Jako dobar biznismen: Pobjeda koja je otkrila Mirkove slabosti
"NE ZNAM hoću li postati UFC prvak, ali budite sigurni da ću umrijeti pokušavajući", riječi su Mirka Filipovića koje je prije samo nekoliko dana rekao u izjavi za službene stranice UFC-a. Dan nakon uspješnog povratka u oktogon sasvim je jasno da je Cro Cop izveo samo jeftinu predstavu za javnost koja je trebala opravdati njegovu drugu priliku u kavezu i dodatno nabrijati atmosferu. Danas je potpuno izvjesno da će se Filipović još jednom vratiti u Japan, a prema informacijama iz zemlje izlazećeg sunca, to je bilo dogovoreno čak i prije koelnske epizode. Dapače, navodno pobjeda protiv Al Turka bila je jedan od uvjeta za potpisivanje novog, još unosnijeg ugovora s Japancima.
Prosječni ljubitelj borilačkih sportova koji je jedva dočekao povratak hrvatske zvijezde u pravu konkurenciju ima se pravo pitati čemu onda Filipovićeva predstava? Čemu floskule da mu u 35 godini novci ništa ne znače i da se ovim bavi isključivo radi ponosa i rješavanja nekih starih dugova?
"Odlučio sam se vratiti u UFC jer je ovdje najjača konkurencija, ovdje su najbolji borci. Imam 35 godina i jedini motiv za treninge su svi oni koji su rekli da sam star, da više ne mogu. Želim im pokazati da su bili u potpuno u krivu", točne su Cro Copove riječi kada je najavljivao povratak u UFC. One su se pokazale lažima.
UFC i White također gledaju samo svoju korist
Ruku na srce Filipović je, isto kao i predsjednik UFC-a Dana White, naglasio da se radilo o dogovoru za samo jednu borbu, a da će se o budućnosti pričati nakon meča s Al Turkom. Također ne treba živjeti u iluziji da su UFC i White Majke Tereze koje svoj posao obavljaju radi ljubavi prema borcima. White je poznat kao okrutni biznismen koji će jednako brzo prigrliti borca (kao ovaj put Cro Copa), kao što će ga šutnuti ukoliko mu taj borac ne donese dovoljnu dobit. Primjera je zaista mnogo: od legende Randyja Couturea, Mirkovog trenera jiu jitse Fabricija Werduma, pa čak i do Fedora Emelianenka s kojim ne pronalazi zajednički jezik već nekoliko godina. Filipović im je trebao da bi pokrpao rupu na prvom turniru koji se održao u kontinentalnoj Europi. White jednostavno nije mogao dopustiti da širenje na ovako bitno tržište doživi fijasko i zato je angažirao Cro Copa. To nije nikakva tajna, a o tome svjedoči i njegova jučerašnja izjava poslije Mirkove borbe.
"Sretan sam i zadovoljan zbog Cro Copove pobjede. Suradnja se dogodila vrlo iznenadno. Kontaktirao me i dogovorili smo se. Vidjet ćemo što će se dogoditi u budućnosti. Vrlo je popularan u Europi, popunio je rupu u zadnji čas", rekao je White dodavši:
"Mirko i ja još uvijek pregovaramo o nastavku suradnje. Mirko je u zadnji čas došao na kartu, sve je napravljeno telefonski. Imamo sjajan odnos. Nikad nisam napravio ovo u povijesti svog posla. Poštujem ga kao borca, on želi titulu i zato ga cijenim. U devet godina nikada nisam napravio ništa slično."
Vrlo ga vjerojatno malo manje cijeni nakon što je već sinoć procurila informacija da je Cro Cop unaprijed dogovorio povratak u Dream. Dapače, White je pomalo izgubio živce kada je čuo vijest i obrušio se na "svog velikog prijatelja" s kojim ima tako sjajan odnos pun povjerenja i s kojim je pristao na usmeni dogovor. Uz to što je rekao da Filipović nije jedino Al Turka piknuo u oko čime je zapravo bacio mrlju na Cro Copovu pobjedu, White je otkrio i to da je naš borac birao protivnika, odnosno da nije htio prihvatiti borbu protiv puno opasnijeg Caina Velasqueza. Dobro je poznato koliko svi borci, a posebno Filipović, mrze da ih se povezuje s reputacijom onog koji bira protivnike. Iako je svima koji imalo prate MMA jasno da je to nešto što se radi gotovo u svakoj prilici kada se dogovara meč.
