvatskih nogometaša koji će karijeru graditi u grčkoj nogometnoj instituciji. No, nisu svi Hrvati u Atenu došli s istim ciljem, niti su svi upamćeni po dobru...

Velimir Zajec (1984 - 1988)

"Oni stariji sjećaju ga se kao igrača, dok je mlađima ostao upamćen samo kao trener. U ljeto 1984. doveo ga je Geore Varfinogiannis kada je slovio kao najbolji igrač bivše države Jugoslavije. Njegova klasa i nevjerojatan talent omogućili su mu da se prilagodi vrlo brzo na grčki nogomet. Nakon samo nekoliko utakmica priskrbio si je mnogo pristalica jer su ga krasili stil, tehnička potkovanost, ideja, kao i odlična transformacija iz obrane u napad. I sa 32 je imao mnogo toga dati. S Panathinaikosom je došao do polufinale Lige prvaka, osvojio je prvenstvo Grčke i dva kupa."

Aljoša Asanović (1998 - 2000)

"U klub je stigao 1998., a potpis je stavio čak i prije sjajnog nastupa na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj gdje je bio jedan od nositelja igre hrvatske reprezentacije i kada je pokazao kakve ga sve kvalitete krase. Od prvog nastupa u zelenom dresu pokazivao je oluju entuzijazma. S dva gola protiv Steaue iz Bukurešta praktički je osigurao prolaz u Skupini Lige prvaka. No godine su ga ubrzo stigle i Aljoša je sve više boravio na klupi što mu nije odgovaralo. Ostat će u pamćenju njegova gesta nezadovoljstva nakon što je u uzvratnoj utakmici Kupa Uefa protiv Deportivo La Coruna završio na klupi. Sada je jedan od asistenata Slavenu Biliću u reprezentaciji."

Goran Vlaović (2000 - 2004)

"Kontroverzan. Nesumljivo je posjedovao kvalitetu, ali je ona ostala nedorečena. Došao je u redove Panathinaikosa sa 28 godina. Mnogi bi rekli da su to idealne godine za dolazak pa čak i nakon što  mu ozljede u Valenciji nisu dopuštale da pokaže sve svoje kvalitete. Možda je problem bio i u treneru Angelou Anastassiadisu koji nikada zapravo nije vjerovao u njegove mogućnosti kao golgetera. Kada je momčad preuzeo Ioannis Kyrastas u sezoni 2001-2002 Panathinaikos je sjajno krenuo u Ligu prvaka, ali je na koncu nestao u sjajnoj grupi. Panathinaikosovi navijači nikada neće zaboraviti njegov prekrasan gol protiv Schalkea 04 na Schalke Areni.

Danijel Šarić (2000 - 2003)

"Desno krilo nikada nije bila svjetska klasa, ali to ne znači da u tri godine boravka u Panathinaikosu nije ostavio dubok trag. Krasilo ga je vrlo profesionalno i korektno ponašanje. Najveći doprinos dao je tijekom Lige prvaka u sezoni 2001/2002 kada je skupio čak deset nastupa u tom natjecanju. Mnogi se sjećaju propuštene prilike u utakmici protiv velike Barcelone odmah poslije Konstantinouovog pogotka. Da je hrvatski nogometaš tada povisio na 2:0, tko zna kako bi utakmica na koncu završila."

Robert Jarni (2000)

"Došao je u prosincu 2001. kako bi pomogao momčadi u Ligi prvaka, ali i u grčkom prvenstvu. No nije imao previše uspjeha jer je već tada bio u poodmakloj dobio sa 34. godine. Došao je unovčiti svoje posljednje nogometne prezentacije. Panathinaikos je bio njegov posljednji klub nakon kojeg je odlučio zaključiti bogatu karijeru."

Anthony Šerić (2005 - 2008)

"Unatoč čak 68 službenih utakmica u dresu Panathinaikosa, ne možemo se sjetiti neke posebno dobre predstave ovog lijevog beka. Najviše je pokazao tek po dolasku u klub u sezoni 2005/2006, kada je odigrao svoje najbolje poluvrijeme protiv Werdera iz Bremena u Ligi prvaka. Došao je iz Lazija, a karijeru će od ove sezone nastaviti u Bešiktašu."

Silvio Marić (2003 - 2005)
Srđan Andrić (2004 - 2007)
Igor Bišćan (2005 -2007)

M.P.
Foto: AFP