NIZOZEMSKA nogometna legenda Ruud Gullit prošlog je tjedna Diega Simeonea nazvao jednim od najvećih trenera svih vremena, ustvrdivši da Argentinac ne dobiva priznanje kakvo zaslužuje. Riječ je o zanimljivoj tezi koja, baš kao i sam Simeone, izaziva podijeljena mišljenja.

Čovjek poznat pod nadimkom Cholo iznimno je cijenjen u nogometnom svijetu, a posao koji je napravio u Atlético Madridu zaslužuje samo poštovanje. Klub u potpunom rasulu preuzeo je 2011. godine i otad je s Rojiblancosima osvojio osam trofeja, uključujući dva naslova prvaka Španjolske.

Simeone je upravo odveo Atlético i do četvrtog polufinala Lige prvaka u svom mandatu, što znači da je drugi madridski klub na samo tri utakmice od svog prvog naslova europskog prvaka. Sve je to postigao radnom etikom i strašću koje su mu priskrbile simpatije neutralnih promatrača diljem svijeta, piše Goal.com.

Stoga se čini neobičnim da ne bi svaki navijač poželio bivšeg veznjaka na klupi svoje momčadi. Iako je možda najplaćeniji trener na svijetu, ne smatraju ga svi najboljim, i to zbog negativne percepcije njegova stila igre. No, je li 55-godišnjak krivo shvaćen? Je li Gullit u pravu kada kaže da Simeone ne dobiva dužno priznanje? Ili su njegove metode u modernoj eri jednostavno zastarjele?

Rad kao jedini put do uspjeha

Kao agresivan i neumoran veznjak koji je znao igrati, Simeone je pomogao Atléticu da 1996. osvoji dvostruku krunu. Ipak, klub ponovno nije bio prvak Španjolske sve do njegova povratka na klupu, što samo naglašava njegovu golemu važnost.

Ne može se umanjiti ni značaj trijumfa u španjolskom prvenstvu u sezoni 2013.-14., koji se smatra jednim od najvećih trenerskih postignuća u povijesti nogometa. Punih deset godina La Ligu nije osvojio nitko osim Real Madrida ili Barcelone, a Simeone je preuzeo momčad koja je netom prije ispala iz Kupa kralja od trećeligaša Albacetea.

Samo dvije i pol godine kasnije, završili su na vrhu ljestvice, tri boda ispred Messijeve Barce i Ronaldovog Reala, istovremeno bez poraza stigavši do finala Lige prvaka. "Ovo je nevjerojatno, radost se ne može iskazati riječima. Ovo će biti jedan od najvažnijih dana u povijesti kluba.

Želim zahvaliti igračima i onima koji su uvijek vjerovali u nas. Naporan rad nema alternativu", rekao je Simeone nakon što je remijem 1-1 protiv izravnog konkurenta Barcelone u zadnjem kolu osigurao naslov.

Cholo kao ključ

Nažalost, preopterećena momčad Atlética ostala je bez snage pred kraj sezone i doživjela srcedrapajući poraz u produžecima od Reala u finalu Lige prvaka. No, protiv Barcelone je njihova izvanredna otpornost bila očita. Unatoč primljenom pogotku te gubitku Diega Coste i Arde Turana zbog ozljeda, gosti su izjednačili preko Diega Godína početkom drugog poluvremena, a zatim herojskom obranom zaslužili pljesak publike na Camp Nouu.

"Ova momčad nikad ne odustaje. Krenuli smo s okolnostima protiv sebe, ali ekipa je uzvratila i odigrala onako kako je igrala cijele godine. Mi smo skupina ratnika, a 'Cholo' je ključ, osoba u kojoj svi tražimo inspiraciju", ushićeno je rekao bivši napadač Barce David Villa.

Doista, Simeone je postao simbol momčadi. Igrači su dolazili i odlazili - momčad koja je stigla do finala Lige prvaka 2016. bila je znatno drugačija od one poražene u Lisabonu dvije godine ranije - ali trener je ostao konstanta, osiguravajući da Atlético nikad ne izgubi svoj prepoznatljivi intenzitet. "Talent je važan, ali bez pravog mentaliteta za igru pod Diegom, igrač ne može uspjeti u Atleticu", rekao je jednom prilikom bivši sportski direktor Andrea Berta.

Prilagodba modernoj igri

João Félix savršen je primjer skupocjenog pojačanja koje je stiglo u Atlético s pogrešnim stavom, ali neuspjeh napadača naglasio je i poteškoće s kojima se Simeone posljednjih godina suočavao u pokušaju da igri svoje momčadi doda više fleksibilnosti, fluidnosti i kreativnosti bez narušavanja njezine čvrstoće.