I mama urgirala da se vrati u Japan?
No vratimo se na dio priče koji je bitan. Ako smo zaključili da je UFC Filipoviću drugu priliku dao isključivo zbog svoje koristi, a ne zbog velike ljubavi prema liku i djelu hrvatskog policajca, Cro Copa nitko ne smije osuditi jer se ponio poput biznismena. S jedne strane, on jako dobro pliva među opasnim ribama u organizacijama, na tržištu prepunom podmetanja. Inače, Mirko sada poriče da je potpisao ugovor s bilo kime, iako je još jutros po povratku iz Kolena novinarima na aerodromu jasno rekao: "U Dreamu sam 94,4 posto".
"Ne želim mjesecima sjediti kod kuće i čekati da me netko pozove na borbu. Ipak, zahvalan sam Whiteu za priliku u Kölnu i unatoč njegovim teškim riječima, ne vidim razloga da ne produljimo dogovor", rekao je, pak, novinaru Jutarnjeg u nešto kasnijim satima, kada je čuo za reakciju prvog čovjeka UFC-a.
Unatoč svemu, Mirko bi pregovarao. Sve je u zajedničkom interesu.
No, Mirka se može se osuditi zbog neiskrenosti prema svojim fanovima i zbog silne glume koja je u njegovom slučaju postala već uobičajena.
Filipović se uoči apsolutno svake borbe kune da nikada u karijeri nije bio spremniji i motiviraniji, da bi u slučaju poraza promijenio priču i ispričao nešto dijametralno suprotno. Poslije prve borbe u UFC-u i topovskog mesa Eddieja Sancheza izjavljivao je kako se nikada nije tako dobro osjećao, a vrlo slične izjave podebljane u smislu dodatne motiviranosti, iz njegovih su usta izlazile nakon teškog poraza protiv Gonzage, odnosno uoči borbe protiv Konga. Dvije godine kasnije za te je poraze okrivio nedostatak motiva i probleme s ozljedama u tom periodu. Spas je tada našao u povratku u Japan.
Prema informacijama koje su izašle na japanskim portalima Filipović je opravdanje za novi "bijeg" u zemlju izlazećeg sunca našao u silnoj ljubavi japanskih navijača koje nije mogao iznevjeriti. Navodno je dobio više od 450 mailova u kojima ga se moli da razmisli o svojoj odluci o nastavku karijere u UFC-u. Navodno mu je i rođena majka sugerirala da mu je možda bolje u Japanu jer ga tamo više cijene. Novinarima je jutros priznao na zagrebačkom Plesu da je Dream izgledna opcija (94,4 posto je sigurno da se vraćam u Japan, rekao je Filipović), a svoj izbor opravdao je odlukom da se češće bori sada kada je potpuno spreman.
"U UFC-u su mi ponudili isto tri borbe, samo s družim razmacima. Japanci hoće da se borim već u srpnju, listopadu i na Staru godinu. To mi više paše", priznao je Cro Cop.
Zašto ići težim putem kada može puno lakše?
Filipović je njemačkom UFC epizodom pokazao da je još uvijek spreman za ozbiljnu borbu, ali isto tako dokazao da mu ozbiljni protivnici nisu u prvom planu. Za iste, ili vjerojatno malo veće novce, on će radije u japanskom ringu natamburati nekoliko nedoraslih protivnika i eventualno odraditi revanš protiv Nizozemca Overeema, nego proliti dosta krvi i znoja protiv opasnih faca kojih u UFC-ovoj teškoj diviziji ne nedostaje. Velasquez, Carwin, Lesnar, Mir, Nogueira, Herring, Kongo, Gonzaga...prevelik su i nepotreban ispit za njegovo poljuljano samopouzdanje i 35 na leđima. Nažalost, to je tako i nikako drugačije iako bi svi mi voljeli da su njegove riječi o ponosu i dokazivanju moći u 35 godini istinite...
Marko Petrak
Foto: MMAjapan, MMamania