Foto: Guliver Image/Getty Images

Kao igrač, Primorac je karijeru započeo u mostarskome Veležu, a nastavio je u splitskome Hajduku. Za Hajduk odigrao je 283 utakmice i postigao 53 pogotka i u sezoni 1978./79. bio je prvak države. U povijest Hajduka ušao je kao igrač koji je postigao prvi pogodak na novom Hajdukovu igralištu na Poljudu, 19. rujna 1979. godine protiv Trabzonspora (1:0), na utakmici 1. kola Kupa prvaka.

Bio je jedan od junaka, ali i tragičara jedne od najslavnijih utakmica u povijesti Hajduka, one uzvratne protiv HSV-a u četvrtfinalu Kupa prvaka 1980.

Na stadionu na Poljudu natiskalo se čak 52 tisuće ljudi, a legenda kaže da se od silnih decibela s tribina konstrukcija tek izgrađenog stadiona opasno ljuljala. Međutim, antijunak splitske utakmice bio je Mostarac Boro Primorac.

Primorac tih 90 minuta i nije odigrao loše, štoviše, no što to vrijedi kad se već u drugoj minuti poskliznuo te je tako omogućio Hrubeschu da zabije, a onda je kod rezultata 1:1 (u međuvremenu je izjednačio Zlatko Vujović u 22. minuti) u 24. minuti promašio i penal.

Šekspirijanski tragičar Boro Primorac

Navodno Primorac, inače nepogrešivi izvođač jedanaesteraca, nije ni želio pucati, a Gudelj je već uzeo loptu. Ipak, Tomislav Ivić je s klupe naredio Primorcu da preuzme odgovornost. Loš šut Kargus brani, a da nevolja bude veća, a Primorčeva tragedija poprimi šekspirijanske obrise, iz kontre Hieronymus zabija za 1:2.

Hajduk se u nastavku nije predavao. Natjerani gromoglasnom podrškom s tribina, Bijeli su uraganski napadali gol HSV-a i njemački prvak grčevito se branio. Borislav Đorđević je najprije u 50. minuti izjednačio, da bi baš nesretni Primorac u 86. minuti glavom zabio za 3:2. Posljednjih nekoliko minuta Hajduk je pokušao sve, no do četvrtog gola koji bi im omogućio prolaz u polufinale nisu došli.

Nakon posljednjeg sučeva zvižduka, cijeli Poljud bio je na nogama. Pljesak i jednoj i drugoj momčadi nije prestajao, a unatoč tome što je cijela Europa slavila i proglasila Hajduk moralnim pobjednikom, Splićani su ispali, a HSV se preko Reala (pobjeda u Hamburgu 5:1) plasirao u finale, u kojem je izgubio od Nottingham Foresta.

Nakon Hajduka Primorac je 1983. otišao u Francusku, u kojoj je nastupao za Lille i Cannes, a u svakom klubu skupio je impresivnih više od stotinu nastupa. Za reprezentaciju Jugoslavije Primorac je nastupao od 1976. do 1982. te skupio 14 nastupa. Prvi nastup imao je 1976. protiv Tunisa (2:1) u Tunisu, 18. veljače, a posljednji 1980. protiv Italije (2:0) u Italiji, 15. studenoga.

Od većih reprezentativnih uspjeha, Primorac je na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. s Jugoslavijom osvojio četvrto mjesto u utakmici protiv domaćina, Sovjetskoga Saveza.

Samostalno je Primorac vodio francuske momčadi Cannes i Valenciennes te reprezentaciju Gvineje.

Od 1994. Primorac je pomoćni trener te desna ruka trenera Wengera s kojim je prijatelj već više od 20 godina. S Wengerom je počeo raditi u japanskoj Nagoyi Grampusu, prije nego što su otišli 1996. u londonski Arsenal.