Primjerice, kada su Rojiblancosi osvojili naslov 2014., učinili su to s 20 utakmica bez primljenog gola i uz vrlo malo posjeda lopte. "Koristili smo protunapade. Branili smo se, ponekad visoko, ponekad nisko. Dominirali smo bez lopte", rekao je veznjak Koke za ESPN. Slično je bilo i kada je Atlético ponovno osvojio naslov 2021. godine; postigli su samo 67 golova, ali su primili tek 25.

Međutim, Simeone je 2023. priznao da se igra promijenila. "Mislim na Godína i tu generaciju. Danas bi bili pregaženi s onakvim načinom igre. Sve je puno brže i ja sam kao trener morao osvježiti svoje metode", rekao je za Gazzettu dello Sport. To je svakako i pokušao, ali zasad bez opipljivog uspjeha.

Pritisak zbog izostanka trofeja

Povlače se usporedbe između Simeonea i Mikela Artete, trenera s kojim će se sučeliti u srijedu u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka, no teza da Španjolac radi slično impresivan posao u Arsenalu ne samo da je netočna, već je i uvredljiva.

Do sedme godine Simeoneove vladavine, on je već razbio duopol El Clásica, osvojio dvije Europske lige i dvaput stigao do finala Lige prvaka, a da pritom nije potrošio više od milijardu funti. Ipak, s Artetom dijeli jednu zajedničku stvar: pod pritiskom je zbog taktike i izostanka trofeja unatoč značajnoj potrošnji.

Naslov prvaka iz sezone 2020.-21. posljednji je Simeoneov trofej, a kad su ga nakon poraza u finalu Kupa kralja ovog mjeseca pitali ima li poruku za sve frustriranije navijače, Cholo je odgovorio: "Navijačima ne trebaju poruke, nego pobjede."

Kriza u ključnom trenutku

Pobjede su posljednjih tjedana postale zabrinjavajuće rijetke. Subotnja pobjeda od 3-2 nad Athletic Clubom bila je prva za Atlético u La Ligi nakon više od mjesec dana i četiri uzastopna poraza. Tijekom te serije bilo je jasno da je klub dao prioritet kup natjecanjima, s obzirom na to da je mjesto među prva četiri u ligi bilo praktički osigurano, no to je poraz u finalu Kupa kralja učinilo još razočaravajućim.

Iscrpljujući uzvrat četvrtfinala Lige prvaka, u kojem je Atleti iznenadio Barcu, nedvojbeno je uzeo danak, no trener se nije pokušavao opravdavati za lošu izvedbu."Nismo nikakve žrtve. Zaslužili su pobjedu, a život je prihvaćanje situacija koje se dogode, učenje putem i zadržavanje fokusa na cilju.

Moramo gledati naprijed, slijediti svoj put i ići prema onome što želimo na jedini mogući način: radom", rekao je Simeone. Strah među navijačima je, međutim, da momčadi ponestaje snage u najgorem mogućem trenutku, drugu sezonu zaredom, što je dovelo do toga da se prstom upire u Simeonea.

Treća sreća u Ligi prvaka?

Atlético je u posljednja dva ljetna prijelazna roka potrošio otprilike 190 milijuna eura i sada riskira da na kraju sezone kao jedini uspjeh ima plasman u Ligu prvaka. S obzirom na to da Simeoneu ugovor istječe 2027. godine, a novi većinski dioničari kluba navodno nisu sigurni hoće li mu ponuditi produljenje, stječe se dojam da se približava kraj najuspješnije ere u povijesti kluba.

Ipak, ništa još nije odlučeno, a idući tjedan mogao bi imati golem utjecaj na percepciju Simeoneova mandata i budućnost. Narativ je već postavljen: dok se susret Paris Saint-Germaina i Bayerna smatra poslasticom, postoji bojazan da bi dvoboj Atlética i Arsenala mogao biti negledljiv.

No, Simeoneov Atleti mogao bi preokrenuti tu priču. Iako Rojiblancose i dalje prati reputacija čvrste obrane i "prljavih trikova", ove su sezone u Ligi prvaka bili jedna od nepredvidljivijih momčadi, a njihove su utakmice obilovale golovima.

Nisu odigrali nijedan remi bez pogodaka, a mrežu su sačuvali samo jednom, i to protiv Barcelone s igračem manje. U Juliánu Álvarezu Simeone ima jednog od najboljih napadača svijeta, svestrani Antoine Griezmann cilja na bajkovit završetak karijere u klubu, Ademola Lookman je donio novu dimenziju napadu, a Alexander Sørloth se redovito javljao s važnim golovima.

Prvo polufinale Lige prvaka u devet godina stoga je sjajna prilika za Simeonea da svijetu pokaže kako su se i on i Atleti razvili. Iako su autsajderi protiv Arsenala, pobjeda bi mu osigurala neočekivanu treću priliku za slavu u Ligi prvaka i otklonila svaku sumnju u njegov status jednog od najvećih trenera koje je nogomet ikad vidio.